Razgovarala: Sabina Jukan
Koliko je važno danas, kada je naš okoliš na meti raznih investitora i domaćih loših političara, imati dobre poznavaoce prava u borbi za zaštitu okoliša najbolje govore rezultati koje postižu mlade pravnice iz Aarhus centra u BiH. Između drugih slučajeva u kojima su se one dokazale, javnosti su najpoznatiji njihovi uspjesi u zaštiti rijeke Neretvice, pravnoj borbi za zaštitu Bunskih kanala, te zaštita okoliša i mještana Dobrinje od utjecaja benzinske pumpe u njihovom naselju.
Jedna od njih je Emina Veljović, M.A. i LL. B. koja je u oblast okoliša krenula volonterski a danas je poznata i priznata okolišna pravnica ne samo u Bosni i Hercegovini nego i van granica naše zemlje.
Godinama u okviru velikih i skupih projekata “uvozimo” pravnike specijalizirane za okoliš jer ih sami nemamo dovoljno. Nažalost, pravni fakulteti u BiH svake godine “proizvedu” mnogo mladih pravnika/ica, ali malo ko se od njih zainteresira za okolišno pravo poput Emine, čiji primjer bi mogao potaknuti bar neke od njih da se opredijele za ovu oblast pravnih nauka koja će nam u vremenu koje predstoji biti itekako potrebna.
Prema vašem mišljenju, zašto u BiH imamo malo okolišnih pravnika?
Bez pretjerivanja, ekološko pravo je najkompleksnije jer u svojoj suštini nalaže poznavanje svih grana prava, koja se moraju razumjeti kako bismo riješili jedan ekološki problem. Primjera radi, u medicini imate doktore koji su specijalizirani za jednu oblast kao što su neurologija ili kardiohirurgija, te svaki ekspert ne mora biti naročito stručan za drugu oblast. Drugim riječima, kardiohirurg je ekspert za operativne intervencije u vezi srca, to je njegova ili njena niša doktorske ekspertize i da bi bio dobar kardiohirug ne mora poznavati praktične probleme sa kojima se susreće neurolog.
Tako i u pravu postoje ekspertize, pa imamo pravne eksperte u radnom pravu, u privrednom pravu, krivičnom pravu i tako dalje, gdje dobar „krivičar“ ne mora nužno biti dobar pravnik ili advokat za zastupanje klijenata koji se tiču radnih odnosa. Međutim, da bi neko bio ekološki pravnik, i to efektan, nužno je stručno i dobro poznavanje svih ili većine pravnih grana, od upravnog ili administrativnog, zatim krivičnog, građanskog te samog ekološkog prava. Uz to morate dodati i dimenziju međunarodnih propisa koji se direktno primjenjuju poput Aarhuške konvencije.
Upravo zbog ove kompleksnosti se većina pravnika ne želi baviti ekološkim pravom, pogotovo advokati, za koje su ekološki predmeti vrlo kompleksni i oduzimaju im jako puno vremena i energije, a naplata je spora i dugotrajna. U takvim okolnostima investitori uspijevaju nametnuti svoje štetne projekte jer znaju da postoji mali ili nikakav pravni otpor. U NVO sektoru pored mene postoje još četiri pravnika i pravnice koje su posvećeni ekološkom pravu i čine sve kako bi pomogli našem okolišu i našim građanima i građankama. To naravno nije dovoljno, te se nadamo da će nam se mladi pravnici pridružiti u borbi. Iz tog razloga smo u Aarhus centru u BiH organizirali sa Misijom OSCE u BiH par Ekoloških pravnih klinika sa ciljem edukacije i podsticanja studenata prava da svoju pravnu karijeru počnu graditi u ekološkom pravu.
Kako se rodila ljubav prvo prema pravu, a zatim i prema okolišnom pravu?
Od djetinjstva. Uvijek sam bila dio pravnih i ekoloških sekcija. Na fakultetu sam slušala i predmet ‘Ekološka nauka.’ Odrasla sam u Sarajevu, ali u naselju na Ilidži gdje sam bila okružena prirodom, životinjama i zaštićenim područjima. Sjećam se da sam kao srednjoškolka čula da se više nakon šetnje prema Vrelu Bosne ne smijem iz zdravstvenih razloga napiti sa izvorišta jer su u njemu pronađeni tragovi E. colli i drugih bakterija. Ta me spoznaja šokirala i naljutila. Nisam mogla vjerovati da se izvorište rijeke po kojem je i država dobila ime može tako, odjednom onečistiti i da to može proći gotovo neopaženo.
Koliko je bilo teško u zemlji poput BiH započeti baviti se okolišnim pravom i na kakve prepreke ste nailazili?
Ekološkim pravom se nije lahko baviti nigdje u svijetu, jer su ljudi koju su posvećeni ovoj tematici marginalizirani kao “čudaci koji zaustavljaju proges”, što nema uporišta u realnosti. Uzmimo primjer zagađenog izvorišta Vrela Bosne: gdje je tu progres? Izgraditi naselje sa zgradama na olimpijskoj planini bez adekvatno osmišljene kanalizacione mreže – da li je to progres? A uzmite u obzir još i naš politički sistem i mehanizam uticaja korupcije, to dodatno sve komplikuje.
Kako su porodica, prijatelji pa i kolege/ice sa fakulteta reagirali kada ste se počeli baviti okolišnom problematikom, s obzirom na izazove koje to sa sobom nosi?
Podržali su me i podržavaju me, naravno, i dalje. Samo su naravno i zabrinuti za moju sigurnost jer su svjesni okolnosti društva u kojem živimo.
Možete li izdvojiti neke uspjehe na koje ste veoma ponosni?
U svakom slučaju su to izmjena zakonskog okvira za zaštitu rijeka od malih hidroelektrana, kao i kreiranje Zakona o zaštiti građana/ki i aktivista/ica FBiH. To su mi naročito drage aktivnosti jer sam mogla vidjeti da će dati dugoročno veliki doprinos za zaštitu našeg okoliša i građana i građanki. Uz to, te aktivnosti smo provodili sa našim kolegama iz Koalicije za zaštitu rijeka u BiH kao i sa mrežom Eko HUBova. Taj zajednički angažman daje rezultate i sve nas povezuje na personalnom nivou.
Prema Vašem dosadašnjem iskustvu kakvo mišljenje imate o pravnom kadru u institucijama i civilnom sektoru?
Mislim da je u oba slučaja pravni kadar potkapacitiran. Slabo se ulaže u znanje i usavršavanje pravnog znanja u institucijama.
Jedna ste od kreatorka Zakona o građanskoj inicijativi i zaštiti građana i aktivista FBiH koji se trenutno nalazi u parlamentarnoj proceduri. Možete li nam reći šta Vas je ponukalo da inicirate jedan ovakav zakon i šta ćemo njegovim usvajanjem dobiti kao država?
Primjetili smo mnoge probleme na terenu. Od nepostojanja adekvatnog zakonskog okvira za provođenje građanskih inicijativa na nivou FBiH, do diskriminacije u odnosu na pravila i forme provođenja građanske inicijative, zatim pritisaka koje su prežiljavali građani/ke tokom provođenja ovih inicijativa. Poseban je bio akcenat na kreiranje tzv. ANTI-SLAPP odredbe unutar ovog Zakona. Te ako se Zakon usvoji biti ćemo prva država u regionu koja ima ANTI-SLAPP odredbu po uzoru na onu iz ameriĉkog zakonodavstva u kombinaciji i sa odredbama iz ANTI-SLAPP Direktive ili Dafni Zakon a koji bi trebao stupiti na snagu ubrzo u EU. Cilj nam je, između ostalog, da budemo prva država u Evropi koja će imati ovu odredbu, odnosno da budemo prvi po nečemu dobrom. To ujedno i naša obaveza, kao kandidata za EU, a pregovori su sada i zvanično otvoreni.
Imate li neku poruku za mlade pravnike/ice?
Ako želite da vodite ‘dobru pravnu bitku’ tj. bitku za ‘malog čovjeka ‘ onda je prakticiranje ekološkog prava u cilju očuvanja okoliša i zdravlja ljudi za to prava adresa.
