Piše: MARION SOLLETTY, AITOR HERNÁNDEZ-MORALES, MARTINA SAPIO i ALICE TAYLOR (https://www.politico.eu/)
Europa je ljuta.
Najamnine vrtoglavo rastu. Cijene energije rastu što potiče probleme na benzinskim crpkama i inflaciju. Rast stagnira. Troškovi zaduživanja rastu u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj i Grčkoj što znači da se novac koji se mogao iskoristiti za obnovu škola, subvencioniranje stanovanja ili kompenzaciju poljoprivrednicima pogođenim sušom sada mora usmjeriti na otplatu vjerovnika.
Društvene posljedice ove spiralne krize i rasta troškova života već su vidljive od nereda i pljački u Francuskoj na marginama mirnih prosvjeda do blokiranih lanaca opskrbe u Italiji i ogromnih kampova na povijesnim španjolskim trgovima. Vlasti u Parizu i Rimu raspoređuju dodatne sigurnosne snage kako bi spriječile da se slične scene ponove u nadolazećim danima. No čini se da je rješavanje temeljnih problema koji tjeraju ljude na ulice teško za europske vlade koje imaju financijskih problema.
„Nijedna druga generacija nije se u proteklih 50 godina suočila s toliko izazova“, rekla je francuska zastupnica Zelenih Pouria Amirshahi, jedna od supredsjedateljica novoosnovanog parlamentarnog odbora zaduženog za istragu u kojoj je mjeri vlada loše postupila sa subotnjim prosvjedom.
S padom temperatura i neznakom popuštanja energetske krize, europska zima nezadovoljstva nazire se na horizontu – dok se kontinentom nadvijaju veliki izbori od kojih neki uključuju samouvjerene nacionalističko-populističke stranke.
Kontinentalno nezadovoljstvo
Situacija u Francuskoj – gdje su se u subotu studenti, koji su tjednima blokirali škole kako bi izvršili pritisak na vladu da bolje financira obrazovanje, udružili sa stotinama tisuća ljudi koji prosvjeduju protiv rastućih troškova života – posebno je zabrinjavajuća za ukupnu stabilnost EU-a s obzirom na to da je zemlja drugo najveće gospodarstvo bloka. Ali oni nisu jedini.
„Što se tiče troškova života, situacija u Francuskoj ne razlikuje se toliko od ostatka Europe“, rekao je njemački ekonomist Carsten Brzeski, globalni voditelj makro istraživanja u ING-u.
Deložacija 87-godišnje umirovljenice iz njezina doma u Madridu prošlog mjeseca izazvala je prosvjede diljem Španjolske zbog zaštite najamnina i cijena stanovanja koje su između 2015. i 2025. porasle za 80% dok su plaće porasle za samo 30%. Prosvjednici u Portugalu, gdje su se cijene kuća gotovo utrostručile od 2015., potaknute turističkom potražnjom i digitalnim nomadima, slijedili su taj primjer.
Albanci mirno prosvjeduju od svibnja protiv navodne raširene korupcije u vladi i predloženog luksuznog odmarališta povezanog sa zetom američkog predsjednika Donalda Trumpa, Jaredom Kushnerom. No, situacija je postala nasilna prošli tjedan kada su se studenti uključili u sukob iznoseći pritužbe koje uključuju siromaštvo i troškove života, nedostatak ulaganja u obrazovanje i zdravstvo – te pozivajući cijelu političku klasu na ostavku.
Tisuće učenika i nastavnika izašlo je u srijedu na ulice Atene i oko 50 drugih grčkih gradova, tražeći više državnog financiranja obrazovanja, sigurne školske zgrade i pristupačno stanovanje.
I srpski učenici su izašli u velikom broju, pretvarajući najveće prosvjede koje je zemlja ikada vidjela u de facto političke skupove uoči parlamentarnih izbora u nedjelju.
Omladinski pokreti također su pozvali na prosvjede u Njemačkoj gdje su se u Berlinu i Hannoveru već održala manja okupljanja zbog smanjenja financiranja obrazovanja.
Tijekom vikenda, studenti su marširali u nekoliko sjevernotalijanskih gradova prosvjedujući protiv niskih plaća i troškova života. Viđeni su i bljeskovi nasilja, slični onima u Francuskoj i Albaniji gdje su maskirane skupine pljačkale trgovine, bacale kamenje na policiju i palile ulični namještaj. Talijanska javna televizija RAI, pozivajući se na policijsko izvješće, procijenila je broj prosvjednika na oko 10.000 u nekoliko gradova.
Premijerka Giorgia Meloni i njezina vlada odgovorile su donošenjem strogih novih sigurnosnih mjera uključujući slanje 500 vojnika “u obranu” Milana.
„Demonstriranje je naše pravo, uništavanje naših gradova nije“, rekla je Meloni.
Marie Hyland, istraživačica u Eurofoundu, agenciji EU-a za poboljšanje životnih i radnih uvjeta, rekla je da kriza troškova života „potkopava“ društveni ugovor među generacijama jer se mladi Europljani suočavaju s mogućnošću da ne ispune svoja „implicitna očekivanja“ da će biti jednako prosperitetni kao njihovi roditelji.
Pouria Amirshahi, francuski zastupnik koji je među je sve brojnijim kritičarima svoje vlade koji optužuju ministre da su pustili da stvari izmaknu kontroli time što se nisu uspjeli uključiti u studentski pokret na samom početku, napominjući da je francuskom ministru obrazovanja trebalo tjednima da se sastane s vođama studentskih prosvjeda.
„Početni zahtjevi bili su vrlo jednostavni i praktični. Toaletni papir u zahodima; stropovi koji se dobro drže, učitelji“, rekao je.
Amirshahi, koji je sudjelovao u prosvjedima prošlog vikenda u svojoj pariškoj izbornoj jedinici, rekao je da bi „sve europske demokracije trebale s budnošću pratiti“ što se događa u zemlji dok se suočava s onim što je opisao kao pokušaj gušenja narodne pobune silom.
„Situacija u Francuskoj je napeta“, rekao je.
Online kontaminacija, zabrinutost iz stvarnog života
Društvene mreže odigrale su ključnu ulogu u porastu prosvjeda i duboko polariziranoj političkoj debati koja ih okružuje. Prema platformi za društveno praćenje Visibrain u subotu je objavljeno više od 2,2 milijuna tweetova o prosvjedima što je tri puta više od broja poruka podijeljenih tijekom vrhunca krize Žutih prsluka krajem 2018. godine.
Francuska vlada u utorak je pozvala ključne platforme kako bi raspravljale o širenju sadržaja za koji se smatra da veliča ulično nasilje nakon što su snimke pljačke i nereda uživo podijeljene na video platformama poput TikToka.
Online aktivizam također je pomogao pokretima da se šire preko granica. U talijanskom gradu Bologni prosvjednici su skandirali viralne slogane koji su se čuli tijekom prosvjeda u francuskim srednjim školama. Instagram stranice su u subotu preuzele francuski poziv na novi prosvjed dok Telegram grupe obavještavaju članove o političkoj situaciji u objema zemljama. U Albaniji neki prosvjednici su rekli da su im kolege u Španjolskoj poslali novac za potrepštine poput maski i pročišćene vode kako bi se obranili od učinaka suzavca.
Krajnje desne stranke u Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu pokušale su iskoristiti bijes na ulicama okrivljavajući tradicionalne, centrističke političke snage za neuspjeh u rješavanju potreba običnih građana.
Francuska predsjednička kandidatkinja Marine Le Pen, favoritkinja na izborima 2027., pokušava uvjeriti birače da su ona i njezina krajnje desničarska stranka Nacionalni skup jedina politička snaga koja može vratiti zakon i red. Jorge Martín Frías, zastupnik u Europskom parlamentu iz španjolske krajnje desničarske stranke Vox, tvrdio je da su vodeći europski političari „počinili grijeh ponosa i zaboravili obične ljude“.
Francuska vlada i desničarski političari optužili su krajnje lijevog predsjedničkog kandidata Jean-Luca Mélenchona, ranog pristašu studentskih prosvjeda, da potiče nemire u svoju političku korist. Mélenchon odlučno poriče optužbe – kao i neki od njegovih protivnika – a prva predsjednička anketa nakon nereda pokazala je malo promjena u namjerama birača .
U svakom slučaju, situacija u Italiji, gdje se desničarka Meloni suočava s prosvjedima mladih na sjeveru, a vozači kamiona i poljoprivrednici blokiraju izlaze s autoceste zbog cijena goriva na jugu, pokazuje da se čelnici diljem političkog spektra suočavaju sa sličnim problemima.
U Španjolskoj većina anketa pokazuje da je konzervativna Narodna stranka na putu da osvoji dovoljno mjesta za formiranje koalicijske vlade s krajnje desničarskim Voxom na predstojećim prijevremenim izborima u zemlji koje je premijer Pedro Sánchez raspisao nakon što su zastupnici odbacili dugo odgađani paket stambenih mjera koje je predložio kao odgovor na prosvjede.
No prema riječima Valerije Racu, glasnogovornice Madridskog sindikata stanara, Španjolci će vjerojatno ostati razočarani političarima koji su pomogli u vođenju prosvjednog pokreta.
„Tko god vladao, ovo se neće zaustaviti“, rekla je nakon izbora u studenom tvrdeći da su prosvjednici postigli više u nekoliko tjedana nego Sánchezova lijeva vlada u osam godina na vlasti.
Aktivisti za stanovanje namjeravaju prenijeti tu poruku 11. studenog, tijekom prvog općeg štrajka u Španjolskoj u 15 godina.
„Politika se vraća tamo gdje je oduvijek trebala biti: na ulice i među ljude“, rekao je Racu.
Oči uprte u Njemačku
Sve su oči sada uprte u pad temperatura i rastuće cijene energije što bi moglo uvelike opteretiti kućne proračune.
Phuc-Vinh Nguyen, voditelj Energetskog centra u Institutu Jacques Delors, rekao je da su društveni pokreti očekivani jer istječu mehanizmi koje su vlade uspostavile za zaštitu kućanstava od rastućih cijena energije povezanih s ratom u Iranu.
Čini se da nijedna zemlja nije imuna, a Njemačka se čini jednom od najranjivijih ove zime.
„Njemačka je među zemljama koje treba pratiti jer su [njezine] rezerve plina na povijesno niskim razinama“, rekao je Nguyen.
To znači da će njemačka kućanstva vjerojatno osjetiti snažan pad računa za grijanje zbog naglog rasta cijena, a napetosti na tržištu plina vjerojatno će se proširiti i na tržišta električne energije i susjedne zemlje, rekao je Nguyen.
Carsten Brzeski, njemački ekonomist, složio se.
„Postoji problem koji se sada glasnije ističe u Francuskoj, ali vrlo je sličan situaciji u drugim europskim zemljama“, rekao je ukazujući na stagnirajuće gospodarstvo i probleme s pristupačnošću.
„Najveća razlika između Francuske i Njemačke je u tome što Njemačka trenutno ima fiskalno dublje džepove čime može ublažiti utjecaj”, rekao je Brzeski. „Ali ono što se trenutno događa u Francuskoj lako se može dogoditi za nekoliko godina u Njemačkoj“.
Aitor Hernández-Morales izvještavao je iz Madrida, a Alice Taylor iz Tirane. Nektaria Stamouli izvještavala je iz Atene, a Una Hajdari iz Beograda.
