Piše: Objavi.ba
Pet zadrugara i više od 55 kooperanata iz cijele Bosne i Hercegovine u Poljoprivrednoj zadruzi Klekovača iz Drinića u Petrovcu čuvaju autohtona sjemena žitarica starija od 100 godina ili „sjeme s tavana“. Na svojim imanjima uzgajaju pšenicu, proso, kukuruz žuti i bijeli, heljdu, speltu, raž, lan, ječam, zob i odnedavno perzijsku pšenicu korason ili kamut i prodaju ih u više od 450 prodavnica širom BiH. Prodavnice u kojima prodaju svoje proizvode birali su tako da idu u one koje plaćaju.
„Željeli smo da budemo drugačiji od svih na tržištu, ali i da učinimo neko opšte dobro koje će biti korisno onima koji dolaze poslije nas. Tako smo uspjeli da omasovimo upotrebu starih sjemena koja su naši prijatelji, rođaci i kooperanti čuvali i obnavljali iz godine u godinu. Sada smo obezbijedili i poticaje za tu proizvodnju jer smo uspjeli kroz izmjene zakona i pravilnika o poljoprivredi i zadrugama u Republici Srpskoj definisati ‘sjeme s tavana’ da bismo motivisali ljude da za poljoprivrednu proizvodnju koriste staro domaće sjeme, a ne da kupuju uvozna sjemena“, priča Radomir Vukelić, direktor Zadruge.
Kaže da je u početku bilo dosta teško naći sjeme jer nisu znali gdje da traže, koga da pitaju i kuda da idu.
„Bilo je teško jer nismo znali gdje čega ima i dugo je trebalo da nađemo sjeme, pa kada nađemo, ako nije vrijeme za sjetvu, čekate vrijeme, ali znali smo šta hoćemo i onda i nije bilo teško. Obišao sam sve ‘džepove’, od Berkovića do visoke cazinske krajine, Nišićke visoravni… Uglavnom smo išli po selima i pitali ko ima kakvo sjeme. Sjećam se da smo spelte našli bukvalno jednu šaku sjemena i to smo razmnožavali“, priča Vukelić i pojašnjava da razmnožavanje sjemena “nije komplikovano”.
„Samo moraš slušati prirodu i njen kalendar. Ako posiješ šaku – nikne vreća, ako posiješ vreću – nikne silos, ako posiješ silos – možeš na tržište“, pojašnjava.
Na web-strani Zadruge piše da su “Klekovača, Oštrelj i Osječenica utočišta prirode, čistoće, plodnosti i žitarica koje proizvode s ljubavlju i predanošću i da sve što im treba imaju u genima, srcu, zavičaju”. Piše i da u mlinu imaju “se nalazi “trstenički kamen koji je još od osmaskog doba bio poznat i cijenjen i izvozio u Osmansko Carstvo i Austro-Ugarsku”.
Cijela priča je krenula od pet ljudi koji su u jednom trenutku shvatili da je, demografski gledano, sve manje ljudi u BiH, da su poljoprivredni proizvođači sve stariji i da mali proizvođači nemaju kapacitet da izrade kvalitetan marketing i formu ili proizvod s kojim će se pojaviti na tržištu, a da u isto vrijeme brinu oko drugih elemenata poslovanja.
„Nastojimo da budemo ekonomski održiva poluga ruralnog razvoja poljoprivrednih proizvođača sa Petrovačkog platoa i šire okoline. Širimo se i na agroturizam, skupljanje ljekobilja i slično, pa se i naše interesovanje i poslovne aktivnosti šire“, priča Vukelić i naglašava da svi kooperanti imaju ugovor i unaprijed znaju koje količine čega i po kojoj cijeni će prodavati.
Činjenica da ne koriste sjeme koje je tretirano hemikalijama koje pomažu da biljka izraste brže i veća dala je svoj rezultat.
„Za nas ekonomski rezultat jeste važan, ali nije prvi prioritet. Najvažnije nam je bilo da omasovimo upotrebu sjemena i da naše proizvode učinimo tržišno pristupačnim i konkurentnim. Drugi korak je bio iskomunicirati s potrošačima da se na policama svih većih trgovačkih objekata u BiH može kupiti brašno, istina skuplje, ali jedino i garantovano sto posto iz domaće poljoprivredne proizvodnje i prerade i otkupa koje nije tretirano kao druga komercijalna proizvodnja“, kaže Vukelić.
Možda najveća novina za domaću poljoprivredu jeste uzgoj prosa.
„Izokrenute su nam prehrambene i potrošačke navike, pa se proso koristi kao hrana za ptice, a zapravo je to jako dobro brašno i žitarice i bilo bi dobro imati ga u ishranu barem jednom sedmično. Treba educirati potrošače, ali to polako nadolazi jer od korone ljudi sve više traže metabolički funkcionalnu hranu i znaju gdje da pitaju. I nama se direktno javlja sve više ljudi koji traže bezglutensku hranu, a nas prepoznaju kao nekoga ko ne pravi kompromise na uštrb kvaliteta“, veli Vukelić.
Polje djelovanja PZ Klekovača širi se na proizvodnju kornfleksa od domaćeg kukuruza, gotove smjese za uštipke od heljde i od bijelog brašna. Nabavili su dva liofilizatora (za sušenje voća smrzavanjem pod vakuumom) za voće i voće u medu, a poslovanje šire i na seoski turizam u Driniću, gdje pripremaju dva bungalova za agroturizam.
