Piše: Objavi.ba
Naselje Donja Vraca kod Zenice sa oko 250 domaćinstava dobilo je postrojenje za prečišćavanje pitke vode s izvorišta, a testirana voda nakon ugradnje postrojenja je zadovoljavajućeg kvaliteta, saopšteno je iz Eko Foruma iz Zenice. Postrojenje će biti testirano do kraja augusta 2026. godine tako što se redovno prate parametri kvaliteta vode i nivo hlora, a nakon toga će biti predato na upravljanje mjesnom odboru. Zasluge za ovu promjenu pripadaju nevladinoj Eko forumu i organizaciji BioX Technologies s.r.o. Bratislava koji su djelovale uz finansijsku podršku Slovačke agencije za međunarodnu saradnju.
„Prema informacijama iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane identifikovani su vodovodi Donja Vraca i Gradišće kao lokacije na kojima je više puta kvalitet vode bio ispod sigurne granice, a iz njih se veći broj stanovnika snabdijeva vodom. Povremene kontrole koje je vršio Zavod za javno zdravstvo su pokazale da voda prije ugradnje ovog postrojenja nije bila bezbjedna za piće. Uzorci vode testirani u Slovačkoj su pokazali da je voda u Donjoj Vraci lošijeg kvaliteta i odlučeno je da se postrojenje postavi na to izvorište. Sada lokalno stanovništvo može bez straha piti vodu“, objašnjava Samir Lemeš iz Eko foruma.
Vodozahvat je napravljen i uređen početkom augusta 2026. godine. Na dvije lokacije su ugrađene cijevi, rezervoari i pumpe koje obezbjeđuju da se dva izvorišta međusobno nadopunjuju. Jedna od lokacija je u samom naselju gdje je dolazilo do biološkog zagađenja vode iz septičkih jama i baš to je bio razlog što je, pored mehaničko-hemijske nanofiltracije, ugrađen i uređaj za automatsko hlorisanje vode. Postrojenje se sastoji od automatizovanog uređaja za nanofiltraciju vode s keramičkim membranama za otklanjanje mehaničkih onečišćenja i uređaja za automatsko doziranje otopine za hlorisanje koja vrši biološku dezinfekciju vode. Na taj način je za stanovništvo naselja Donja Vraca osigurana kvalitetna pitka voda.
„Ugrađeno postrojenje je na određeni način inovacija – u potpunosti je razvijeno, od projektovanja do instalacije, u okviru kompanije BioX Technologies s.r.o. Bratislava koja je za razvoj i implementaciju aplicirala na javni poziv i dobila sredstva od Slovačke agencije za međunarodnu saradnju. Udruženje Eko forum Zenica bilo je lokalni partner koji je pomogao prilikom realizacije, izbora lokacije i komunikacije s korisnicima“, pojašnjava Lemeš.
U Zenici ima više od 100 malih izvorišta koja su u nadležnosti mjesnih odbora i nisu dio javnog vodovodnog sistema kojim upravlja JP Vodovod i kanalizacija Zenica.
„ Većina tih vodovoda izgrađena je samodoprinosom mještana ili vlastitim ulaganjima mjesnih zajednica, često mnogo prije nego što je izgrađena gradska vodovodna mreža. Bilo je pokušaja da se javnom preduzeću Vodovod i kanalizacija da ovlaštenje da upravlja i vrši nadzor nad tim izvorištima, ali je ocijenjeno da je to i preskupo i teško izvodljivo. Najveći problem je što upravljanje izvorištem nosi veliku odgovornost, a korisnici često nisu spremni da tu uslugu redovno plaćaju. Tako je odlučeno da izvorištima upravljaju oni koji su ih napravili, odnosno lokalno stanovništvo preko mjesnog odbora“, pojašnjava Lemeš i napominje da je Grad Zenica posebnim propisom uredio upravljanje mjesnim vodovodima.
„Odluka o mjesnim vodovodima predviđa da za svaki mjesni vodovod postoji odbor za upravljanje i održavanje vodovoda koji prikuplja sredstva od korisnika, organizuje održavanje, podnosi finansijske izvještaje i odgovoran je za funkcionisanje sistema. Grad putem svoje Službe za vodoprivredu nadzire primjenu ove odluke“, kaže Lemeš.
Ovaj projekat je prvobitno trebao biti implementiran u Kaknju kao pilot-postrojenje za eliminisanje teških metala iz pitke vode ugrožene rudarskim aktivnostima. Nakon pregovora s komunalnim preduzećem koje je imalo značajno veća očekivanja i zahtjeve, odlučeno je da se postrojenje postavi na seoski vodovod u Zenici.
„Postrojenje, za koje su obezbijeđena sredstva, ima kapacitet od 50–100 litara u minuti, a kapacitet izvorišta u Kaknju je daleko veći, skoro 100 litara u sekundi. Ukoliko bi se, recimo, desio incident u Varešu, pa voda bila zagađena teškim metalima, proizvodnja vode bi se morala smanjiti 50 puta. Drugi problem je što ne postoji uređaj za online praćenje zagađenosti teškim metalima u stvarnom vremenu, nego se moraju uzimati uzorci i analizirati. Zahtjev komunalnog preduzeća bio je da im se obezbijedi mjerni uređaj koji bi pratio te parametre što se u okviru projekta nije uspjelo uraditi. Iz tog razloga, projekat je iz prvobitno planiranog Kaknja prebačen u Zenicu, na znatno manje izvorište“, pojašnjava Lemeš. Napominje da su uzorci vode iz Kaknja, koji su poslani na analizu u Slovačku, uzeti u decembru 2024. godine, testirani početkom 2025 i nisu pokazali prisustvo teških metala, ali tada rudarske aktivnosti u Varešu nisu bile intenzivne kao sada.
„To je razlog da ne možemo reći da li je voda u Kaknju danas ispravna ili ne“, naglašava Lemeš.
Inače, za provjeru kvaliteta vode u Kaknju zaduženo je javno preduzeće Vodokom, koje redovno objavljuje rezultate analiza na svojoj web stranici.
