Piše: Almedin Šišić
Za manje od pola godine u Bosnu i Hercegovinu stiže naredna posjeta međunarodnih nadzornih mehanizama FATF (tijelo za donošenje standarda mjera i postupaka za procjenu sistemasprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, op.a.) i MONEYVAL (regionalno tijelo FATF-a) koja će izvršiti novu procjenu ispunjavanja preporuka iz oblasti koje je BiH preuzela.
Dolazak ovih mehanizama najavljen je za oktobar 2023., kada će od međunarodne procjene i monitoringa biti odlučeno da li će naša zemlja napraviti neslavan korak unazad i s liste „visokorizičkih zemalja sa strateškim nedostacima“ dospjeti na „sivu listu“ MONEYVAL-a (na kojoj su države poput Sirije, Etiopije, Jemena), što bi predstavljalo izniman problem za državu i njene institucije, finansijsko poslovanje i transakcije, kreditiranje i korištenje fondova i uopće ukupan image, ali jednako i za neprofitni (NPO), odnosno nevladin (NVO) sektor u BiH.
JASNO UKAZATI NA RIZIČNE NVO
Posljednja takva procjena za BiH je urađena 2015. godine, kada smo visili na granici. Iste godine je napravljen i akcioni plan, koordinaciju aktivnosti preuzele su najznačajnije državne institucije i agencije iz ove oblasti (SIPA i Ministarstvo sigurnosti), no Bosna i Hercegovina nije mnogo odmakla iako, pogotovo u posljednje vrijeme, može da računa i na značajnu podršku organizacija civilnog društva koje državi pomažu u ispunjavanu preporuka i analizi stanja.
Opravdanje koje se više puta moglo čuti jeste da mjere predviđene akcionim planom nije jednostavno ispuniti „jer podrazumijevaju i koordinacijski rad u smislu ujednačenog pristupa i provedbe aktivnosti“. U ovom trenutku, sve institucije i organizacije rade naporno jer je do novog odlučivanja o rejtingu BiH tek pet mjeseci.
„Naša država je trebala da dokaže da ima nadzor nad radom udruženja koja spadaju u rizičnu kategoriju, poput humanitarnih, religijskih i kulturnih asocijacija. Međutim, nedostaju neke osnovne informacije, poput podataka o tim udruženjima. Naprimjer, jedna od mjera je bila izrada zbirnog registra udruženja i fondacija u BiH, ali zbog tehničkih problema ta baza podatka se ne ažurira već nekoliko godina“, kaže Aida Daguda, direktorica Centra za promociju civilnog društva (CPCD) iz Sarajeva, koja sa svojim timom učestvuje u analizi sektora.
Uvjerili smo se da je uistinu tako. Spisak organizacija neprofitnog sektora danas je nedostupan, on ne postoji ni u online verziji jer ukoliko želite posjetiti stranicu Info (zbirniregistri.gov.ba), naiđete na upozorenje o tome da je „nesigurna, nepravilno konfigurirana i moguće kompromitirana“.
U ovom trenutku u BiH egzistira, prema elektronskom registru udruženja i fondacija, oko 25.600 nevladinih organizacija. Nema podatka koliko njih se finansira iz inostranstva. I ovo je iznimno važan podatak.
Jednako je bitno zbog demistifikacije i razbijanja tabua o tome da su sve NVO rizične, pogotovokada riječ o finansiranju terorizma i pranju novca. Koliko je bitno targetirati i ukazati na onaj dio rizičnih NVO i razdvojiti ih od većine organizacija koje posluju po svim međunarodnim standardima, preporukama i u „najboljoj namjeri“, možda najbolje ilustruje primjer poslovanja humanitarne organizacije TWRA iz Beča, koja je imala duboke privatne i poslovne veze u BiH i nesumnjivo bila jedna od onih zbog koje je unazad godinama na Bosni i Hercegovini poseban fokus međunarodnih mehanizama za kontrolu sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma.
ISPUNITI PREPORUKE MONEYVALA
Vrijedi podsjetiti, preko računa humanitarne organizacija Trans World Relief Agency (TWRA), koju su osnovali dr. El-Faith Ali Hassanein i Wael Jalaidanom te je vodili zajedno s jednim od utemeljivača SDA Hasanom Čengićem, u toku i nakon rata u BiH prošlo je oko šest milijardi američkih dolara, uglavnom iz Saudijske Arabije. Više je međunarodnih policijskih agencija i tužilaštava istraživalo rad ove organizacije, kao i Tužilaštvo BiH, po čijem je nalogu federalni MUP 2005. godine pretresao prostorije TWRA u Bihaću.
Istragom FMUP-a utvrđeno je da je na računima TWRA tokom rata oko 250 miliona tadašnjih DM (njemačkih maraka) bilo namijenjeno narodu BiH. Dio jeste utrošen za nabavku oružja, municije, opreme, hrane, no dobar dio je završio u džepovima pojedinaca bliskih vlastima u Sarajevu.
“Tokom rata, negdje 1994. godine, austrijske vlasti su ljude okupljene oko TWRA obavijestile da moraju ‘pokupiti’ pare sa računa u Erste banci jer se spremalo njihovo blokiranje zbog sumnje na nazakonito porijeklo i utrošak novca. Tada je nekoliko uglednih pripadnika bošnjačke vlasti, njih sedam, osam, podiglo novac sa računa u banci i iznijelo iz Austrije. Svaki od njih je ‘zadužio’prosječno oko sedam, osam miliona maraka“, izjavio je svojevremeno Zlatko Miletić, tadašnji direktor Uprave policije FMUP-a
Inače sva trojica, Ali Hassanein, Jalaidanom i Čengić završili su na „crnim listama“ SAD-a i EU, a Jalaidan je poznat i kao suosnivač Al Kaide koju je utemeljio zajedno sa Osamom Bin Ladenom.
Ovaj najeklatantniji primjer iz prošlosti pranja novca i finansiranja određenih aktivnosti, koje se mogu svesti i pod terorističke, upravo je bitan kako bismo ukazali na nužnost uređenja ove oblasti u BiH po najvišim međunarodnim standardima i preporukama MONEYVALA ali i fokusa na rizične organizacije, a što su prije svega pojedine humanitarne i religijske.
Iznimno bitna, Preporuka 8, koja se tiče neprofitnog sektora, glasi:
„Osigurati da terorističke organizacije ne zlorabe neprofitne organizacije: (i) da se predstavljaju kao legitimni subjekti; (ii) iskorištavanje legitimnih subjekata kao kanala za financiranje terorizma, uključujući u svrhu izbjegavanja mjera zamrzavanja imovine; ili (iii) sakriti ili prikriti tajno preusmjeravanje sredstava namijenjenih u legitimne svrhe, ali preusmjerenih u terorističke svrhe. U ovoj bilješci s tumačenjem, pristup poduzet za postizanje ovog cilja temelji se na sljedećim općim načelima: Pristup temeljen na riziku koji primjenjuje usmjerene mjere u suočavanju s identificiranim prijetnjama zlouporabe financiranja terorizma neprofitnim organizacijama ključan je s obzirom na raznolikost unutar pojedinih nacionalnih sektora, različite stupnjeve do kojih dijelovi svakog sektora mogu biti ranjivi na zlouporabu financiranja terorizma, potrebu da se osigura da legitimne dobrotvorne aktivnosti i dalje cvjetaju, te ograničenim resursima i ovlastima dostupnim za borbu protiv financiranja terorizma u svakoj zemlji. Fleksibilnost u razvoju nacionalnog odgovora na zlouporabu neprofitnih organizacija financiranja terorizma ključna je kako bi mu se omogućilo da se razvija tijekom vremena dok se suočava s promjenjivom prirodom prijetnje financiranja terorizma. Prošla i tekuća zlouporaba neprofitnih organizacija za financiranje terorizma zahtijeva od zemalja usvajanje učinkovitih i razmjernih mjera koje bi trebale biti razmjerne rizicima utvrđenim pristupom temeljenim na riziku“.
Da pojednostavimo, nužno je uspostaviti mehanizme kontrole kako bi se preduprijedila svaka mogućnost da se NPO zloupotrebljabaju za pranje novca ili u svrhu finansiranje terorističkih aktivnosti, osujetiti svaku mogućnost tajnog preusmjeravanja sredstava namijenjenih u legitimne svrhe te, na kraju, donijeti mjere kojima će biti zamrznuta imovina organizatorima i učesnicima takvih aktivnosti.
„Zemlje bi trebale preispitati primjerenost zakona i propisa koji se odnose na neprofitne organizacije za koje je država utvrdila da su ranjive na zlouporabu financiranja terorizma. Zemlje bi trebale primijeniti usmjerene i razmjerne mjere, u skladu s pristupom temeljenim na riziku, na takve neprofitne organizacije kako bi ih zaštitile od zlouporabe financiranja terorizma, uključujući: od strane terorističkih organizacija koje se predstavljaju kao legitimni subjekti; iskorištavanjem legitimnih subjekata kao kanala za financiranje terorizma, uključujući u svrhu izbjegavanja mjera zamrzavanja imovine; i prikrivanjem ili prikrivanjem tajnog preusmjeravanja sredstava namijenjenih u legitimne svrhe terorističkim organizacijama“, navedeno je, dalje, u Preporuci 8.
ZAKON POSTOJI, ALI NEDOREČEN
Kako je sve to najednostavnije moguće uraditi? Transparentnim djelovanjem i poslovanjem.
Preporuka 24 upravo definira transparentnost i „stvarno vlasništvo pravnih osoba“.
„Države bi trebale procijeniti rizike zlouporabe pravnih osoba za pranje novca ili financiranje terorizma te poduzeti mjere za sprječavanje njihove zlouporabe. Zemlje bi trebale osigurati postojanje odgovarajućih, tačnih i ažurnih informacija o stvarnom vlasništvu i kontroli pravnih osoba koje nadležna tijela mogu dobiti ili im mogu brzo i učinkovito pristupiti, ili putem registra stvarnog vlasništva ili alternativnog mehanizma. Zemlje ne bi trebale dopustiti pravnim osobama izdavanje novih dionica na donositelja ili jamstava za dionice na donositelja te poduzeti mjere za sprječavanje zlouporabe postojećih dionica i jamstava za dionice na donositelja. Zemlje bi trebale poduzeti učinkovite mjere kako bi osigurale da se imenovani dioničari i direktori ne zlorabe za pranje novca ili financiranje terorizma“, navedeno je, uz ostalo, u ovoj preporuci.
Međutim, Bosna i Hercegovina još nema uspostavljen mehanizam kojim bi mogla utvrditi koje organizacije su humanitarne, a koje povezane sa religijom i(li) kulturom. Zbog neuređenosti oblasti moguće su i teške zloupotrebe, kakve su se u prošlosti i dešavale.
Podsjećamo na aferu gradnje „bunara i džamija u Africi“, kada su pojedinci i udruženja iz BiH, uz posredstvo i koordinaciju selefijskih predavača, tokom nekoliko godina (od 2016. do 2020.) skupili više miliona maraka te su za ove namjene uplaćivali novac u gotovini na račun privatne osobe. Istraživanje BIRN-a BiH utvrdilo je da je na nekoliko od više od 2.300 objava postavljena “fotošopirana” fotografija izgrađenih bunara, koji u Africi nisu imali fiksnu cijenu poput one koja se tražila u BiH.
Naša država ima zakon koji regulira ovu oblast (Zakon o sprečavanu pranja novca i finansiranju terorističkih aktivnosti) ali on je očito nedovoljno dorečen, pa su tako u toku njegove izmjene i dopune koje moraju biti završene do oktobra, do naredne posjete i procjene mehanizama FATF i MONEYVAL.
Države u regiji su ozbiljno shvatile date preporuke i vlastite obaveze i prilično odmakle od BiH po pitanju uređenosti ove oblasti, što u slučaju naše zemlje, nažalost, nije ništa neuobičajeno. Postoji uvriježeno mišljenje među ekspertima iz oblasti da pretjerani (ili gotovo nikakav) rizik u sektoru ne postoji, već da je samo sporan način njegovog rada i djelimična netransparentnost.
Stoga i CPCD, zajedno sa GIZ-om (Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH) i institucijama države, već radi na analizi sektora, kako bi se osim samog dolaska do metodologija koje bi dale jasan pregled sektora, ova oblast konačno deministificirala, pogotovo kada su u pitanju rad i poslovanje većine NVO.
“Mi u civilnom sektoru razumijemo potrebu da se smanje rizici od pranja novca i finansiranja terorizma, i pozdravljamo sve akcije u tom pravcu. Međutim, država prilikom donošenja mjera treba da vodi računa da ne dođe do smanjenja sloboda i sužavanja prostora za rad organizacija civilnog društva. Mi u CPCD vjerujemo u saradnički pristup, u kojem ćemo zajednički – institucije vlasti i udruženja, uz podršku međunarodnih eksperata – obezbijediti da Bosna i Hercegovina dobije optimalno rješenje, gdje će država imati situaciju pod kontrolom, ali bez restriktivnih i prestrogih mjera”, poručuje na kraju Aida Daguda.
