Piše: objavi.ba
Vaš izlet za naredni slobodan dan bi mogao da izgleda ovako: dođete u Jablanicu do Sportskog penjačkog kluba PULS i zamolite ih da vas povedu duž Via Ferrate Prenjska Vrata. Dalje ide ovako: dovedu vas do Grabovičkog jezera preko kog se vozite kajakom, odatle ide penjačka staza uz stijenu i onda lagana šetnja kroz šumu. Usput se zaustavljate na nekoliko vidikovaca, a na jednom do njih možete dobiti i ručak! Djeluje zanimljivo, zar ne? Ako nemate opremu – SPK PULS ima sve i sve možete iznajmiti. Jedino je važno da slušate vodiče i ne igrate se s onim što vam kažu.
Kajakom se vozite ili veslate 20 do 25 minuta, dužina penjačke staze koja je ocijenjena sa D, što znači da je teška, je 250 metara i prelazi se sat do sat i po, a planinska staza kojom nastavljate je dugačka nešto više od 4,5 kilometra. ako imate djecu mlađu od 12 godina – oni se mogu zabavljati u avanturističko-ekoaktivnom parku namijenjenom samo njima. Sve počinje na parkingu na Mostarskoj Cesti u Donjoj Jablanici gdje čekaju vodiči, odatle se ide do male “palube” s kajacima i tu počinje (avan)tura.
“Zanimljivo je da se kreće kajakom. Mogli smo napraviti pristup stijeni mostom ili drugačije, ali smo htjeli da zaokružimo cijelu tu priču koja se veže za Grabovičko jezero i stijenu koja je jedinstvena kao da izvire iz vode i tako smo došli do kajaka. Kada dođete do stijene skida se oprema koja je korisna za kajake i oblači oprema za feratu, odnosno za sajlu koja osigurava stazu s kojom se izlazi na vrh stijene. Pored sajle tu su klamfe i ankeri, dodate su i zaštite gume što tek postaje trend u zadnjih par godina i stručnjaci koji izvode visinske radove su provjerili stazu i rekli da je sve urađeno po evropskim standardima, isto kako i oni rade. Cijelu stazu prate prelijepi vidikovci kao i duž te povratna staza od oko 4 kilometra, a na vidikovcu iznad sela Glogošnica je moguće dobiti i ručak, a doživljaj je nestvaran – hrana ide,a oči ispadaju od ljepote oko vas. Možda je ovo prvo i za sada jedino penjanje nad vodom u BiH”, kaže Edis Nezirić, predsjednik SPK PULS.
Ture je moguće organizovati svakodnevno, a preporučeno je da u grupama bude do osam ljudi iako može i 12. SPK PUls za sada ima 4 vodiča i obično jedna grupa ide ujutro, a druga oko 4-5 sati da završi sa zalaskom sunca.
Uz penjačku stazu, Klub je otvorio i avanturističko-ekoaktivni park za djecu uzrasta od 6-12 godina u kom se nalazi zipline, manji zidovi za penjanje…
“To je za malu raju, da ih oslobodimo straha od penjanja jer u posljednje vrijeme, koliko vidimo, ni po asfaltu ne znaju kako treba, a pogotovo po neravnom terenu”, pojašnjava Nezirić.
S početkom aprila mediji su puni sadržaja o novoj adrenalinskoj stazi u Bosni i Hercegovini – Via ferrata Prenjska Vrata smještena je u blizini Jablanice, iznad Grabovičkog jezera u podnožju planine Prenj. S najviše tačke vidi se kanjon Neretve kao na dlanu. Oni koji su već probali kažu da je iskustvo jedinstveno i da je ova ferata “jedna od najneobičnijih outdoor atrakcija u zemlji”.
“Penjači nisu baš najbolji turisti, nisu baš oni koji ostavljaju puno sredstava, od njih se ne zarađuje, ali smo shvatili da ovakav projekat ima potencijal jer ovo je za širu publiku. Oni plaćaju vodiča i opremu i održavanje Via ferrate, a od tog novca mi platimo vodiča, održavamo stazu i ostalo ide Klubu za dalji razvoj i nabavku opreme, opremanje dodatnih sportskih smjerova i, nadamo se, proširenje ove ferate i izgradnju novih. Dakle – ova staza je temelj samoodrživosti našeg kluba i penjačkog sporta”, kaže Nezirić. Pojašnjava da “penjači” od Kluba PULS, osim vodiča, mogu dobiti svu potrebnu opremu – kajak, prsluke, dry bagove, opremu za penjanje kao što su pojas, kaciga, rukavice, zaštita za telefon, a vodič obično ponese i dron za potpunije uspomene!
Nezirić smatra da je za nagli rast popularnosti penjačkog sporta zaslužno to što je penjanje postalo olimpijska disciplina, ali i…
“Olimpijade su svakako doprinijele popularnosti ovog sporta, ali planinari se druže s ljudima koji se penju u dvoranama, pa i onda oni probaju, a mislim da je penjanje prirodno ugrađeno u nas – kad smo bili mali penjali smo se na šta stignemo: na drveće, zidove, ograde… samo treba da to otkrijemo u sebi”, kaže.
Via Ferrata Prenjska Vrata izgradili su Klub ekstremnih sportova “4 Sezone” iz Jablanice uz podršku Sportsko-penjačkog kluba “Puls”, udruženja SPK Blagaj i Udruženja žena “Most” Jablanica i Ferrata Adventure BH Mostar, a na ideju je došao sam Nezirić kao iskusni planinar i penjač.
“Rođen sam u Jablanici, srednju školu i fakultet sam završio u Mostaru i svakodnevno sam gledao taj kanjon i turiste koji se oduševljavaju, pogotovo ljudi koji dolaze iz Kine – oni baš ostaju oduševljeni, slikaju se na sve strane, ali i turisti iz drugih dijelova svijeta koji se zalijepe za prozore… U to doba nisam bio penjač, ali sam nekako uvijek razmišljao kako bi bilo divno i zanimljivo da se može izaći na te litice u kanjonu, a onda sam upoznao ekipu iz Blagaja s kojima počinjem penjati i kroz druženje dolazimo na ideju da nešto napravimo. Počeli smo na Komadinovom vrelu, a onda su dalje nastajale ideje”, priča Nezirić i napominje da mu je želja da produže penjanje na jednu stijenu za takozvani “trad climbing” gdje se ne ostavlja ništa trajno u stijeni, nego ljudi nose svoju opremu koju kače i skidaju što bi bilo unikatno u BiH.
Kreatori ove ferate su, pripremajući stazu, očistili i markirali 5 kilometara planinarskih staza, posadili 20 sadnica drveća na opožarenim teško dostupnim terenima i zaposlili za sada jednog vodiča, a ranije su pokrenuli i Jablanica Outdoor Fest.
Inače riječ ferata dolazi od talijanskog via ferrata ili željezni put i to je osigurani alpinistički put kroz stijenu. Penje se pomoću opreme koju čine metalna gazišta i klinovi pričvršćeni za stijenu, čelične sajle za osiguranje koja se pruža duž staze, te ljestve ili merdevine i mostovi. Obavezan dio lične opreme jesu kaciga, rukavice te penjački pojas na koji se spaja najvažniji dio opreme specifičan za ferate, a to je amortizer energije. Bez njega pad može uzrokovati ozbiljne povrede. Ni amortizer ne garantira sigurno zaustavljanje ako se padne s visine iznad pet metara ili ako je penjač pretežak, ali se bez njega penjač dovodi u smrtnu opasnost penjući se feratom. Prve ferate nastale su u italijanskim Dolomitima gdje su nekada alpinistički usponi opremani čeličnim sajlama i rukohvatima te tako prilagođavani i za planinare koji nisu alpinisti. Posljednjih desetak godina dogodila se prava ekspanzija ferata. U svijetu ih je više od 1.000 od čega samo u Dolomitima 180. Njihova popularnost u planinarskim krugovima sve više raste, a prva u Bosni i Hercegovini izgrađena je u sjevernim stijenama Veleži ispod vrha Botin.
