Postoji nešto posebno u danima koji nas podsjete da stanemo. Da udahnemo. Da pogledamo u sebe i priznamo: hej, nije sve uvijek lako, i to je u redu.
Danas je Svjetski dan mentalnog zdravlja. I dok će društvene mreže biti pune poruka o važnosti brige o sebi, želim da ti kažem nešto što možda nećeš često čuti, briga o sebi nije uvijek lijepa.
Nekad to znači da priznaš da si umoran/a. Da odbiješ poziv i ostaneš kući. Da kažeš “ne” ljudima koje voliš jer trenutno nemaš snage ni za sebe.
I to nije sebičnost. To je zdravlje.
Dugo sam mislila da moram stalno biti “okej”. Da ako priznam da me nešto boli, da sam izgubila motivaciju, da sam preplavljena, znači da nisam dovoljno jaka.
Ali danas znam da je snaga u iskrenosti. U onom trenutku kad sebi kažeš: “Ne mogu više ovako. Trebam pauzu.”
Jer tek tada otvaraš prostor da te stvarno bude. Da se ponovo povežeš sa sobom, da osjetiš, da se iscijeliš.
Mentalno zdravlje nije destinacija, to je proces.
Nije ni sramota, ni tabu, ni luksuz. To je temelj.
I ako danas, makar na pet minuta, zastaneš, udahneš i iskreno osjetiš gdje si, već si napravio/la važan korak.
Brini o sebi kao što bi o nekome koga voliš bezuslovno.
Jer to si, neko ko zaslužuje nježnost, pažnju i razumijevanje.
Ne samo danas, nego svaki dan.
Sretan Svjetski dan mentalnog zdravlja.
I zapamti, ne moraš biti uvijek jak/a. Dovoljno je da budeš tu.
