HEROJI LJUDSKIH PRAVA: Harry Wu, čovjek koji je svijetu objasnio šta je “laogai”

    Proveo je mladost kao politički zatvorenik u kineskom “laogai” sistemu. Emigrirao je u SAD i svijet upoznao sa surovim kršenjima ljudskih prava u Kini. On je Harry Wu, heroj ljudskih prava.

     

    Harry Hongda Wu je rođen 1937. godine u imućnoj rimokatoličkoj kineskoj porodici u Šangaju. Otac mu je bio bankovni službenik, a majka je bila iz zemljoposjedničke porodice, tako da su za svoju djecu mogli priuštiti elitne škole i fakultete.

    Wu je studirao geologiju na univerzitetu u Pekingu, upravo u vrijeme kada je Komunistička partija provodila „Kampanju stotine cvjetova“ (1956. godina) u kojoj je građane, a naročito studente i intelektualce, ohrabrivala da iznesu svoje stvarne stavove o partiji kako bi pomogli njenom poboljšanju. Iako oprezno, devetnaestogodišnji Wu je iznio svoje zamjerke na odnos Partije prema sovjetskoj vojnoj intervenciji u Mađarskoj i praksi razvrstavanja ljudi prema određenim kategorijama.

    U jesen 1956. godine vođa Mao Ce Tung je prekinuo ovu kampanju i proglasio kako je postigla da se razotkriju stvarni neprijatelji Partije. Wu je na svom fakultetu označen kao nepodoban, te je izložen stalnoj kritici i praćenju sve do 1960. godine kada je uhapšen. Sa 23 godine je optužen kao „kontrarevolucionar i desničar“ i poslan je u laogai. Laogai doslovno znači „prevaspitavanje teškim radom“ i predstavlja sistem zatvora u Kini u kojem se politički i drugi zatvorenici muče teškim radom i izgladnjivanjem.

    Devetnaest godina u “laogaiju”

    Proveo je idućih devetnaest godina kao politički zatvorenik u dvanaest zatvora, radeći na izgradnji puteva, u rudniku i na poljoprivrednim gazdinstvima. Svoja iskustva je opisao u knjigama „Laogai: Kineski gulag“ (1992.) i „Gorki vjetrovi: Memoari o mojim godinama u kineskom gulagu“ (1994.), pišući o načinu na koji se tretiraju politički zatvorenici u Kini. „To je ogromna zatvorska mašina koja smoždi i zadnje ostatke humanosti – ne samo meso i krv, nego i duh i ideale“, napisao je.

    Život u laogaiju je sinonim za psihičku i fizičku torturu. U knjigama je opisao kako je jeo zmije kako bi preživio, te kako je preživljavanje ponekad bilo moguće samo zahvaljujući zrnevlju koje su zatvorenici pronalazili u mišjim skrovištima. Batinanja su bila gotovo svakodnevna, a batine zatvorenici nisu dobijali samo od čuvara nego i jedni od drugih, u borbi za opstanak.

    U jednom intervjuu je naveo i kako mu je majka počinila samoubistvo zbog njegovog hapšenja, ali da mu to porodica nije javila, te su njenu smrt predstavili i vlastima kao smrt od srčanog udara. Čak je i samoubistvo bilo smatrano kritičkim činom prema državi i Partiji, i da se saznalo za majčino samoubistvo Wu bi trpio dodatnu torturu u zatvoru, a porodica dodatne probleme na slobodi.

    Harry Wu i Dalai Lama u Muzeju Laogai, Washington (Foto: wikimedia commons)

    Na slobodu je pušten 1979. godine, tri godine nakon smrti Mao Ce Tunga. Imao je 42 godine, i nakon izlaska iz zatvora je predavao na Univerzitetu geoloških nauka u Wuhanu. Sa te pozicije uspijeva otići na studijsko putovanje u Sjedinjene Američke Države 1985. godine, gdje prihvata da radi kao neplaćeni gostujući profesor na kalifornijskom Berkeleyu. Sa 40 dolara u džepu, spavao je na klupi u parku desetak dana dok nije dobio posao u noćnoj smjeni u prodavnici krofni.

    Emigracija u SAD

    Mijenjao je poslove pokušavajući da preživi i tri godine po dolasku u Ameriku bio je pomoćnik menadžera u jednoj kompaniji za proizvodnju čipova. U prvim godinama imigrantskog života nije se bavio politikom, smatrajući da je dovoljno što mu je politika oduzela mladost i da ostatak života treba posvetiti ličnom životu i uživanju u slobodi. Međutim, polako je uvučen u diskusiju o zatvorima u Kini – zamoljen je da o tome priča studentima u Santa Cruzu i usred svog predavanja je počeo plakati, slomljen duhovima prošlosti.

    Započinje saradnju sa istraživačima, historičarima, i drugim naučnicima, političarima i medijima koji su se bavili kineskim zatvorima, oživljava akademsku karijeru i radi na izradi mape laogai sistema. Izdaje prvu knjigu i poduzima nekoliko putovanja u Kinu kako bi skupljao dokaze o postojanju ovog zatvorskog sistema i upoznao svijet sa njim. Zbog toga se opremio i posebnom opremom za fotografisanje i snimanje, a materijal kojeg je donio iz Kine je emitiran u najgledanijoj emisiji „60 Minutes“ na CBS-u, kao i na britanskom BBC-ju.

    “Laogai” aktivista

    Osnovao je 1992. godine Fondaciju Laogai, koja je postala vodeća u polju istraživanju kineskog zatvorskog sistema, naročito kad su u pitanju navodi o uzimanju organa od smaknutih zatvorenika. Osim toga, fondacija se bavila i dokumentiranjem i objavljivanjem drugih načina sistemskih kršenja ljudskih prava u Kini, uključujući i politiku jednog djeteta, nadzor nad građanima i cenzuru interneta.

    Zbog svega ovoga, Kina ga stavila na listu najtraženijih kriminalaca. Već kao naturalizirani državljanin SAD, Wu je uhapšen na kineskoj granici 1995. godine i provešće više od dva mjeseca u pritvoru pod optužbom za krađu državnih tajni.

    Hapšenje Harryja Wua je pokrenulo globalnu kampanju za njegovo oslobađanje te ga Kina, nakon 66 dana pritvora i presude od 15 godina zatvora izručuje Sjedinjenim Državama.

    Za svoje djelovanje na otkrivanju kršenja ljudskih prava, Wu je nagrađen brojnim svjetskim priznanjima, a u Washingtonu je ustanovio i Kineski informacioni centar, neprofitnu organizaciju namijenjenu istraživanju i razvoju ljudskih prava. Osim toga, uz potporu kompanije Yahoo! otvorio je i Muzej Laogai, prvi muzej u Americi koji se bavi ljudskim pravima u Kini.

    Pred kraj života su ga pratile kontroverze u kontekstu transparentnosti poslovanja njegovih organizacija, ali će ga historija svejedno pamtiti kao čovjeka koji je za razotkrivanje surovog sistemskog kršenja ljudskih prava u Kini više nego iko drugi.

    Harry Wu je umro u aprilu 2016. u dobi od 79 godina.

     

    Socijalne mreže

    6,325LjubiteljiSviđa mi se
    402SljedbeniciPratite
    294SljedbeniciPratite
    1,690PretplatniciPretplatite se

    Pretplatite se

    Povezani članci

    AEDES ALBOPICTUS: Opasni azijski tigrasti komarac

    Piše: Husein Ohran Jedna od najozbiljnijih posljedica klimatskih promjena jeste...

    NAŠE BLAGO: Bh. autohtone domaće životinje

    Piše: Husein Ohran Bosna i Hercegovina je zemlja koja se...

    “Eco-friendly” goveda

    Piše: Husein Ohran Iako mnogima ovaj podatak nije poznat –...

    Kako naša ishrana utiče na globalno zagrijavanje?

    Piše: Husein Ohran Očekuje se da će do 2050. godine...