Piše: Rubina Čengić
U junu 2026. godine Skupština Kantona Sarajevo trebala bi odlučivati o Urbanističkom planu KS. Taj akt se odnosi na narednih 20 godina i u ovoj fazi ne može biti izmijenjen za više od 50 posto od predloženog. Pripremu UP-a za KS pratile su mnoge debate jer je važeći plan, donošenjem odluke o pristupanju izradi novog plana, produžen 2016. godine, a od tada su “na terenu” promijenjeni mnogi važni parametri. Javne rasprave o nacrtu UP-a za KS provedene su početkom 2024. godine, ali javnost nikada nije vidjela zapisnike ili zaključke resornih institucija proizašle iz zahtjeva građana. Sve to povod je za razgovor s profesoricom Vesnom Hercegovac-Pašić, stručnjakinjom za arhitekturu i urbanizam.
Objavi.ba: Šta je planiranje?
Hercegovac-Pašić: Najkraća moguća definicija prostornog planiranja bila bi optimalni raspored ljudi, dobara i djelatnosti na određenoj teritoriji radi njegove optimalne upotrebe. To je definicija Ante Marinovića Uzelca iz knjige „Prostorno planiranje“. Intenzivno korištenje prostora sa 20-im vijekom ponukalo je urbaniste da aktivnosti na izradi određenih urbanističkih rješenja stave u određene „okvire“, te da se to djelovanje podvede pod prostorno planiranje jer se sve više širio „obuhvat“ posmatranja radi planiranja. Teorija prostornog planiranja daje odgovore na pitanja kako, šta i gdje graditi i kako koristiti, a kako očuvati prostor, odnosno teritoriju jer sve se u okviru njega odvija i sve se svodi na njegovu upotrebu. Stoga je ogromna odgovornost planiranja i upotrebe prostora jer je on resurs čija je glavna karakteristika da je nenadoknadiv, odnosno neobnovljiv. Dakle, prostor je resurs par excellence, pa shodno tome planiranje i upravljanje njime je odgovornost par excellence!
Objavi.ba: A šta je urbanizacija?
Hercegovac-Pašić: To je prostorno planiranje u praksi i objedinjava akcija različitih disciplina znanosti u svrhu zajedničkog složenog promišljanja aktivnosti u domeni planiranog uređivanja ukupnog prostora izazvanog prije svega njegovim intenzivnim korištenjem, odnosno potrošnjom.
Objavi.ba: Ko ili koja institucija priprema prostorni i urbanistički plan i kojim redom? Da li je u BiH taj proces identičan u svim dijelovima države ili se razlikuje među kantonima ili među entitetima?
Hercegovac-Pašić: U Federaciji, slijedom krovnog Zakona o prostornom uređenju (ZPU), s kojim su manje ili više u suglasju kantonalni ZPU, postoji organizaciona hijerarhija na relaciji kantonalna ministarstva – općinske administracije – zavodi, ali upravo tako složen aparat u kom imamo spregu politike i struke rezultira kašnjenjima, palijativnim odlukama, ad hoc odlukama, pritiscima i slično. To pokazuju i rezultati na terenu! Posebno treba istaći da Kantonalni zavod za planiranje, nekadašnji Urbanistički zavod grada, mora ostvariti i adekvatnu dinamiku izrade detaljne planske dokumentacije, odnosno regulacionih planova koji su provedbeni i na osnovu kojih lokalne zajednice, odnosno općine, ostvaruju svoj planski razvoj, ali s tim poslovima se toliko kasni da je stvoren ambijent carstva bespravne gradnje i mi svjedočimo anarhiji u prostoru koja rezultira kampanjama legalizacije – obično svaki predizborni ciklus pokrene tu pogubnu epizodu tako da se nama planiranje i urbanizam zapravo dešavaju umjesto da budu stručne, naučne i planske aktivnosti! Činjenica je da postoji diskrepanca između entitetskih zakonskih rješenja i procedura što stvara određene probleme kada je u pitanju cjelokupni prostor države. S jedne strane – FBiH ima deset kantona, mnoštvo jedinica lokalne uprave ili općina i gradova što jako otežava situaciju, Distrikt Brčko ima svoje zakone, a entitet Republika Srpska ima gotovo predratno administrativno-političko ustrojstvo svedeno na nivo lokalne uprave ili općine gdje je sve olakšano, ali zakonska regulativa među entitetima nije usaglašena. A ako prostor smatramo jedinstvenim medijem, mislim na njegovo funkcioniranje u okviru ‘šire slike’ – tu nastaju smetnje, pogreške i šteta za koju struka nema ni rješenja ni opravdanja! Mislim da je ovo pravo mjesto da citiram znamenitog svjetskog arhitektu i urbanistu Le Corbusiera koji je rekao: “Prostor je vjerna slika društva!”
Objavi.ba: Šta to znači u kontekstu Sarajeva?
Hercegovac-Pašić: Kanton Sarajevo je osnivač Kantonalnog zavoda za planiranje i to institucionalno ustrojstvo stvorilo je ambijent podređenosti struke politici i njenim odlukama. Znači da je izrada svih dokumenata u domeni prostornog i urbanog planiranja – razvojni planovi, urbanističko projektiranje, provedbeni planovi – hijerarhijski gledano situirana u rečenoj kantonalnoj instituciji što odražava jedan očigledan monopolski status, bez obzira na činjenicu da ta institucija ni kvalitativno, a ni po svojim kvantifikacijskim kapacitetima ne može promptno, a ni po zakonskim programima i procedurama, ostvariti zadovoljavajuću dinamiku izrade prostorno-planske dokumentacije! Eklatantan primjer je izrada najnovijeg Urbanističkog plana za gradsko područje Sarajeva čija izrada je trajala sedam godina! Uz to je izostalo zakonski propisano oslanjanje na Prostorni plan Kantona Sarajevo čiji je planski period istekao, a nije poštovan ni hijerarhijski slijed izrade i donošenja planova. Smatram da je to bio direktan signal vlastima da radi šta joj je volja i kolika joj je vreća para, a Zavod će to posložiti u urbanistički mozaik! Negdje na tom putu sraza struke i politike izgubio se čovjek za koga se zapravo sve i radi. Gotovo da se hotimično stvaraju pravne praznine kako bi se prikrio nerad, neznanje i u javnosti stvorilo raspoloženje beznađa i nemoći!
Objavi.ba: Ali sve te procese bi, ako dobro razumijem, trebalo da prate javne rasprave i pratile su – kakav bi odnos institucije trebale imati prema zahtjevima učesnika u javnim raspravama?
Hercegovac-Pašić: Nažalost, svjedočimo kršenju tog prava i obaveze jer javnost najčešće bude pozvana post festum da jednostavnom manipulacijom finalne prezentacije potvrdi nešto o čemu nije niti pitana niti saslušana u smislu potreba i želja, a često i sama struka bude samo potvrda već smišljenih akcija nekompetentnih u sferi ozbiljnih kompetencija! Tu se sagledava sva osionost politike i podaništvo struke, a prostor sve bilježi i greške su nepopravljive! Na taj način slavimo neodgovornost. Naime, praksa dokazuje da su naši planovi, aktuelni ili preživjeli, samo gomila papira čiju provodivost je ‘život’ doveo u pitanje. Zanemarivanje njihovog postojanja ili pak „produženo dejstvo“ u smislu vremenskog dijapazona ili važenje plana u gro slučajeva ćemo lako prepoznati jer se kao važeći koriste i implementiraju znatno duže, ako ništa onda radi „sigurnosti investitora“ uz razuman rok trajanja njegove investicije! Međutim, ograničenost prostora, odnosno njegova „konačnost“ potvrđuje potrebu dugoročnosti prostornog uređenja kao procesa, što nije slučaj i s planiranjem. Dakle, prostor moramo uređivati „dugoročno“, prvenstveno zbog njegove konačnosti jer su pogreške u lociranju ili organiziranju opasne i najčešće neispravljive! I naravno, uz sve dijelove procesnog lanca izrade i donošenja prostorno-planskih dokumenata javnost – građani trebaju i moraju biti prisutni i uključeni u proces od samih početaka i to kao dio korpusa zvanog subjekti planiranja ili stakeholdersi!
Objavi.ba: Koje ili kakve malverzacije su moguće u različitim fazama tih procesa – spratnost, veličina parcele….;
Hercegovac-Pašić: Kada se radi o mogućnostima manipulacije prostorom raspoloživi registar je ogroman! Počevši od promjene kategorije zemljišta i pretvorbe poljoprivrednog ili šumskog u građevinsko, a u KS ima mnogo primjera: Buroj Ozone resort u Općini Trnovo, Riverina resort, privatni univerziteti u Općini Ilidža, pa do korekcija regulacionih planova diljem grada – sve to predstavlja čistu fragmentaciju bez sagledavanja reperkusija na širi kontekst. Elementi prostornih i voluminoznih karakteristika, urbanističko-tehnički pokazatelji poput gustine, koeficijenta izgrađenosti, procenta izgrađenosti, te likovno-oblikovnih elemenata kao dijelovi registra uslova dobrog urbanističkog komponiranja postaju minorni u odnosu na zadovoljenje apetita investitora… struka je tu šaptom pala.
Objavi.ba: Iako su problemi s planiranjem razvoja i gradnje u zajednicama prisutni svuda u BiH, u javnosti i u medijima se mnogo govori o Sarajevu, čini mi se da su ključna 3 dokumenta ili 4 – o kojim dokumentima se radi i koje tačke su sporne (Zetra, Kvadrant C, prostor pored Importanne centra…)
Hercegovac-Pašić: Kada je bila javna rasprava o Nacrtu Regulacionog plana Marijin Dvor – Kvadrant ”C” Društvo prijatelja grada Sarajeva je postavilo nekoliko pitanja: ima li grad Sarajevo dovoljno vode da podmiri objekte koji su već u izgradnji, a naroĉito one koji se tek planiraju graditi, naroĉito u sušnim ljetnim periodima; kakva je situacija sa elektriĉnom energijom; imamo li riješen siguran i stalan sistem grijanja za postojeću i novu gradnju; može li postojeći kanalizacioni sistem podnijeti nova opterećenja; kako riješiti ogromne koliĉine novog otpada imajuci u vidu da su postojeće deponije prenatrpane; može li infrastruktura zadovoljiti potrebe već postojeće i nove gradnje ukljuĉujući onu koja je u toku i planiranu novu gradnju; kako riješiti gradski saobraćaj uz znatan porast broja automobila na našim ionako zagušenim cestama, te kako riješiti kritiĉno zagađenje zraka ako se ne omogući protok zraka u longitudinalnim i transverzalnim prodorima kroz prostor Sarajevske kotline? Nismo dobili odgovore. O Prijedlogu Regulacionog plana Kvadrant C – Marijin Dvor su u aprilu ove godine govorili iz Asocijacije arhitekata u BiH koji su jasno rekli da je neprihvatljivo usvajanja tog regulacionog plana, kao i ostalih detaljnih planskih dokumenata dok novi Urbanistički plan Kantona Sarajevo još nije stupio na snagu. Spornim regulacionim planom je predviđena gradnja veće zgrade i smanjenje zelene površine nego je to ranije planirano, ali i novi stambeno-poslovni objekat na zelenoj površini uz Vilsonovo šetalište na mjestu na kome je, prema Regulacionom planu iz 2003. godine, bila predviđena zelena površina ili park i Asocijacija arhitekata je zatražila od gradskih vlasti u odustane od te gradnje i prošire park kao dodatak Vilsonovom šetalištu. Kao stručnjakinja smatram da nam od rata na ovamo apsolutno nedostaju artikulisane prostorne politike i da smo dozvolili da budemo poluga vladajućim strukturama u ad hoc postupanjima i upravljanju prostorom kao najvrijednijim resursom poslije ljudskog, a to je neprihvatljivo ponašanje! Zaista postoji razlog za zabrinutost zbog naleta nove urbanizacije popraćene brojnim izmjenama i dopunama regulaconih planova, ĉesto po skraćenim procedurama, a u vrlo osjetljivim podruĉjima Grada, naroĉito centralnim jer grad je urbana cjelina, ima svoja ograniĉenja kao i njegova infrastruktura i razvojni kapaciteti.
Objavi.ba: Problematična je i vodozaštitna zona u Sarajevu – šta je tu najveći problem?
Hercegovac-Pašić: O tome najviše znaju u EkoAkciji, ali da kažem da je to tema koja zorno prikazuje stav i odnos vlasti spram budućnosti ovog grada. Jedini mogući zaključak je da će Sarajevo ostati bez vode u narednim dekadama jer je vlastima očito važnije legalizirati gomilu bespravnih objekata koji su uzurpirali decenijama čuvanu vodo-zaštitnu zonu kao cjelinu i sada se predlaže njeno cijepanje i smanjenje što nikako nije u dosluhu s planskim pretpostavkama rasta i razvoja grada. Ono što je sada sasvim očigledno – struka je spremna i taj zločin ‘pokriti’ lažnim podacima, mjerenjima, istraživanjima! Strašno! I ovdje smo imali pogrešan red koraka u vezi sa Urbanisitčkim planom što dovodi u pitanje projekcije rasta i razvoja Sarajeva.
Objavi.ba: Kakvu korist vlast ili pojedinci u vlasti mogu imati od promjena u urbanističkim planovima koje ne moraju uvijek biti poznate javnosti?
Hercegovac-Pašić: Veliku jer se promjene dešavaju parcijalno, ciljano, po principu „stigle veće pare, stigao projekat, pa samo da ga Zavod prihvati i ucrta, provuče pod izmjene i dopune nekog regulacionog plana i Pogodak!“ Prema Zakonu o prostornom planiranju prijedlog nekog investitora postaje je relevantan da se pokrene određena procedura, a shema je: „fiktivna firma ili jedan čovjek i jedan sto + domaći posrednik + načelnik raspoložen za saradnju + zavodski stručnjak i imate gradnju tamo gdje joj nije mjesto.
Objavi.ba: Kako kao urbanistica razumijete ovakav odnos vlasti u KS – neznanje, pohlepa.…
Hercegovac-Pašić: Udruženi zločinački poduhvat!
Objavi.ba: Možete li kao profesorica urbanizma objasniti građanima kome da vjeruju, kako da znaju kada im neko nudi sporne ili lažne argumente;
Hercegovac-Pašić: Uvijek se nađe neko od struke ko može ponuditi objektivna objašnjenja, skrenuti pažnju na propuste, skrivene namjere, nedostatak argumenata i slično, ali vlast do doživljava kao kritiku. Sve aktivnosti bi mogle biti korisne za građane i njihovu zaštitu od očiglednog urbicida kada bi se poštivale procedure i kada bi javnost imala priliku da učestvuje u cijelom procesu od pripreme, kreiranja programa i samih urbanističkih rješenja, a ne da se dovodi pre gotov čin bez mogućnosti uticaja.
Objavi.ba: Ko bi trebao da odlučuje da li je važniji javni interes ili interes investitora ili, da obrnem, kako procijeniti da li se interesi investitora poklapaju s interesom javnosti?
Hercegovac-Pašić: Živimo u vremenu kada su novac i dobit osnovno mjerilo, nema ‘svetih krava’, prostor je plijen, a pojedinac, građanin i njegov kvalitet života samo formalno su u fokusu. Uz ovu shemu i takav poredak stvari investitorski urbanizam je na pijedestalu, a struka, njeno promoviranje i pokušaji traženja balansa sa neoliberalnim kapitalizmom nema perspektivu, osobito na brdovitom Balkanu!
Objavi.ba: Da li je moguće “natjerati” investitora da realizujući svoje planove uradi nešto i za dobro zajednice?
Hercegovac-Pašić: Da nije korupcije, neznanja, politikanstva, institucionalne prostitucije, administrativne neosjetljivosti za prava i potrebe građanina, bilo bi i svijesti i stručne potpore da se investitoru uslove određeni elementi doprinosa društvenoj zajednici, gradu i građanima. Međutim, sve se uglavnom svede na ‘parazitski odnos’ i kačenje na postojeću infrastrukturu, raubovanje lokacije, čak sakaćenje dijela prirodnog okruženja, pa ode šuma, livada, ode trg, pločnik, avlija!!!
