Tek osnovana omladinska organizacija Čuvari Sane je 2020. godine odmah krenula oštrim startom – problematizirali su aktuelnu izgradnju jedne lokalne benzinske pumpe u Prijedoru na samoj obali rijeke Sane i odgovorili peticijom “Ne ide gas”. Grupa mladih aktivista i aktivistkinja koja je nesebično, hrabro i odlučno nastupila protiv industrije i gradske vlasti u želji za čistim okolišem i zaštitom svoje rijeke je inspiracija svima koji znaju za njih, a motivacija radom ove organizacije godinama ne jenjava. Tako danas Čuvari redovno organiziraju akcije čišćenja i uređenja obala rijeke Sane i predstavljaju važan okolišni aktivistički faktor u Prijedoru.
Ono što je važno jeste da članovi i članice ove organizacije istinski vjeruju u ideju rada organizacije i ideju da su temelji napretka grada i društva čista Sana, čista obala Sane i osviješteno stanovništvo.
Na ovu temu, ali i ostale važne teme u lokalnoj zajednici, razgovarali smo sa Milanom Sadžakom, predsjednikom Čuvara Sane.
Možete li nam reći čime se tačno bave Čuvari Sane i koja je Vaša uloga u organizaciji?
Omladinska organizacija Čuvari Sane iz Prijedora volonterska je organizacija nastala početkom 2020. godine, a kao rezultat malih akcija još od 2015. Neki od glavnih ciljeva su uređivanje kupališta na potezu grada i malih lokalnih zajednica, ali i pokušaj rješavanja pravnih pitanja, da se spriječe besmislene građevine koje se predviđaju, da se reguliše i stanje sa privatnim posjedima tik uz obalu rijeke. Ja sam samo prvi među jednakima u mojoj grupi pa ne bih davao značaju sebi već momcima i djevojkama koji su tu sve ovo vrijeme.
Kako biste opisali život u Prijedoru za mlade? Ima li perspektive, gdje postoji prostor za promjene?
Za mene je tema malo osjetljiva jer je gotovo cijelo moje društvo napustilo prije svega Prijedor, a onda i cijelu BiH. Prostora za promjene ima na svakom ćošku, samo treba da se kvalitetne osobe udruže i krenu u rješavanje svakog dijela problema, ali treba i zasukati rukave. Iako su svi iz društva otišli vani, ja se idalje držim toga da je Prijedor jedan od najljepših gradova za život na svijetu zbog Sane, Kozare…
Nedavno su Prijedor opet zadesile poplave. Šta mislite koji je ključni faktor koji djeluje na to da u Prijedoru danas imamo takve poplave?
Pa nažalost nije samo Prijedor. Masa je svega što se gomila godinama, da ne kažem decenijama. Pa da počnemo… Korita se nikad nisu čistila, i ako neko krene u “realizaciju projekta čišćenja” to se uglavnom svede u izvlačenje nekoliko kamiona šljunka za koji su izvođači plaćeni da ga izvade iz rijeke, a potom ga prodaju po nekakvim ciframa za koje, naravno, nema fiskalnog računa… To je nešto što bi trebalo raditi sistemski, a i nije veliko ulaganje, ako se vidi koliko bude šteta. Jeftinije je uložiti u čišćenje korita, a ne u obnovu štete svojim građanima. Takođe, tu su i problemi kanalizacija koje se ne čiste, jednostavno postoji dovoljno taloga unutar njih te se one napune i od najmanjih kiša na nekim dijelovima. Ništa manje važan dio svega ovoga jeste i to da su gotovo cijela naselja nastala u područjima koja su plavila od davnina, znalo se da nisu pogodna za život, tako da i to ima malo svoga. Pored svih dijelova koji se mogu riješiti mašinama i papirima, tu su neke stvari koje se ne rješavaju gotovo pa nikako – podzemne vode. Sa tim ni ne znam kako bi se moglo boriti. Protiv svega možemo, protiv prirode ne možemo.
Da li gradska vlast pravovremeno reagira? Sarađuje li sa organizacijama i aktivistima na terenu? Odnosno – jednostavno, slušaju li vas i vaše potrebe?
Pa reaguje se kad se nešto desi, ali to je možda nekad kasno. Nije ni bitno koja vlast je u pitanju, sve se svede na isto, ako neko kaže da nije isto – zašto se i dalje dešavaju poplave? Nije tu toliko u pitanju vlast, možda je to više pitanje za JU “Vode Srpske” , ne znam da su se do sad istakli nekim djelovanjem. Da rade svi svoj posao, da li bi uopšte nastali Čuvari? (smijeh)
Koji su vaši dalji planovi?
Čuvari očekuju ljepše vrijeme i niži vodostaj za nastavak aktivnosti, čime ćemo pokazati da je Sana bitna i da joj trebamo davati značaj bez obzira na poplave. Ona nam vraća sve onako kako mi njoj dajemo. Trudimo se mijenjati neke loše navike kod ljudi. U narednom periodu nas očekuju aktivnosti i u Usorcima, projekat finansiran od strane Telemach fondacije, a o čemu će uskoro biti više riječi. Tu su i neke sitnice na gradskom kupalištu, najbolji način da se sve isprati jeste da nas pratite na našoj Instagram i Facebook stranici.
Da li je omladina zainteresirana za rad i aktivnosti Čuvara Sane?
Što se tiče priče, odnosno teoretski su zainteresovani svi Prijedorčani, mladi i stari, ali u praksi to je naravno mnogo lošije. To je već manje-više ista ekipa u zadnjih godinu i po, bude nekad i novih članova, ove godine kao pomoć smo imali i pomoć od petnaestak kineskih državljana koji su bili u posjeti Prijedoru i sudjelovali u našoj akciji, ali i pokazali svoj osjećaj za prirodu više negoli neko ko živi u ovom gradu…
Koje su prepreke s kojima se susrećete prilikom svog rada na zaštiti obala Sane ali i generalno okoliša u Prijedoru?
Tu ću biti kratak – jedini problem je kućni odgoj! Sve se “vuče” iz kuće, ali i škole (koja bi trebalo da je vaspitno-obrazovna ustanova, a sad je pitanje da li je i jedno od to dvoje). Dakle – u najvećoj mjeri odgoj. To dalje vuče sve probleme koji su zadesili ovo društvo kao cjelinu.
Šta ti daje motivaciju za dalji rad?
Pa najviše motivacije mi daje jedan spoj svih ovih prethodnih odgovora. Ja sam zaljubljen u rijeku, u svoja sela, u prirodu uopšte, ne mogu mirno gledati ovakva stanja, makar sam ostao u ovoj borbi – borba traje dok je jedan borac u polju! Selo sa očeve strane je Kneževina Gornja Dragotinja, jedina Kneževina na Balkanu! Priča koja je genijalna, ali i to je nekako izgubilo svoju draž u ovoj depresiji od okoline, postalo je zapušteno, umjesto da se od toga napravi mala priča, “mi” ćemo baciti oružje, tromblone i slično u prirodu jer nam “smeta u kući”, upravo to sam i sam našao prilikom čišćenja jedne od divljih deponija u selu, jeziv prizor… Ne mogu mirno gledati. Ne mogu da dozvolim da i moja djeca jednog dana odu jer žive u haosu, šikarama, smeću… Da je teško bez prvobitne ekipe – jeste, ali tu su momci i djevojke koje daju uvijek novi vjetar u leđa, opet je znak da je cijela priča ispravna i dobra. Jedno ću samo još dodati. Bilo kako bilo, koliko god da traje cijela ova priča, da li još dan ili 10 godina i jače, Čuvari će ostati grupica koja je čista pred Bogom koja nikad nije radila na nečiju štetu, da se okoristimo i zaboravimo na ovu vrstu rada i aktivizma po završetku projekata, kao što radi većina organizacija u gradu i okolini. Nema onog pravog djelovanja, motiviranog željom za ljepšim okruženjem i atmosferom, nego je to najčešće isključivo samokorist.
