Piše: Rubina Čengić
Vareš, Kupres, Fojnica, Doboj, Lopare, Jezero – Sinjakovo, Mrkonjić Grad, Olovo, Srebrenica, Foča, Čajniče, Srebrenik, Čelić, Živinice, Lukavac… samo su neke od lokacija gdje se provode aktivnosti rizične po okoliš. Prema objavama aktivista koji djeluju u lokalnim zajednicama, na svim tim lokacijama postoje društveno-ekološki konflikti u prostoru jer aktivnosti koje se provode ili su najavljene proizvode zagađenje, zloupotrebljavaju privatno zemljište, krše prava radnika…
S proljećem 2025. stanovnici brojnih lokalnih zajednica dižu glas – Jezero, Tomislavgrad, Sočkovac u opštini Petrovo – ali bivaju ušutkani ili nemaju podršku lokalnih vlasti. Posljednji je Sočkovac na planini Ozren u opštini Petrovo, gdje je MUP Republike Srpske zabranio protestno okupljanje građana, iako su par dana ranije proveli referendum na kojem se stanovništvo izjasnilo protiv rudarenja u njihovoj lokalnoj zajednici.
“Mi nećemo prihvatiti da se na području gdje živimo, koje je bogato vodom, gdje su izvorišta brojnih rijeka i potoka, bilo ko provodi iskopavanje nikla i kobalta jer su to metali za čiju ekstrakciju se provodi izuzetno otrovan postupak u kojem se koristi mnogo koncentrovane kiseline i vode. Na tom dijelu Ozrena gdje oni hoće da kopaju, a kopaće jer to najavljuju na berzi u Australiji – uostalom, kako drugačije da akcionarima objasne investiciju – nalazi se mnogo izvora rijeka i potoka. To je trebao biti nacionalni park i mi nećemo dozvoliti kopanje”, kaže Zoran Poljašević iz Udruženja Ozrenski Studenac. Podsjeća da je opština Petrovo tužila Vladu Republike Srpske zbog izdavanja rješenja za istraživanje, da su građani na referendumu rekli da ne žele kopanje u svojoj zajednici, ali da je kompanija najavila početak istraživanja za 22. maj.
“Mi više nećemo najavljivati protestne skupove, ali bojim se da će se građani okupiti ako radovi krenu”, kaže Poljašević i pojašnjava da je investitor za radove u Sočkovcu strana kompanija Lykos Balkan Metals, koja svoje akcije izlistava na stranom tržištu i berzi, dok je lokalna zajednica izgubila mogućnost bilo kakvog uticaja na njene aktivnosti.
“Stari zakon je predviđao da nema nikakvih radova bez saglasnosti lokalne zajednice, novi zakon u Republici Srpskoj sasvim je oduzeo sva prava i ovlaštenja lokalnim zajednicama”, kaže Poljašević.
Aktivisti s terena tvrde da “BiH nema kapacitete da se nosi s posljedicama rudarenja”.
“Ti rudnici su otvoreni bez javne rasprave ili kroz formalne javne rasprave za koje se u lokalnim zajednicama nije ni znalo, dakle tajno ili kroz proces vođen daleko od očiju javnosti, a informacije s terena su vrlo zabrinjavajuće, od zagađenja olovom u Varešu pa dalje, a mi ne vidimo reakcije vlasti. Sve se dešava stihijski, ali i planski u kontekstu dogovora između predstavnika vlasti i političkih partija, i sve uz narativ o razvoju, radnim mjestima i slično, s tim da se na terenu vidi samo devastacija, tajnost radova, isključenje stanovništva iz odlučivanja. Kada dođemo do inspekcija, vidimo rasulo i svu nemoć, od nedovoljnog broja inspektora do nerada, i upravo to je činjenica koja najviše zabrinjava jer imamo najezdu rudarskih projekata, a nemamo institucionalnih kapaciteta da se izborimo s posljedicama”, kaže aktivistkinja Majda Ibraković, jedna od autorica brošure “Novi rudnici, stari konflikti”, koja pokazuje sva mjesta društveno-ekoloških konflikata u prostoru u BiH i aktivnosti stanovništva na terenu, odnosno borbe lokalnih zajednica.
Nakon što je obišla cijelu BiH, Ibraković smatra da su problemi koje donosi rudarenje bez nadzora “poticaj da se lokalne zajednice suoče s izazovima”.
“To trovanje olovom stotina ljudi i djece u Varešu posljedica je možda dugogodišnjeg, a možda aktuelnog rudarenja, ali je i poticaj da se lokalna zajednica suoči s izazovima i organizuje borbu. Drago mi je vidjeti da ljudi nisu izgubili nadu, da vjeruju da su promjene moguće jer je jasno da se vlast i te kako boji ujedinjenja ljudi, pogotovo terenskog otpora, ne samo ovog na društvenim mrežama. Zanimljiv je, recimo, i slučaj opštine Lopare gdje je vlast bila za rudarenje, ali se to mišljenje promijenilo i sada je više lokalnih zajednica koje se protive nastavku rudarenja. Istina je da politika jeste varljiva, ali se dugotrajnom akcijom i borbom može uticati ili na promjenu mišljenja vlasti ili na promjenu vlasti. Uostalom, ove borbe su slične u cijelom svijetu i tu je prostor za povezivanje”, kaže Ibraković.
Savez općina i gradova Federacije BiH, koji je zakonski zastupnik jedinica lokalne samouprave, kontinuirano radi na zakonskim propisima koji se odnose na korištenje i zaštitu prirodnih resursa kao što su šumska, vodna i druga dobra koja se nalaze na području opština.
“Savez nije bio uključen u definisanje i donošenje Zakona o rudarstvu u Federaciji BiH i sada su nam vezane ruke, a ako govorimo o koncesijama – više puta smo razmatrali ovu oblast imajući u vidu da prihodi od koncesionih naknada moraju u većem dijelu pripadati općinama/gradovima gdje se nalazi koncesiono dobro, te zbog činjenice da lokalne zajednice trpe direktnu štetu uzrokovanu aktivnostima na terenu, ali nismo zadovoljni rezultatima lobiranja za usvajanje novog Zakona o koncesijama na federalnom nivou, a isto se odnosi i na aktivnosti u vezi sa Zakonom o rudarstvu. Savez se zalagao i za to da općinska/gradska vijeća daju saglasnost za izdavanje dozvola za koncesije i za druga iskorištavanja prirodnih dobara, ali za sada bez uspjeha”, kaže Selma Fišek iz Stručne službe Saveza općina i gradova FBiH. Naglašava da su “u opštinama i gradovima izuzetno nezadovoljni zbog nerazumijevanja viših nivoa vlasti koji na lokalni nivo prebace obaveze bez naknada ili infrastrukturne obaveze bez podrške”.
Ibraković naglašava da BiH mora proći tranziciju iz prljavih u čiste izvore, ali da se prešućuje da čisti izvori dolaze iz prljavih ili zagađujućih izvora, u ovom slučaju rudnika.
“Uz zelenu tranziciju ide i jedna druga – iz javnih u privatne rudnike, i to takozvanih kritičnih sirovina koje služe za tranziciju ekonomije Evrope ili zemalja Unije. Za naše zajednice, posebno one pogođene, od toga nema baš neke velike koristi. Ranije je od naših rudnika bilo šire društvene koristi, barem za područja gdje se rudnik nalazi. Današnji privatni rudnici, pored toga što prave mnogo veću devastaciju u jako kratkom vremenskom roku, imaju nestabilna radna mjesta: ugovori su na određeno vrijeme i sve zavisi od tržišta, pa kada potražnja za nekim mineralom opadne – ugovori se raskidaju. U kontekstu radnih mjesta velika je razlika između rudarenja nekada i sada”, upozorava Ibraković.
O koristi lokalnih zajednica od stranih investicija u rudarenje govore podaci iz Vareša, prema kojima je Adriatic Metals BH podružnicu u BiH osnovala za 2.000 KM, početkom septembra 2025. godine ih je Dundee Precious Metals kupio za oko 1,25 milijardi dolara, a kompanija je u budžete opštine i kantona uplatila 2,5 miliona KM na ime koncesionih naknada i 480.000 KM za proširenje koncesionog područja.
Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu u izjavi za portal Buka upozorio je da je broj planiranih rudnika i geoloških istraživanja u Bosni i Hercegovini postao neizdrživ za prostor i lokalne zajednice, navodeći da se trenutno više od 15 lokacija aktivno priprema za eksploataciju ili dodjelu koncesija.
„Za malu državu kao što je Bosna i Hercegovina broj planiranih rudnika je prevelik. Od novih rudnika uglja, preko Jezera, Ozrena i Majevice pa do projekata u dolini Jadra i istraživanja u okolini Srebrenice, Bratunca, Zvornika, Foče i Čajniča – riječ je o ogromnom pritisku na životnu sredinu“, rekao je Topić.
On tvrdi da su geološka istraživanja već izazvala ozbiljne posljedice po stanovništvo i prirodu.
„Na Majevici su ljudima presušili bunari, poremećene su podzemne vode, pojavila su se klizišta, a voda koja curi toliko je zagađena da se ne može koristiti. U Jezeru smo imali više incidenata, a sve se radi bez transparentnosti i bez javno dostupnih dozvola“, naveo je Topić.
Pravo na mirno okupljanje građana je podržao i Centar za promociju civilnog društva.
“Pravo na mirno okupljanje jedno je od osnovnih prava u demokratskom društvu. Institucije imaju obavezu da ga omoguće i zaštite, a ne da ga sužavaju, obeshrabruju ili kriminaliziraju. Posebno zabrinjava kada se građanski aktivizam, naročito onaj koji se bavi zaštitom prirode i lokalnih zajednica, tretira kao sigurnosni problem. Takve prakse doprinose sužavanju građanskog prostora i predstavljaju oblik sistemskog pritiska na građane i građanke koji se organizuju u odbrani svojih prava”, poručili su iz CPCD-a uz podršku Ozrencima i svim zajednicama u BiH koje mirnim, demokratskim i zakonitim putem traže da budu uključeni u odluke koje direktno utiču na njihov život, okoliš i budućnost jer “građani nisu prijetnja, građansko učešće je temelj demokratije”
