Piše: objavi.ba
Vlada Federacije BiH je napisala Zakon o istopolnim zajednicama u FBiH, ali ga nije poslala u proceduru usvajanja ni mjesec dana pred izbore i raspuštanje aktuelnog saziva Parlamenta Federacije BiH. Istovremeno, u Republici Srpskoj ili Distriktu Brčko o ovakvom zakonu se i ne govori.
Samo tokom 2025. Sarajevski otvoreni centar je dobio osam upita vezanih za uspostavu ili priznanje istopolnog partnerstva ili braka. U jednom od slučajeva jedan partner ima državljanstvo BiH, drugi je iz EU i vjenčali su se u EU, imaju i dijete koje je jedan od partnera dobio u ranijem braku, a sada traže način da nastave da žive u BiH, ali im nijedna institucija u tome ne može pomoći.
„Zakon je napisan i najvećim dijelom zadovoljava potrebe Zajednice, ali ako bi bio usvojen, tražio bi nastavak procesa, posebno po pitanju usvojenja. U svakom slučaju ono što je u nacrtu zakona je maksimum koji smo mogli dobiti“, kaže Darko Pandurević iz Sarajevskog otvorenog centra.
Naglašava da nije siguran da li će zakon biti usvojen uskoro.
„Razgovaramo mjesec dana pred izbore, a još ni Vlada FBiH nije razmatrala zakon što je potrebno prije slanja u Parlament. Mali prozor vidim u periodu netom nakon izbora, do imenovanja nove vlade, da ga puste u parlament na početku novog saziva, s niskom stopom odgovornosti, da mogu reći da su to ipak uradili, a problem vidim u mogućnosti da svaka nova vlada cijeli proces vrati na početak“, kaže Pandurević.
Zakon je napisan, a u njemu…
Prema dostupnim informacijama, u prednacrtu zakona stoji da se životno partnerstvo sklapa saglasnom izjavom dvije osobe istog spola pred matičarom, da osobe moraju imati navršenih 18 godina i da ne smiju biti u drugom životnom partnerstvu ili braku i u krvnom srodstvu u ravnoj i pobočnoj liniji do četvrtog stepena uključivo, da ne smiju biti osobe s oduzetom ili ograničenom poslovnom sposobnošću ili nesposobne za rasuđivanje. Istopolne zajednice bi se sklapale pred matičarem uz dva svjedoka, imaju pravo na zadržavanje vlastitih prezimena, preuzimanje jednog od prezimena kao zajedničkog ili dodavanje prezimena partnera na svoje prezime. Registar životnih partnerstava bi bio u nadležnosti organa uprave opština i gradova, dok bi uslovi i način vođenja bili u nadležnosti MUP-a FBiH. Istopolne zajednice bi imale sva ista prava i obaveze kao i bračne zajednice partnera različitog pola: nasljeđivanje, zajednička imovina, zdravstvena prava, porodična penzija, poreska prava i obaveze. Poništenje istopolne zajednice, prema ovom prednacrtu, nastaje smrću životnog partnera, proglašenjem nestalog životnog partnera umrlim, poništenjem i raskidom životnog partnerstva prema istim pravilima kojima se ovo pitanje reguliše kada su u pitanju hetero-brakovi.
U zakonu se definiše i upis istopolnih zajednica koje su sklopljene u inostranstvu, a u kojima učestvuju osobe čije prebivalište se nalazi na teritoriji FBiH. Njihovo životno partnerstvo se upisuje u registar opštine, odnosno grada u kojoj su životni partneri imali posljednje zajedničko prebivalište u FBiH.
Što se tiče odnosa vezanih za djecu, roditelj koji se sam stara o djetetu može privremeno povjeriti čuvanje i odgoj djeteta životnom partneru/ici koji/a ispunjava uslove za staratelja, ali uz prethodnu saglasnost organa starateljstva. U slučaju smrti roditelja sa kojim je dijete živjelo ili smrti roditelja koji se sam starao o djetetu, sud će po tužbi životnog partnera preminulog roditelja djeteta ili organa starateljstva odlučiti o daljnjem staranju o djetetu u skladu sa zakonom kojim se reguliraju porodični odnosi u Federaciji BiH. U hitnim slučajevima kada prijeti neposredna opasnost za dijete, životni partner ima pravo donijeti hitne odluke o poduzimanju neophodnih radnji u skladu s interesima djeteta i o tome odmah obavijestiti roditelja.
U Parlamentu FBiH ništa ne znaju
U aktuelnom sazivu Parlamenta FBiH koji će prestati raditi nakon izbora 4. oktobra kažu da i ne znaju da je zakon napisan.
„Čak ni mi u komisijama za ljudska prava ili rodnu ravnopravnost ne znamo ništa o tom zakonu i radu te radne grupe, ali mogu razumjeti da su štitili proces definisanja zakona. U svakom slučaju ne vjerujem da će to u ovom sazivu biti ni pred Vladom ni pred Parlamentom jer je to osjetljivo pitanje, HDZ BiH i HDZ 1990 imaju vrlo tvrd stav oko toga, pa HDZ BiH je zaustavio Strategiju za mlade jer se u njoj pominje rodni identitet. Dakle, HDZ BiH ima tvrd stav, a druge stranke nemaju hrabrosti da se konfrontiraju javnosti, posebno pred izbore“, kaže zastupnica Alma Kratina, predsjednica parlamentarne komisije za jednakopravnost polova. Ona smatra da „u narednom sazivu svi moraju uložiti mnogo napora i uključiti sve saveznike da se taj zakon usvoji“.
U radnoj grupi su bili predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva pravde, Ministarstva rada i socijalne politike te Ministarstva zdravstva, dok su posmatrači bili predstavnici Sarajevskog otvorenog centra i Vijeća Evrope.
„Dogovor u okviru radne grupe bio je da se ne istupa u javnost da bismo zaštitili proces definisanja rješenja u zakonu od uplitanja javnosti i medija“, kaže Pandurević.
Portal objavi.ba je namjeravao objasniti zašto ovaj proces traje od 2018. godine, šta su bila sporna pitanja među pojedinim strankama ili političkim opcijama ili ministarstvima u Vladi FBiH, ali se to pokazalo teško izvedivo jer niko ne želi da razgovara na ovu temu. Na zvanični upit Ministarstvu pravde došao je odgovor da pitamo u MUP-u, iz MUP-a je došao odgovor da pitamo u Vladi, iz Vlade niko nije odgovarao na dva ili tri puta ponovljeni upit. Onda je upit otišao u pres-centar Vlade FBiH, pa su oni proslijedili svim uključenim ministarstvima i niko nije odgovorio. Onda je uslijedio niz telefonskih poziva pojedinačnim članovima radne grupe i svi su usmjeravali na Vladu, a iz Vlade „ni pisma ni razglednice“. Jedini koji se javio bio je ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak koji je takođe rekao neka pitamo u Vladi FBiH jer je to sada „kod njih“, a da on ne želi da razgovara na tu temu jer se ona zloupotrebljava, da ne želi da govori ni kao ministar ni kao član Vlade FBiH.
Institucija ombudsmena za ljudska prava u BiH nije bila uključena u proces pisanja zakona, ali je u specijalnom izvještaju iz 2016. godine preporučila njegovo usvajanje.
„Mi razumijemo da političari kalkulišu i razmišljaju o preferencijama svojih birača, ali to je obaveza koja proizilazi i iz članstva BiH u Vijeću Evrope i BiH će to morati uraditi kad-tad jer se već pojavljuju problemi s licima koja su sklopila brak u susjednim državama i sada u BiH traže ostvarivanje svojih prava. Nadležne službe s tim imaju problem jer ne znaju kako da ih riješe“, kažu u Instituciji ombudsmena uz napomenu da „vlasti moraju zaštitu ljudskih prava staviti u fokus jer je to osnovni ustavni princip i doprinosi boljitku cijelog društva“.
Od 46 država članica Vijeća Evrope, 22 države su zakonski dozvolile sklapanje istopolnih brakova, a deset država je pravno priznalo registriranje civilnih unija/partnerstava.
U BiH Zakon o zabrani diskriminacije zabranjuje i diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, a Ustav BiH garantuje slobodu i ljudska prava pojedinca, pa i gejeva i lezbijki, ali oni i dalje nemaju prava na bračne zajednice, nasljeđivanje imovine, posjećivanje u bolnici, usvajanja djece…
Aktivisti upozoravaju da u BiH bračni i izvanbračni partneri u hetero zajednicama imaju više od 1.000 prava na osnovu svojih zajednica koja su uskraćena istospolnim partnerima i otežavaju im zajednički život.
„Brojne institucije provode različite edukacije o pravima LGBTIQ+ zajednice. Naše nastojanje je edukovati javnost generalno o potrebi poštovanja ravnopravnosti, da je ustavni princip zakon, da su istopolni odnosi davno dekriminalizovani, da je to u skladu s najvišim vrijednostima i domaćim i evropskim koje je BiH preuzela, ali treba vremena“, kažu u Instituciji ombudsmena.
A počelo je baš dobro…
Podsjećanja radi, Vlada FBiH je još 2018. godine obećala taj zakon jer „time slijedi put Europske unije i sve što na tom putu susretne – akceptira kao potrebu“, rekao je tadašnji premijer FBiH Fadil Novalić (SDA). Te godine je osnovana Interresorna radna grupa Vlade FBiH (Sead Lisak kao predsjednik i članovi/ce Miljana Tuševljak, Anja Andrić-Alibegović, Sadmira Kotović, Muhamed Fetić, Marina Bera i Adisa Mehić). Oni su analizirali postojeće propise i utvrdili kako istospolni parovi mogu ostvarivati prava iz Evropske konvencije te koje propise treba donijeti ili izmijeniti. Prema izvještaju iz aprila 2021. predložili su donošenje posebnog zakona o životnim zajednicama osoba istog pola jer bi u protivnom trebalo mijenjati više od 10 zakona.
Nakon tišine o ovom zakonu, u maju 2026. godine u Rozom izvještaju je objavljeno da je Vlada FBiH u junu 2025. godine formirala ekspertnu radnu grupu koja će izraditi Zakon o životnim zajednicama osoba istog spola u FBiH.
„Radna grupa je u oktobru 2025. krenula s izradom prednacrta Zakona o životnim zajednicama osoba istog spola u Federaciji Bosne i Hercegovine i do trenutka pisanja ovog izvještaja nije završila posao“, stoji u Rozom izvještaju. Sve ovo vrijeme o zakonu se vrlo malo govorilo, gotovo ništa, posebno u institucijama.
Život ide i ne pita za zakon
Tek je u maju 2021. delegat Boris Krešić postavio delegatsko pitanje o tome šta je uradila ta radna grupa.
„Meni je to važno pitanje jer sam doktorirao na toj temi, imam i neke radove objavljene u vrlo prestižnim publikacijama. Žao mi je da nisam bio uključen u tu radnu grupu, nisam čak ni znao da rade, ali siguran sam da zakon nećemo dobiti dok ne dobijemo prve presude. I kada bude usvojen zakon – neće to biti neka navala, vjerujem da će biti kao u Hrvatskoj gdje smo imali zatišje nekoliko godina dok se malo ne zaboravi, a onda će ljudi krenuti da se prijavljuju. Nije to lako jer onog trena kada se registrujete ljudi znaju da živite u istopolnoj zajednici i možete na sebe navući stigmu“, kaže Krešić. Boji se da do izbora u oktobru nema šanse da bude usvojen zakon, a da nova vlada, ako u njoj budu dominirale desne stranke, neće usvojiti zakon.
„Znam da je SDA pokrenula proceduru osnivajući radnu grupu, ali takođe znam za princip da ako nešto ne žele da urade osnivaju radne grupe, a ljudi čekaju, znam za nekoliko parova, u Bihaću, Mostaru, koji žele da se njihove zajednice evidentiraju u BiH da mogu normalno da žive“, zaključuje Krešić.
U Akcionom planu za unapređenje ljudskih prava i osnovnih sloboda LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini za period 2021–2024. godine (koji je još uvijek na snazi jer novi nije usvojen) stoji da je Evropska komisija upozorila da su istospolni parovi stalno diskriminirani jer pravni sistem ne prepoznaje njihova socijalna i ekonomska prava, uključujući i pravo na porodični život, ali i da treba inicirati procese za donošenje zakonskog rješenja o istospolnim partnerstvima i u Republici Srpskoj i Distriktu Brčko kako bi istospolni parovi imali jednak tretman po ovom pitanju na cijelom teritoriju BiH.
„Posljedica takvog stanja se ogleda u uskraćivanju ostvarivanja niza prava koja bi registracijom ove zajednice nastala između partnera, prvenstveno imovinska, pravo na nasljeđivanje, ostvarivanje zdravstvene zaštite itd.“, stoji u Akcionom planu uz napomenu da od 2018. u MUP-u Federacije BiH stoje zahtjevi istopolnih parova za upis u matične evidencije životnih zajednica.
Istraživanje SOC-a iz 2017. godine je pokazalo da čak 80 posto istospolnih parova u BiH želi zaključiti životno partnerstvo, ali da državne institucije ni na koji način ne prepoznaju njihove višegodišnje stabilne emotivne i ekonomske zajednice i zajednički život. Slično istraživanje iz 2023. godine je pokazalo da bi više od pola ispitanih (53,31%) zaključilo životno partnerstvo ili zajednicu u BiH. Za to vrijeme u BiH postoje istopolne zajednice ili brakovi koji pokušavaju definisati svoj status i koje država ne vidi.
(Ovaj tekst je dio projekta „Iza stereotipa – sve što ne znamo“ i nastao je u okviru programa „Zajedno za jednakost LGBTIQ+ zajednice“ (Together for LGBTIQ+ Equality) koji realizuje Centar za građansko obrazovanje iz Podgorice u Crnoj Gori u partnerstvu s ERA – Udruženjem za jednaka prava LGBTI osoba za Zapadni Balkan i Tursku, Queer Montenegro, Queer Centrom Skoplje, Otvorenim centrom Tuzla, Open Mind Spectrum Albanija i Centrom za razvoj društvenih grupa sa Kosova, a uz financijsku podršku EU. Sadržaj je isključiva odgovornost Centra za promociju civilnog društva/portala objavi.ba i ne odražava nužno stavove Europske unije.)
