DEJAN RAKITA je dugogodišnji novinar i fotograf koji radi za portal Gerila.info i sarađuje sa većim brojem drugih medija. Iz jedne takve saradnje sa našim portalom nastao je i serijal PROJEKAT LITIJUM: Lopare među javom, snom i košmarom kojeg smo objavili u martu prošle godine, a koji je osvojio drugo mjesto na ovogodišnjoj dodjeli nagrada Europske unije za istraživačko novinarstvo u Bosni i Hercegovini.
OBJAVI.BA: Šta si želio postići pričom o planovima za rudarenje litijuma na Majevici i kako je tekao njen nastanak?
RAKITA: Kad govorimo konkretno o ovoj priči o litijumu u Loparama, ona je zahtijevala jedan poprilično obiman proces praćenja svih dešavanja oko ovog projekta, pogotovo u njegovom najintenzivnijem dijelu. Mislim na onaj period kada se narod bunio i masovno dizao, a tu govorimo o jednoj od uopšte najmanje naseljenih opština u Bosni i Hercegovini. Oni su tada čak alarmirali i okolne opštine, prešli su i tu međuintitetsku liniju i tu su se alarmirali i Tuzla, i Brčko, i Bijeljna – sve lokalne zajednice koje graniče sa samim Loparama.
U suštini, ono što sam pokušao u samoj priči jeste da napravim poveznicu između političkih i finansijskih centara moći političkih i finansijskih koji su gurali taj projekt rudarenja litijuma u Loparama, te da obrazložim i objasnim koje su posljedice otvaranja jednog takvog rudnika. Prema mišljenju stručnjaka, riječ je o velikoj bojazni da bi moglo doći ne samo do ekoloških problema, nego i do opasnosti za zdravlje i živote ljudi.
OBJAVI.BA: Šta je bio najveći problem, najveći izazov tokom nastanka nagrađene priče?
RAKITA: Najveći izazov je – standardno – bilo dobiti odgovore od institucija Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Međutim, ono što je sreća u cijeloj priči jeste to da su se mještani sami javljali, učestvovali, davali informacije, davali neke natuknice, davali smjernice neke… Znači, ono što me stvarno posebno raduje jeste to što su sami građani tog jednog tako malog i, da to tako kažem, nekako medijski zatvorenog mjesta prepoznali bitnost ove priče i uključili se na neki način u podršku, u njenu produkciju i realizaciju.
OBJAVI.BA: Jesi li kod njih osjetio strah? Jesu li rado pristajali na razgovor ili je bilo potrebno nagovaranje?
RAKITA: Pazite, kad čovjeka pritjerate uza zid sa vatrom, sa oružjem, sa vilama, taj čovjek će se – kako to naš narod kaže – izokrenuti i braniće ono što mu je najsvjetije. Braniće svoj život, svoje ognjište, svoj dom. Mislim da smo u Bosni i Hercegovini došli do te situacije da politička moć sa svim onim lošim što sa sobom nosi polako dolazi do naših kuća. Narod će se sve više okretati bukvalnoj odbrani svojih domova jer, kao što sam malo prije spomenuo, BiH i njena bogatstva se trenutno nalaze pod najvećim mogućim napadom.
OBJAVI.BA: Misliš li da će istraživačko novinarstvo i kvalitetno izvještavanje o tim napadima uspjeti barem umanjiti štetu koja nam je nad glavom, ili čak zaustaviti takve projekte?
RAKITA: Mislim da se svijest apsolutno mijenja.
Prvo, građani su svjesni. Naprimjer, ljudi koji pripadaju otprilike generaciji mojih roditelja do prije par godina nisu shvatali važnost ekoloških tema i generalno transparentnosti rada i institucija. Međutim, sad vrlo otvoreno jasno pričaju o tome.
Drugo, svjedoci smo i barem privremene, a negdje i potpune obustave projekata štetnih po BiH i naše građane. Kažem, neki su trajno, a neki su samo privremeno obustavljeni, ali i to je nešto za početak. To je u svakom slučaju odraz i našeg rada, rada aktivista i novinarske zajednice.
OBJAVI.BA: Ovo je bila izuzetno teška godina za aktiviste i novinare. Misliš li da će se biti sve teže baviti novinarstvom, pogotovo istraživačkim i da će javnost ostati uskraćena za teme o kojima politički i finansijski centri koje si spomenuo ne žele da se priča?
RAKITA: Godina jeste bila teška, ali ja nisam osjetio da se – osim tog finansijskog udara – u bavljenju istraživačkom novinarstvom nešto promijenilo u odnosu na prethodne godine. Pretrpjeli smo udar na egzistenciju ali onaj ko se ozbiljno bavi istraživačkim novinarstvo on će ostati na svojim pričama i gurati ih i dalje. To je stvar poziva, a okolnosti se mijenjaju – nekad su teške a nekad teže, ali novinar ostaje novinar.
OBJAVI.BA: Nagradu si dobio za tekst koji je originalno objavljen na našem malom i nezavisnom portalu iza kojeg ne stoji neki biznis ili neka stranka nego jedna organizacija civilnog društva. Koliko je važna spremnost takvih portala da objavljuju priče ovakvog kalibra i ovakvog – mnogima nepoželjnog – sadržaja?
RAKITA: Apsolutno. Apsolutno je važna. Za početak, ekološko novinarstvo, ili bi pravilniji izraz bio istraživačko novinarstvo koje se bavi ekološkim temama, je vrsta novinarstva koja je kod nas još u povojima. To nije nešto čime se bavimo desetinama godina unazad, nego je ovo nešto što je ipak relativno novo. Zato je apsolutno važna i dragocjena podrška portala poput Objavi.ba koji je prepoznao važnost ove priče i evo danas smo svjedoci da to nije prepoznao samo taj mali portal nego ova nagrada svjedoči kako je to prepoznala i novinarska zajednica i stručnjaci za novinarstvo.
