Prije tačno 30 godina Boško i Admira, u jeku opsade Sarajeva, ubijeni su snajperskim hicima na Vrbanja mostu, a slika njihovih mrtvih tijela, dok zagrljeni leže, obišla je svijet.
Do danas niko nije odgovarao za njihovo ubistvo, dok u Sarajevu nema spomenika koji bi čuvao uspomenu na ljubav jaču od zla probuđenog devedesetih.
Ljubav Boška i Admire planula je u godini kada je u Sarajevu upaljen oimpijski plamen (1984.). O njenoj snazi govore svi koji su ih poznavali. Voljeli su se devet godina, a onda je počeo rat i opsada Sarajeva – pa je ljubavi Srbina i Bošnjakinje tada bilo teško da opstane. Buktao je plamen mržnje i razaranja, a Boško i Admira su željeli pobjeći iz užasa.
Postoje iskazi da je njihov izlazak iz Sarajeva bio dogovoren, ipak na njih je pucano na mostu Vrbanja. Prvo na Boška, pa na Admiru koja je, prema svjedočenjima, teško ranjena dopuzala do njegovog tijela i zagrlivši ga preminula.
Želja njihovih jeste da priča o snazi njihove ljubavi ne bude zaboravljena. Žive za dan kad će dočekati da se napravi neko obilježje ili spomen ploča. Jedna takva ljubav, koja je hrabro i odlučno prkosila tadašnjem ludilu, sigurno zaslužuje i više.
Na Vrbanja mostu ubijeni su Boško i Admira, ali onaj ko je pucao nije ubio njihovu ljubav koja je ostala besmrtna.
