Piše: Rubina Čengić, fotografije MediaCentar
Četiri od pet ili 78 posto medijskih radnica, od njih 606 koje su učestvovale u anketi o rodno zasnovanom nasilju i seksualnom uznemiravanja na radnom mjestu, su doživjele neki oblik nasilja ili uznemiravanja. Najčešće su pogođene mlađe radnice, a svaki drugi počinitelj je neko iz redakciji u kojoj rade s tim da su više od pola počinilaca urednici, dakle muškarci koji ocjenjuju njihov rad ili odlučuju o radnim zadacima ili platama.
Ovo su nalazi istraživanja koje je regionalni konzorcij koji čine Zavod KROG iz Slovenije, Sindikat novinara Hrvatske, Ujedinjeni granski sindikati „Nezavisnost“ iz Srbije, Mediacentar Sarajevo i Društvo novinarjev Slovenije proveo u okviru projekta „Žene u medijima“ koji finansira Evropska unija. Istraživanje je predstavljeno u Sarajevu na Konferenciji “Žene u medijima” koja je okupila veliki broj medijskih radnika/ca i stručnjaka iz BiH, Hrvatske, Slovenije i Srbije.
“Istraživanje je dalo ozbiljno uznemirujuće podatke o nasilju, a mjesto štete je redakcija, ljudi koji odlučuju o našim radnim zadacima i plaćama, ljudi iz naše blizine s imenom i prezimenom. Većina tih slučajeva se ne prijavljuje – 44,8 posto ispitanih radnica je izrazilo nepovjerenje u mehanizme zaštite koji postoje samo na papiru. Upravo zbog ovog mnoge žene odlaze iz novinarstva, a ako izgubimo njih – izgubili smo novinarstvo, ako izgubimo novinarstvo – gubimo demokraciju. Poruka nakon ovog je da je dosta, da nema više sažaljevanja i da je naredni korak pružanje otpora, da svi zajedno kažemo dosta je, to ne može, ne u mojoj redakciji i da moć, pozicija i fotelja ne znači da možeš šta hoćeš”, rekla je Maja Sever iz Sindikat novinara Hrvatske. Najavila je da će kroz projekat „Žene u medijima“ biti kreiran i priručnik namijenjen i dostupan svima koji rade u medijima i predstavljen na svim fakultetima na kojima se školuju budući novinari i novinarke, te da potom slijedi kampanja s ciljem da svaki medij u zemljama iz kojih dolaze organizacije koje učestvuju u projektu mora svojim radnicima i radnicima omogućiti brzu i efikasnu podršku.
Istraživanje je pokazalo da uz sve pritiske koje trpe, žene u medijima dodatni teret preuzimaju nastojeći da zaštite ugled medijske kuće u kojoj rade.
“Istraživanje je pokazalo da jedan broj starijih novinarki nisu imale svijest o tome šta je sve seksualno nasilje ili uznemiravanje, one su to osvijestile tek kroz dodatna pitanja u anketi. No pokazalo se i da jedan broj njih ne prijavljuje nasilje da ne bi dodatno izlagali svoje redakcije, dakle one su javni interes pretpostavile rodnom i ličnom”, rekla je Smiljana Milinkov, novinarka i istraživačica iz Srbije. Kao dokaz koliko su politički sistem i vlast neosjetljivi na seksualno uznemiravanje i rodno zasnovano nasilje navela je slučaj srbijanskog ministra Bratislava Gašića koji je prije 11 godina smijenjen nakon što je na jednoj press konferenciji rekao da “voli novinarke koje lako kleknu”, a kasnije je ponovo imenovan za ministra koji sada daje mnogo teže izjave.
Istraživač iz Hrvatske Emil Čančar je naglasio da ni u toj zemlji medijske radnice ne prijavljuju nasilje ili uznemiravanje jer nemaju povjerenja u sistem i zbog straha da će doživjeti odmazdu ili osvetu.
“U Hrvatskoj postoji protokol kojim se štite novinari, ali se ne primjenjuje i čak ga je i pučka pravobraniteljica kritikovala. No mnogo je veći problem što veliki broj počinilaca nasilja i uznemiravanja uopšte ne razumiju da rade nešto loše”, rekao je Čančar.
Istraživači i istraživačice su istakli da je zabrinjavajuća činjenica da je situacija slična u zemljama koje su članice EU i u zemljama koje to nisu. Istraživačica iz Slovenije Tjaša Turnšek je naglasila da više od 60 posto u Sloveniji ispitanih medijskih radnica reklo da u njihovim redakcijama ne postoje interni akti protiv nasilja nad ženama ili da ne znaju da li oni postoje.
Selma Zulić Šiljak iz Fondacije Mediacentar Sarajevo je naglasila da žene u medijima u sve četiri uključene države preživljavaju slične i nezahvalne vidove uznemiravanja samo zato što su žene.
“Takvi nalazi ukazuju da je odgovornost u značajnoj mjeri ipak na upravi medijskih redakcija i da treba naći učinkovitiji i bolji način za sigurno radno okruženje ženama a samim tim i svima unutar medija… 65 posto ispitanica je prvi put govore nekome o ovom problemu; povjere se prijateljici ili rodbini prije nego vlastitom radnom okruženju. Istraživanje je pokazalo da se ova kršenja ljudskih prava novinarki dešavaju najčešće na početku karijere, u prvih deset godina radnog iskustva, ali i da postoji ogromna međugeneracijska solidarnost, te volja i spremnost novinarki da o ovome otvoreno razgovaraju”, rekla je Zulić Šiljak.
Denisa Sarajlić, autorica komparativne studije je zaključila da je istraživanje pokazalo da “više žena u novinarstvu ne znači i više jednakosti” i da je “burnout ili sagorijevanje u novinarstvu poprimilo epidemijske razmjere”.
“Tri su začarana krugakoja održavaju nasilja i uznemiravanja u medijskim redakcijama: ekonomski, institucionalni i politički. Ekonomski jer se plaše otkaza, a često brinu o najmanje jednoj ili dvije osobe i ne mogu si priuštiti da ostanu bez primanja. Institucionalni zbog lošeg odgovora sistema na prijave nasilja i politički do kog dolazi neprepoznavanjem koje vodi do nevidljivosti što gradi politiku”, rekla je Sarajlić.
Samo 3 posto ispitanih medijskih radnica je reklo da nasilje i seksualno uznemiravanje na poslu treba ignorisati!
