Priredila: Rubina Čengić
Nakon potpisivanja sporazuma s Hrvatskom, a s novim zakonom o južnoj gasnoj interkonekciji za BiH i izbacivanjem BH-Gasa iz tog procesa, BiH prestaje biti subjekt i postaje objekt geopolitičkih procesa u potpunosti energetski ovisna o nekom, upozorava Hazim Bašić, profesor s Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, u intervjuu za N1 BiH. U tekstu koji slijedi donosimo najzanimljivije detalje.
„Južna interkonekcija je svakako dobro došla, ali u prvobitnom formatu koji je podrazumijevao da je BiH, odnosno Federacija BiH, subjekt u procesu. Nakon što su čak dva zakona pala i promijenjena, mi prestajemo biti subjekt i sada smo objekt geopolitičkih regionalnih procesa… Bila je ta prva verzija zakona koja je donesena još u vrijeme premijera Novalića i koja je prošla Parlament Federacije BiH, a nedovođenje zakonske procedure do kraja je korijen svih dilema vezanih za južnu gasnu interkonekciju koje danas živimo. Prošle godine je donesena nova verzija zakona u kojoj je ostao BH-Gas i koja je na prečac promijenjena. Tome smo svjedočili prije par sedmica. Tu bi se već moglo postaviti pitanje zašto se izbacuje javni operator BH-Gas. Od tog trenutka mi smo zapravo objekt geopolitičkih procesa. Sve što se dešava u najvećoj mjeri se ne poklapa s dvije stvari: s osmišljenom energetskom strategijom BiH i s onim što je sadržaj trećeg energetskog paketa kojeg je naša država obavezna poštovati“, kaže Bašić i naglašava da je Hrvatska „ispoštovala i suštinski i formalno sve što se tim paketom preporučuje – diverzifikaciju, transparentnost, zaštitu potrošača, mogućnost da potrošač, maltene na nivou jednog korisnika, bira energente i tako dalje“, a uz to su tražili da iz sporazuma bude izbačena privatna kompanija, dok ju je BiH stavila i u zakon i u sporazum.
Pojašnjava da je dokument potpisan u Dubrovniku „nešto jače pismo namjere“.
„Možda je najvažniji element tog sporazuma, kojeg je također Hrvatska, kao ozbiljna država koja vodi računa o svojoj energetskoj strategiji i suverenitetu – ne samo u političkom nego i u energetskom domenu, a ta su dva suvereniteta danas izuzetno povezana – to što su oni tražili da bosanska strana napravi zakup plina na određeni period, a ti periodi su u svijetu trgovine plinom 5, 10, 15 godina. Dakle, mi moramo garantovati da ćemo nabavljati neke minimalne količine, bez obzira na to da li ćemo ih uspjeti prodati. BiH je u cjelini izuzetno mali potrošač plina, udio u ukupnoj potrošnji je 3%, što je jako mali procenat, i vjerovatno je iz tog razloga investitor prvobitnu priču samo o plinovodu proširio na tri ili četiri, kako gdje, u kojem izvoru se spominju, gasne elektrocentrale, kako bi brže vratio investiciju“, rekao je Bašić.
Komentarišući izjave predstavnika investitora, Amera Bekana, direktora kompanije AAFS Infrastructure and Energy d.o.o. Sarajevo, čiji je stopostotni vlasnik američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC, Bašić je ocijenio da je nemoguće od ukapljenog plina, koji će dolaziti putem gasovoda i južne interkonekcije, proizvoditi struju i izvoziti je u zemlje EU.
„Namjera da se od tog plina proizvodi struja koja će ići dalje na tržište Evropske unije je neprovodiva. Evropska unija u okviru energetske strategije napušta plin i do 2050. godine plan je da se plin izbaci kao energent. On jeste bolji od čvrstih goriva, ali ima utjecaj na okoliš. Dakle, klimatska neutralnost, koja je evropska strategija, podrazumijeva da nema plina. BiH, kao aspirant na članstvo u EU, također treba da poštuje sve odredbe evropske strategije vezane za energetiku, pa i za vrstu energenata. Dakle, do 2050., uz možda neko produženje tih rokova, BiH treba da napusti plin. Intenzivno napuštanje plina treba da krene već 2030., a mi želimo da ga intenzivno koristimo, da potpuno ovisimo o plinu i da pravimo struju na plin? Uvodi se taksa na sve ono što je proizvedeno iz fosilnih goriva, a ta taksa znači nekonkurentnost na tržištu. Takva električna energija neće biti konkurentna na evropskom tržištu“, kaže Bašić.
Naglašava da operater ne može biti u privatnom vlasništvu, nego neovisna institucija u skladu s Trećim energetskim paketom, te da sva legislativa u domenu energetike država kandidatkinja ili aspirantkinja, u što spada i BiH, mora biti urađena uz konsultacije s Evropskom komisijom, te da je nemoguće da ta kompanija samostalno zakupljuje i prodaje plin.
Bašić napominje da će „jednoga dana ruski gas biti roba, a ne predmet geopolitičkog obračuna“.
„S ovom interkonekcijom na ovaj način, umjesto ovisnosti o ruskom, imat ćemo ovisnost o mnogo skupljem LNG-u kojeg dobijamo preko Hrvatske, iz Amerike ili zaljevskih zemalja. Dakle, nismo uradili diverzifikaciju jer ona podrazumijeva da krajnji korisnici imaju različite izvore snabdijevanja. Imam jedno inženjersko pitanje: BH-Gasu je dato da napravi dionicu Novi Travnik – Kladanj reverzibilnom ili dvosmjernom da bi se iz Posušja plin mogao dopremiti do Tuzle, ali da li je dionica Posušje – Novi Travnik reverzibilna? Nije! Dakle, ruski, azerbejdžanski ili bilo koji gas s istoka, koji može biti mnogo jeftiniji, neće moći doći do Hercegovine. Gdje je tu diverzifikacija snabdijevanja potrošača, zaštita potrošača, konkurencija na tržištu koju zahtijeva Evropska komisija? Mi smo od prvobitne verzije ovaj projekat povećali za 50 posto i sada ćemo imati situaciju da u tom trokutu Posušje – Jajce – Tuzla i Čapljina kompletnom energetikom dominira neko drugi i da smo potpuno ovisni o plinu, grijanju i električnoj energiji iz jednog pravca“, zaključuje Bašić.
Podsjeća da su u prvim razgovorima o južnoj interkonekciji tema bili i aerodromi i plinske centrale, a sada se pojavljuju takozvani podatkovni (data) centri koji troše ogromne količine struje i vode (Bekan je najavio da bi njegova kompanija možda u Čapljini gradila podatkovni centar – op. priređivača).
„Ko pita nas hoćemo li mi to? Gdje je tu suverenitet države BiH? Pogledajte šta bismo mogli imati u konačnici: Republika Srpska potpuno suvereno gradi projekat jednake vrijednosti, Šepak kod Zvornika – Bosanski Novi – 1,3 milijarde KM, u skladu sa svojim strategijama, vjerovatno u dogovoru sa Srbijom. U konačnici, Federacija BiH ovisna o zapadnim energentima, Republika Srpska o energentima s istoka – Azerbejdžana, Turske, Rusije. To je kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma jer temeljni infrastrukturni operateri moraju biti na državnom nivou, kao Elektroprenos koji je državna institucija. Naši političari, nažalost, nisu odgovorili ovom izazovu na kvalitetan način i nisu znali ispregovarati donošenje zakona o gasu na nivou BiH“, kaže Bašić.
Pojašnjenja radi, Sporazum koji je potpisan u Dubrovniku na Samitu Tri mora uređuje osnove saradnje i zajedničke izgradnje interkonekcije na pravcu Zagvozd – Posušje s pravcima Tomislavgrad – Šuica – Kupres – Bugojno – Novi Travnik/Travnik i Posušje – Grude – Široki Brijeg – Mostar, te odvojcima prema Livnu, Gornjem Vakufu-Uskoplju, Donjem Vakufu i Jajcu, kao i prema Čapljini.
Dodatni pravac plinovoda unutar BiH predviđen je između Kladnja i Tuzle.
Sporazum, uz ostalo, predviđa projektovanje, pripremu, izvođenje radova, izdavanje saglasnosti i dozvola, te inspekcijski nadzor u skladu s propisima dviju država. Svaka ugovorna strana osigurava finansiranje i izgradnju svog dijela plinovoda, a pitanja zajedničkih ulaganja bit će uređena posebnim ugovorom između investitora. Bosanskohercegovačka strana obavezala se da prije početka radova s hrvatskom stranom zaključi poseban sporazum o minimalnom zakupu transportnog kapaciteta po godinama.
Prije potpisivanja sporazuma iz EU je vlastima u BiH stiglo pismo u kojem su upozoreni da usvajanje zakona o interkonekciji nije bilo u skladu s procedurama EU. Luigi Soreca je pozvao čelnike BiH, pozivajući ih na poštivanje pravila EU-a, da „pažljivo razmotre obaveze“ iz Ugovora o Energetskoj zajednici, te podsjetio da je ključno da zakoni budu usklađeni s preporukama Evropske komisije, jer je za EU problematičan način na koji je projekat dodijeljen američkoj kompaniji, bez transparentne procedure i pravila javnih nabavki.
