Kao što smo i najavili, od ovog petka uvodimo još jedno osvježenje te ćete imati priliku da redovno postavljate pitanja dipl. psihologu i psihoterapeutu psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji Almi Nuhić-Šišić, na koja ćete petkom dobijati odgovore na ono što vas zanima.
Molimo vas da vaša pitanja budu konkretna, sažeta i da se tiču isključivo mentalnog zdravlja, borbe sa anksioznošću, napada panike, mogućih problema sa ponašanjem vaše djece u adolescenciji i slično. Ukoliko vaših pitanja bude više, u obzir ćemo uzimati prva tri koja nam budu stizala svake sedmice do srijede ujutro, dok ćemo ostala prebacivati za naredni petak.
Pitanja možete postavljati na storyje CPCD-a, Objavi-ba i facebook page: https://www.facebook.com/psihoterapijaalma, a redakcija objavi.ba vam garantuje anonimnost.
Ovoga petka objavljuje prva tri pitanja i odgovore naše psihologinje na njih, a naredna – u naredni petak, 26. maja!
Pitanje br. 1
Dobro jutro! Osjećam da sam anksiozna, imam strah od odlaska u grad, prodavnicu, goste, bilo gdje što ne podrazumijeva moju komfor zonu, a to je kuća. U kući donekle funkcionišem normalno, ali ta magla u glavi, težina u vratu, ramenima me ometa. Pijem lexilijum od 1.5 mg. I tu tabletu mi je prepisao doktor još davno kad sam imala napada panike. Na moju tada konstataciju da mi treba pomoć, njegov odgovor je bio „proći će te to, nije to ništa strašno“. Da li postoji neki način, neka tehnika da se oslobodim tog straha, da otpustim mišiće? Znam da je to produkt naših misli, ali eto, to je jače od mene.
Hvala Vam.
Odgovor
Draga čitateljice,
drago mi je da prepoznajete problem koji vas ometa u svakodnevnom funkicinisanju i da tražite pomoć. Navodite da imate anksioznost i da ste se obraćali ljekaru za terapiju, koju pijete povremeno. Psihijatri propisuju medikamentoznu terapiju i ponekad su lijekovi nephodni kako bi osoba umirila napetost. Kod Vas se radi o agorafobiji (snažan, bezrazložan strah na otvorenim prostorima, javnim mjestima, op.a.) kao vrsti anksioznog poremećaja koji može ostaviti ljude da se godinama osjećaju vezanim za kuću, jer kod agorafobije osoba se plaši napada panike, strahuje od svog straha, a ne od situacije same po sebi.
O.L.I. Integrativna psihodinamska psihoterapija ne poriče da u osnovi paničnih stanja ili napada mogu stajati mnoge stvari o kojima govore različiti psihoterapijski pravci: nesvjesni uzroci, trauma, prisila ponavljanja radi ovladavanja, iracionalna uverenja, životni skript… Sve je to tačno. Ali, zašto neko drži u nesvjesnom neke sadržaje koje bi mogao da osvjesti i prevaziđe?
Vjerujem da odgovor leži u bazičnim sposobnostima za obradu emocija – emocionalnim kompetencijama koje nismo razvili, a koje bi nam omogućile da izađemo na kraj sa životnim problemima i emocijama koje oni izazivaju. Kad ne razvije neophodne sposobnosti, čovjek pokušava da rješava životne probleme onako kako umije i može bez tih sposobnosti koristeći, kao zamjenu, razne „skupe” i neefikasne odbrambene mehanizme. Kada neka od njih nije razvijena u dovoljnoj mjeri ili je blokirana, mi ćemo razvijati takozvane kontravještine ili simptome.
Čovjek uvijek nađe način da se nosi s problemom, jedino nam ostaje pitanje da li je taj način za njega dovoljno dobar i koristan i da li mu više pomaže ili odmaže. Kontravještine i simptomi, jasno je, ne pomažu dovoljno. U nekom periodu brane čovjeka od većeg zla, ali mu nikada ne omogućavaju da sustigne ono veliko dobro kojem teži.
Da biste razumjeli problem i uspeli da ga riješite, neophodno je da se pozabavite stvarnim uzrocima problema uz pomoć psihoterapeuta.
Tehnike mišićne relaksacije i tehnike disanja 4 x 4 x 4 (udah, zadražavanje daha i izdah traju po 4 sekunde) su se pokazale korisnim kod anksioznosti i napada panike, međutim, davanje ovakvih savjeta, zadataka i tehnika bez konteksta i detaljnih informacija o Vašoj istoriji nije toliko korisno i ne može biti zamjena za psihoterapiju i odlazak kod psihologa i psihoterapeuta.
Srdačno Vaša,
Alma
Pitanje br. 2
Pozdrav, majka sam djeteta od dvije godine. Živjela sam sa zaručnikom do prije osam mjeseci, koji me je prevario i otišao sa drugom ženom. Ostala sam sama sa djetetom i vratila sam se kod svojih. Sve mi je to teško palo, radi samog djeteta i mene kao žene. Sramota, izdaja, povrijeđena sam na neki način. Sanjala sam da imam malu i sretnu porodicu a on me je lagao, varao, pravio ludom i na kraju sve što sam osjećala bilo je tako. Moji su mi dosta pomogli da ojačam, ali nekako neke dane kao da nemam snage, iscrpljena sam, negativna i tužna i uvijek se pitam zašto ja, zašto baš meni?! Imam ponekad pritisak u prsima, znoje mi se se ruke, uspaničim se baš, ali prođe. Inače radim, a dijete je još u jaslicama i voljela bih da da mi date savjet što bi mi bilo najbolje radi mene i djeteta. Za dijete bih sve napravila.
Hvala puno.
Odgovor
Pozdrav i za Vas i jako mi je žao što prolazite kroz emocionalni vrtlog izazvan prevarom Vašeg partnera. Navodite da osjećate sramotu, izdaju i da se osjećate povrijeđeno. Želim da Vam kažem da je to sve normalno, jer ste prevareni.
Osoba koju je prevarila voljena osoba (ovdje mislim prvenstveno na fizičku prevaru) se osjeća povrijeđeno, bijesno, očajno. Najprije se dešava šok, poricanje, zatim slijedi faza ljutnje, i na kraju faza potpunog razočarenja, prihvatanja istine i gubitka povjerenja u partnera.
Pitate se zašto baš Vama? Jedan tip ljudi vara jer su emocionalno nespremni na vezivanje, dok drugi varaju jer su hronično nezadovoljni u svojim vezama. Naravno da je iskreniji put raskinuti prethodno vezu ukoliko njome nismo zadovoljni, nego povrijeđivati nekoga ko to nije zaslužio. Prevara, bilo emocionalna ili fizička, predstavlja rušenje veze do temelja. Partneri su kroz vrijeme gradili svoj odnos kroz ljubav i povjerenje, a to se prevarom gubi.
Drago mi je da imate podršku svoje primarne porodice, a moj savjet bi bio da prihvatite i da razgovarate o svojim osjećajima. Nemojte si zamjerati što niste u mogućnosti sve to magično ostaviti u prošlosti i nastaviti dalje kao da se ništa nije dogodilo. Imenujte svoje osjećaje naglas, umjesto da ih pustite da beskrajno bujaju negdje unutra – recite sebi: „Osjećam se ljuto, povrijeđeno, zbunjena sam“, ili nešto treće. Ne morate ništa učiniti u vezi s tim osjećajima – samo ih priznajte. Ponekad tražim od svojih klijenata da počnu voditi dnevnik osjećaja, gdje bilježe vrijeme, osjećaj i razlog koji ga je trenutno izazvao (neki događaj ili misao). Jer ako primjećujete svoje osjećaje, posmatrate ih i ne potiskujete, oni će s vremenom postupno oslabiti.
U redu je da se ne osjećate uvijek dobro, a Vaša brižnost za dijete i volja za da prebrodite tešku situaciju kako bi sebi i djetetu učinili život boljim govori da ste na dobrom putu kao oporavku.
Ukoliko imate dodatna pitanja možete nam pisati na Psihotarpija Alma N. Sisic. (https://www.facebook.com/psihoterapijaalma)
Srdačno Vaša,
Alma
Pitanje br. 3
Pozdrav za Vas, moj problem je što ne mogu naći zajednički odgojni pristup sa mužem u vezi odgoja djece. Imamo kćerku od 5 godina i sina od 2 godine. Ja sam blaža prema djeci, ne volim da galamim na njih, a suprug brzo izgubi živce pa onda galami i ja odregaujem tako što ih štitim od njega. Da li je u redu postavite granice djeci? Vjerujem da ćete nam pomoći sa savjetom. Hvala Vam.
Odgovor
Pozdrav i za Vas i hvala što ste podijelili Vaš problem! Jako je bitno da usaglasite vaš stil vaspitanja djece, jer Vi i suprug na drugačiji način postupate. U ovakvim situacijama dijete dobija duple poruke šta je ok, šta nije, šta smije, šta ne smije, i time se javlja zbunjenost. Preporučljivo je da roditelji postupaju u skladu s jednim vaspitnim stilom, tj. da budu saglasni i dosljedni oko odgoja djece. Što se tiče granica, bitno je da znate da ste i dalje dobar roditelj ako postavite granicu, a s druge strane, dijete na taj način vježba svoju toleranciju na frustraciju, što je bitan segment odrastanja! Roditelji su modeli svojoj djeci, te ona „upijaju“ sve što vide i čuju od značajnih figura, tj. roditelja i drugih autoriteta. Za komunikaciju sa suprugom – preporučujem asertivnu komunikaciju i stojim Vam na raspolaganju za još pitanja.
Srdačno Vaša,
Alma