Piše: Rubina Čengić
Novoosnovana Fondacija za zaštitu prirode, koja će djelovati na području Bosne i Hercegovine i regije zapadnog Balkana, prikupljat će donatorska sredstva i finansirati naučna istraživanja u oblasti zaštite prirode jer se bez njih prostorni planovi, studije uticaja na okoliš i dozvole za postrojenja, vjetroelektrane, solarne farme, rudnike, puteve, nova naselja i skijališta donose naslijepo i bez procjene štete koju bi mogli izazvati. Fondacija će se baviti i zagovaranjem promjena neophodnih za učinkovitiju zaštitu prirode, rečeno je u Sarajevu na konferenciji „Prije nego što nestane: nova era ulaganja u zaštitu prirode“, na kojoj je predstavljena Fondacija.
„Priroda nije tema, nego temelj života. Na terenu ima mnogo ljudi koji rade sjajne stvari, ali tek kada bageri izađu, a tada je kasno za istraživanje. Potrebno nam je i zagovaranje, a ono traži vrijeme i novac. Mi želimo da gradimo snažan, stručan i održiv sektor koji će pomoći da svaka odluka o prirodi bude donesena na osnovu naučnih podataka“, rekla je Dajana Cvjetković, jedna od osnivačica i direktorica Fondacije.
Dalibor Ballian, također jedan od osnivača, upozorio je da je stanje prirode užasno, da se resursi „grabe nemilice“, da se od prirode uzima sve, a njoj se ne daje ništa, te da se živi na ekološki kredit jer se unaprijed troši ono što priroda proizvodi. Upozorio je i na to da ljudi smeće bacaju u rijeke, uvjereni da će ga „voda odnijeti“…
„I do sada urađena istraživanja se ne primjenjuju, ostaju u uskom krugu ljudi, a intervencije u prirodi otežava i Zakon o javnim nabavkama jer, naprimjer, za obnovu šume nabavljate najjeftinije sadnice, a ne one za koje nauka kaže da su potrebne za određeno područje, čime gubimo vrijeme i silom mijenjamo prirodu“, pojasnio je Ballian. Smatra da su u BiH trenutno najviše ugroženi Vareš, Dobošnica i Lopare, te da projekat Gornji horizonti predstavlja ozbiljan izazov za zaštitu prirode…
Davor Šupuković iz Udruženja građana Fojničani upozorio je da entitetske institucije za zaštitu okoliša – Fond za zaštitu okoliša u Federaciji BiH i Zavod za zaštitu prirode u Republici Srpskoj – ne rade svoj posao uz izgovor da nemaju novca, ljudi i vremena.
„Mnogo je lokacija predviđenih za zaštitu, ali se ništa ne radi i djeluje kao da se više ulaže u eksploataciju nego u zaštitu prirode. Ne fokusiramo se na prioritete, nego radimo stihijski, a to je autodestruktivna politika koja novim generacijama ništa ne ostavlja. Rudarenje je najočitiji atak na prirodu i mi sada moramo zaštititi Ozren. Nas često pitaju šta hoćemo ako nećemo rudarenje i jedini pravi odgovor na to pitanje mogu dati naučna istraživanja koja pružaju egzaktne podatke“, rekao je Šupuković.
Samir Lemeš iz EkoForuma predložio je da prioriteti u zagovaranju budu “prostorni plan, zakon o šumama za Federaciju BiH i izmjene Zakona o javnim nabavkama jer postojeći zakon otežava rješavanje problema i situacija koje ne mogu čekati”.
Učesnici su govorili o pogrešnim zakonskim rješenjima poput obavezne sadnje smrče na Bijembarama gdje ona ne uspijeva, odugovlačenja s provođenjem sanitarnih sječa šuma, kamenolomu gipsa u neposrednoj blizini rijeke Une…
Među najavljenim aktivnostima Fondacije su, uz grantove za naučna istraživanja biodiverziteta, vrsta i staništa i podrška zagovaranju uspostave zaštićenih područja i kvalitetnijeg upravljanja njima, i podrška aktivnostima usmjerenim na unapređenje zakona, strategija i politika u oblasti zaštite prirode, te jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva i pojedinaca koji se bave ovom oblasti. Poseban segment predstavlja partnerstvo s kompanijama i donatorima koji žele ulagati u zaštitu prirode u BiH kroz mehanizam koji bi trebao biti transparentan i zasnovan na naučnim činjenicama.
Na pitanje kako izbjeći sukob interesa i ne uzeti grant od kompanije koja zagađuje, direktorica Cvjetković rekla je da je Fondacija razvila „set standarda za partnerstva“.
„Svi smo zagađivači, ali je u našem slučaju važno znati kriterije za partnerstvo“, rekla je Cvjetković.
Predsjednica Upravnog odbora Fondacije Nataša Crnković kao dobar primjer pomenula je kompaniju Tropic, koja povremeno finansira istraživanja jer im se, iako nisu direktno vezana za njihovo poslovanje, određene inicijative čine dobrim.
Fondacija za zaštitu prirode zvanično je osnovana 2. juna 2026. godine u Sarajevu kao nevladina i neprofitna fondacija. Zamišljena je kao trajan i transparentan mehanizam koji filantropski kapital, kao što su donacije kompanija, pojedinaca i međunarodnih donatora, povezuje s naukom i organizacijama koje rade na terenu. Misija je izgraditi snažan, stručan i održiv civilni sektor za zaštitu prirode, sposoban da zajedno s institucijama, naučnom zajednicom i građanima vodi procese monitoringa, konzervacije, zagovaranja i očuvanja staništa i vrsta te osigura da prirodna baština regiona bude zaštićena, odgovorno upravljana i dostupna generacijama koje dolaze.
„Naša vizija je Bosna i Hercegovina u kojoj se svaka odluka o prirodi donosi na osnovu naučnih podataka. Nećemo raditi na terenu i biti konkurencija drugima, već podrška postojećim organizacijama za zaštitu prirode i ekološkim udruženjima“, rekla je Cvjetković.
Zaštitni znak i logotip Fondacije je bosanski ris, rijetka vrsta divlje mačke koja živi na prostorima BiH.
„Rijetko ga vidimo, a ipak je tu. Nekada je skoro nestao, a spasili su ga nauka i saradnja. U BiH danas niko organizovano ne prati risa i upravo zbog takvih praznina postojimo“, rekao je Ballian.
Prema najavi, sredstva će se dodjeljivati putem javnih poziva i na osnovu jasno definisanih i javno dostupnih kriterija.
Osnivači Fondacije su profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Dalibor Ballian, profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Aziz Šunje, novinar i urednik portala BUKA Aleksandar Trifunović i aktivistkinja Dajana Cvjetković.
