Adis Maksić naizgled je običan univerzitetski profesor. Obrazovanje je stekao u Sjedinjenim Američkim Državama, a po povratku u Bosnu i Hercegovinu počinje predavati na univerzitetima. No, njegov hobi, a sada gotovo i dodatni životni poziv vrlo je zanimljiv. Naime, Adis putuje po cijelom svijetu, državama za koje najčešće ne čujemo u medijima, a za naš portal govori o motivacijama za putovanje i neobičnim situacijama koje su ga tamo zadesile.
OBJAVI.BA: Možete li nam reći nešto više o sebi?
ADIS MAKSIĆ: To pitanje je najteže… Izgleda samo neko vrlo radoznao pa zabijam nos u svaki ćošak planete na kojoj živim.
OBJAVI.BA: Koliko država ste obišli do sada?
ADIS MAKSIĆ: 95 država punopravnih članica UN i još nekoliko nepriznatih ili polupriznatih.
OBJAVI.BA: Po kom principu birate destinacije na koje putujete?
ADIS MAKSIĆ: Po principu da želim obići sve države svijeta. One koje još nisam obišao negdje su u mojoj mašti kao paketić koji želim otvoriti. Osim toga ima i taktika da prvo obiđem zemlje gdje je najteže putovati, bilo zbog viza, infrastrukture, loše vladavine ili slično. One su koncentrisane u Africi pa sam u posljednje dvije godine putovao uglavnom tropskim dijelom Afrike. Svaku zemlju istražim, neke nude manje, neke više, ali svaka nudi nešto. Ponuda odlučuje u kojoj zemlji ću ostati koliko dugo. Uzmem spisak i izaberem šta me najviše zanima. Imaju najmanje četiri kategorije: kultura, priroda, historija, znamenitosti. Mene najviše zanima kultura, odnosno ritam ulice, stil života, uranjanje među ljude. Kad je to u pitanju, svako društvo nudi nešto unikatno, nešto nepredvidivo. Najčesće unaprijed ne znam šta tražim kada se vozim lokalnim autobusima, motorima ili hodam ulicama. Ali znam da ću uvijek naletiti na nešto nevjerovatno. To do sada nikad nije iznevjerilo. Trenutno je još jedan kriterij da zimi idem u toplije krajeve. Tu je izbor veliki jer mnogo je zemalja oko ekvatora, pogotovo u Africi.
OBJAVI.BA: Koja destinacija je na Vas ostavila najveći utisak i zašto?
ADIS MAKSIĆ: Teško da će išta nadjačati utisak Sjeverne Koreje. To je kao odlazak u neki paralelni univerzum. Tako je izolovana i kontrolisana da sve izgleda kao da ju ostatak svijeta uopšte nije ni dotakao. Priča za sebe. Ipak, to nije nešto nužno pozitivno. Što se tiče ljepota prirode, raznolikosti kulture i slično, tu je konkurencija zaista velika. Možda bih izdvojio Šri Lanku. Zadivljujuće plaže, moćni okeanski valovi, slonovi koji prelaze ulicu, mozaik suživota budista, hindusa i muslimana, fascinantni hramovi, festivali i običaji, pa čak i planine i gradići na nadmorskoj visini gdje se smrzneš ako ne poneseš slojeve i jaknu iako si se prije samo par sati pržio na obalama okeana. Ipak, gradovi im nisu lijepi, kao što su recimo ovdje kod nas na Jadranskom moru i nekim drugim mjestima. I upravo tu je poenta – svi imaju nešto, neki mnogo, ali niko nema baš sve. Za to što je ostalo morat ćeš otići negdje drugdje.
OBJAVI.BA: Koje su zanimljivosti na koje ste naišli a niste očekivali da ćete ih vidjeti?
ADIS MAKSIĆ: Teško je izabrati… Bilo je nevjerovatno učestvovati u potrazi za dijamantima zajedno s mještanima u improvizovanom rudniku u unutrašnjosti Sijera Leonea i izbliza svjedočiti onome što si do tada poznavao samo iz knjiga, ljudima koji cijeli dan prosijavaju zemlju kroz sito u nadi da će pronaći kamen koji će im pomoći da prežive. Ili – svjedočiti masovnoj kremaciji u Nepalu, učestvovati u plemenskoj ceremoniji duboko u džungli Amazonije, izbliza se upoznati sa voodoo ritualima u Zapadnoj Africi koji su iz naše perspektive u najmanju ruku šokantni. Ipak, izdvojit ću Ganvie, mjesto u Beninu za koje je malo ljudi čulo, a koje po meni zaslužuje da bude poznato širom svijeta. Nalazi se na sred jezera! Osnovali su ga ljudi koji su se krili od ropstva i na kraju odlučili da dignu naselje na vodi. U međuvremenu je raslo, tako da i dan danas tu živi oko dvadeset hiljada ljudi. Ima školu, restorane, hotel, pijacu, vjerske objekte… I sve je na drvenim stubovima i izvire iz jezera. Objekti formiraju čitav kompleks ulica na vodi kojima se kreće kanuima. Da bi se uopšte došlo do grada treba nekih 45 minuta vožnje kanuima ili nešto kraće motornim čamcima. Možda je Venecija ljepša, ali je, po meni, priča koju nudi Ganvie mnogo fascinantnija.
OBJAVI.BA: Možete li podijeliti s nama neku anegdotu s putovanja kao nešto na šta trebamo obratiti pažnju prije putovanja?
ADIS MAKSIĆ: Ima ih puno (smijeh), ali spomenut ću dvije. Eritreja je, uz Sjevernu Koreju, jedna od dvije zemlje gdje nema kartičnog plaćanja i bankomata, a internet je sveden na kapaljku. I baš mi se tu desilo da mi povratna karta nije bila u sistemu, nisu me pustili na avion iz zemlje a ja sam ostao sa samo 30 dolara u gotovini. Nekako sam uspio da pošaljem poruku osobi koja je bila van zemlje da mi kupi novu kartu za naredni dan, a u međuvremenu sam morao izdržati sa 30 dolara, od kojih sam 25 dao nekom pansionu u fazi raspadanja kako ne bih spavao na ulici. Na kraju sam pješke otišao šest kilometara do aerodroma jer nisam imao para ni za taxi. Druga je privođenje u Kašmiru. Postao sam sumnjiv indijskim obavještajcima jer sam obilazio mjesta u blizini linije razgraničenja sa Pakistanom. Priveli su me u vojnu bazu i ispitivali oko tri sata.
OBJAVI.BA: Koliko je važno zbližiti se s lokalcima na ovim „neobičnim“ putovanjima?
ADIS MAKSIĆ: Da, zbližavanje s lokalcima može itekako pomoći. Svaka kultura ima nekih svoj duh, a zbližavanje s lokalcima daje uvid u njega koji se ne može dobiti pukim posmatranjem. Međutim, to nije uvijek moguće samostalno. Ljudi u mnogim dijelovima svijeta ne govore engleski, u Africi, na primjer, govore uglavnom samo jezik bivšeg kolonizatora. U tim slučajevima je korisno povezati se sa lokalnim vodičima, bar za jedan dio putovanja.
OBJAVI.BA: Šta biste savjetovali osobama koje žele da počnu (ili nastave) putovati?
ADIS MAKSIĆ: Svako ima jedistven karakter, želje, zanimacije, tako da ono što je jednoj osobi zanimljivo drugoj nije. Tako da je moj jedini savjet da putuju u skladu sa njihovim karakterom. Neko želi odmor, more, plaže, luksuzna odmarališta i tu je izbor ogroman jer ovaj svijet je pun nevjerovatnih ljepota. Drugi, bliže meni, više uživaju u konstantoj stimulaciji, pokretu, upoznavanju planete na kojoj živimo. Ovim drugima bih poručio isto što sam i samom sebi rekao kada sam se bacio u putovanja u najdalje zemlje svijeta – just go! Nemojte da vas vežu stereotipi po kojima je odlazak u neku afričku zemlju udaljenu 8 sati avionom teško i nenormalno, dok je putovanje od 18 sati autobusom po utabanim i već viđenim stazama Evrope normalno i poželjno.
OBJAVI.BA: Za kraj, koji su Vam sljedeći planovi?
ADIS MAKSIĆ: Povratak u Afriku! Imam plan u januaru obići pet zemalja u centralnom u južnom dijelu Afrike, tako da bi to trebalo biti jubilarnih 100 država. Nakon toga, mislim da ću malo više okrenuti koordinate ka Južnoj Americi i dalekoj Aziji.
