Na Svjetski dan slobode medija, koji se obilježava 3. maja svake godine od 1993., svijet se osvrće na važnost uloge slobodnih medija u održavanju demokratije širom svijeta. Obilježavanje ovog dana proizilazi iz Deklaracije u Windhoeku iz 1991. koja se ticala promocije nezavisnih medija na afričkom kontinentu, a primarno se poziva na osnovno ljudsko pravo slobode pristupa informacijama.
No, dokle je svijet dogurao što se tiče slobodnih medija i da li takvi mediji istinski postoje?
Reporteri bez granica, nevladina organizacija koja se bavi ovom tematikom i koja godišnje kreira Globalni indeks medijskih sloboda, za trenutno stanje slobode medija tvrdi da opada, a porast se vidi jedino u političkim pritiscima na novinare i novinarke i nezavisne medije. Jedna od direktorica Reportera bez granica, Anne Bocandé, naglasila je koliko su politički pritisci problematični, ali nisu jedini faktor koji djeluje na slobodu medija. Prema njenim tvrdnjama, instrumentalizacija medija kroz kampanje širenja dezinformacija još je jedan sloj ovog problema, uz pravne i ostale pritiske.
Uprkos prividnoj zaštiti novinara i novinarki širom svijeta, posebice u ratnim zonama, u kojima status press donosi neku vrstu imuniteta, ipak je najsmrtonosnija regija za novinare i novinarke u prethodnom periodu bila Palestina. Od oktobra 2023. godine, u Gazi su izraelske snage ubile više od stotinu novinara, novinarki i ostalih medijskih radnika.
Volker Turk, Visoki komesar UN-a za ljudska prava, u svojoj izjavi povodom Svjetskog dana slobode medija, na ovu temu je rekao da „kada izgubimo novinara, gubimo oči i uši prema svijetu, gubimo glas onih bez glasa“. No, izraelska agresija u Palestini, posebice u pojasu Gaze, u „slobodnom svijetu“ gotovo je tabu tema, tako da se o Palestini izvještava vrlo površno i jednostrano. Još jedan aspekt izvještavanja o Gazi jeste izvještavanje medija o protestima koji se održavaju u gotovo svim državama u znak podrške palestinskom narodu. Zapadne države, koje smatramo slobodnim, u kojima bosanskohercegovački i regionalni mediji traže uzor i dobre prakse koje treba replicirati i koje kotiraju poprilično visoko na ljestvici Indeksa medijskih sloboda, ovdje pada na testu slobode medija.
Reporteri bez granica, Indeks slobode medija za 2023. godinu
Za primjer ćemo uzeti Češku Republiku, državu koja je prije dva dana proslavila svoju 20. godišnjicu članstva u Europskoj uniji. Češka se nalazi u prvih 15 država prema Indeksu sloboda medija, s najvišim primijenjenim standardima sloboda, kako u političkom, tako i u ekonomskom i zakonskom smislu. No, tog 7. oktobra, počinje kampanja dehumanizacije Palestinaca u češkim medijima, koji ni u jednom trenutku u posljednjih više od dvije stotine dana, nisu preispitivali ili se kritički osvrnuli na stavove i poteze čeških vlasti prema palestinskom pitanju i zločinima koji su doveli do više desetina hiljada žrtava.
Tradicionalno, od 1948. godine, Češka Republika stoji na strani Izraela, kroz svaki vid podrške, a odmah u oktobru dostavili su oružje izraelskim snagama.
Nekolicina aktivista i aktivistkinja organizirala je proteste u znak podrške palestinskom narodu u više navrata od oktobra 2023. godine, no jednostrano izvještavanje čeških medija dovelo je do toga da javnost osuđuje i ignorira svaki vid akcije koja poziva na prekid vatre, koja poziva Češku da prestane financirati izraelski genocid u Palestini.
Na ovu temu, početkom marta 2024. godine, aktivirali su se i češki umjetnici i umjetnice, pridruživši se tako globalnom pokretu Umjetnici za prekid vatre – Artists for Ceasefire. Tomaš Klus, jedan od najpoznatijih čeških izvođača, ovom prilikom je naglasio ono što su aktivisti i aktivistkinje mjesecima poručivali s protesta – u češkim medijima nema mjesta za bilo koga ko situaciju posmatra iz palestinske perspektive, a plasiranje jednostranih informacija je zastrašujuće.
Češke medije ne zanima činjenica da njihova vlast direktno sudjeluje u financiranju genocida. Ne zanima ih ni činjenica da je ubijeno više od stotinu njihovih kolega i kolegica, a gotovo isto toliko i pritvoreno u različitim izraelskim zatvorima.
Češki medijski teoretičar, Jan Motal, osvrćući se na priču o palestinskoj umjetnici Yari Abu Aataya koja boravi u Češkoj, o kojoj su novinari napravili priču koja je ubrzo povučena a novinari su ostali bez posla, govori sljedeće:
„Češko je novinarstvo dugo vremena provelo izolirano od globalnih razgovora o novinarskoj etici i novinarskim standardima. Iako bilo pokušaja da se ispravi ovaj neuspjeh, osobito kroz manje, nezavisne medije, mainstream mediji su ostali otporni. Dehumanizacija i ignoriranje palestinskih žrtava u Gazi samo je jedan djelić nimalo laskave slike češkog novinarstva koje je još uvijek nesposobno zauzeti se za ljudsko dostojanstvo.
I tako, uz izloge u praškim knjižarama u kojima možete naći knjige o Izraelu, uz ulice oblijepljene pozivima na solidarnost sa Izraelom, uz medije koji isključivo izvještavaju iz izraelske perspektive, u češkom društvu se budi jedan sloj za koji se generalno očekivalo da će ostati apatičan – studenti i studentice. Kroz inicijativu Academics Against Apartheid (Akademija protiv apartheida), studenti i studentice širom Češke počeli su se organizirati i tražiti od svojih univerziteta da dignu glas protiv češkog učešća u genocidu u Gazi. Drugog maja ove godine, po uzoru na studente i studentice univerziteta širom Sjedinjenih Američkih Država i Europe, posebice onih na Columbia univerzitetu, grupa studentica i studenata napravila je takozvanu flashmob akciju i zauzela prostor jednog od kampusa Karlovog univerziteta u Pragu, tačnije, Fakulteta humanističkih studija. Uzvikujući „Ne možete se sakriti, podržavate genocid“, „Tražimo reakciju“ i jasno naglašavajući sve svoje zahtjeve, koji, između ostalog, uključuju jednaku solidarnost sa palestinskim studentima kao sa ukrajinskim nakon početka ruske agresije i prekid saradnje sa Hebrejskim univerzitetom u Izraelu. Ubrzo je vodstvo Fakulteta humanističkih studija pozvalo policiju koja je napravila zapisnik i izmjestila studente i studentice okupljene na svojoj prvoj akciji ovog tipa.
Medijsko pokriće ovog događaja u Češkoj? Izostalo.
Dva portala, tačnije platforme, izvijestile su o ovome – A2larm.cz, alternativni medijski portal i Druhá : směna, feministički web magazin. Čak i kada češka omladina, koja je decenijama nosila sve društvene promjene u ovoj državi, podigne glas, on zbog (ne)postojećih sloboda u 14. državi na svjetskoj listi medijskih sloboda, niko ne može čuti.
Trebamo se zapitati kako percipiramo slobode medija, slobodna društva i na šta se ugledamo.
Neka nam je sretan Dan slobode medija, težimo da budemo platforme na kojima ljudsko dostojanstvo i ljudska prava imaju prioritet, a nemaju alternativu.
