ponedjeljak, 13. maj 2024.
Negdje u vertikali između Federacije i države Bosne i Hercegovine postoji prostor u kojem se nalazi jedna crvena linija koja ide na štetu BiH. Ovo se zaključuje iz nesuvisle izjave predsjednika SDP-a Nermina Nikšića koji je doslovno rekao „nećemo preći crvenu liniju koja bi išla na štetu BiH“, šta god to značilo. Nikšić je kasnije pojasnio da se ta linija odnosi na „Ustav, budžet i ostale stvari bitne za BiH“ ali opet je nešto ostalo nejasno. Recimo, kako je to jedan ustav bitan nekome ko je na vlast došao kršenjem drugog – ili su, haman, i neki ustavi jednakiji od drugih.
utorak, 14. maj 2024.
Omražene Sebije Izetbegović već neko vrijeme nema na čelu sarajevskog kliničkog centra, kojeg sam za vrijeme njenog režima pred milion ljudi na televiziji znao nazivati Sultanijatom. No, ne može se reći kako sada cveta cveće u to preduzeće budući da je loše namješten poništen konkurs za novog direktora, onkološkim pacijentima nedostaju citostatici, a KCUS kuburi i sa nestašicom drugih sredstava. Tako je, na opšte razočarenje, jedini vidljiv rezultat oslobađanja Sultanijata ona odvarena kapija koja je prije pola godine svečano puštena u promet. Neko bi trebao provjeriti jesu li barem baglame na njoj podmazane, budući da sve drugo i previše škripi.
srijeda, 15. maj 2024.
Kolege iz BIRN-a su u Tbilisiju gdje izvještavaju o masovnim protestima povodom usvajanja Ruskog zakona koji udara na slobodu govora i udruživanja, sličnog zakonu koji će se u NSRS razmatrati iduće sedmice. Jedan novinar iz Gruzije sa kojim sam u kontaktu mi priča o svom oduševljenju reakcijama naroda, a kolega kojeg režim Milorada Dodika baš teško podnosi se pita šta treba da se desi da se javnost u RS podigne i tako iziđe na ulice. „Ne znam, jedino možda da vas vlast javno objesi pa da se okupe da gledaju i navijaju“, odgovorih mu. Nije mi ništa odgovorio na ovo.
četvrtak,16. maj 2024.
Histerija oko usvajanja rezolucije o Srebrenici u Ujedinjenim narodima ne jenjava. Majstor drame Aleksandar Vučić sedla avion da se hrabro bori u New Yorku, a najnoviji spin njegove propagandne mašinerije je kako u državama koje su protiv rezolucije živi preko pet milijardi ljudi, te da većina čovječanstva rezoluciju ne podržava. Naravno, ovo je laž, budući da se misli na Rusiju i Kinu koje zajedno nemaju ni milijardu i po ljudi koje njihovi režimi ionako ne pitaju šta oni misle ili podržavaju. Nego, kampanja „Za jednog građanina svijeta koji Rezoluciju podržava tražićemo stotinu koji joj se protive“ zvuči odnekud jako poznato.
petak, 17. maj 2024.
Robert Pirès je za Arsenal odigrao 284 utakmice i smatra se legendom kluba. Manje utakmica su odigrali legendarni Andy Cole i Paul Ince za Manchester United, ili Marco Simone za Milan. A zamislite da su Pirès, Cole ili Simone ubijeni u nekom opkoljenom gradu zato što su jedini bili dovoljno hrabri da prevoze ranjenike kroz barikade poput Želimira Vidovića Kelija koji je odigrao 284 utakmice za FK Sarajevo i bio viceprvak s njim. Kakvi bi se dokumentarci snimali i kakve bi globalne ikone bili, dok na Kelija podsjećaju mramorna ploča i ulica na Dobrinji. Valja nam svijetu ispričati neke priče
