Bio je jedan od ključnih aktivista u borbi za prava seksualnih manjina koja je krenula iz San Francisca, a kreirao je prepoznatljivu zastavu duginih boja kao simbol LGBT pokreta širom svijeta. Svoje djelo nije zaštitio jer ga je smatrao poklonom zajednici – on je Gilbert Baker, heroj ljudskih prava.
Gilbert Baker rođen je 2. juna 1951. godine u malom ruralnom mjestu Chanute u američkoj saveznoj državi Kansas. Roditelji su mu bili ugledni građani – majka je bila odgojiteljica, a otac sudija i advokat. Baker je u djetinjstvu i mladosti bio otvorene naravi, ali je rano osjetio odbačenost zbog svoje homoseksualne orijentacije.
Nakon što je završio srednju školu, Baker je godinu dana pohađao fakultet prije nego što je dobio poziv za vojsku. Za vrijeme služenja u vojsci bio je stacioniran kao vojni bolničar u San Franciscu upravo u vrijeme snažnog rasta pokreta za prava homoseksualnih osoba. Nakon što je odslužio dvogodišnji vojni rok časno je otpušten, te odlučuje ostati u San Franciscu i pridružiti se njegovoj narastajućoj aktivističkoj zajednici.
Sedamdesetih je Baker učestvovao u „drag“ predstavama i pridružio se aktivističkoj organizaciji „Sisters of Perpetual Indulgence“ čiji se članovi u svojim performansima služe kostimima časnih sestara, satirom i religijskim simbolima kako bi skretali pažnju na rodnu i seksualnu diskriminaciju i netoleranciju. U to vrijeme mu je dobar prijatelj postao Harvey Milk, prvi otvoreno gay izabrani zvaničnik u Kaliforniji.
Baker je postao Milkova desna ruka kad su u pitanju vizuali. Budući da je kao umjetnik radio u tvornici koja je šila zastave, Baker je postao zadužen za transparente protiv Vijetnamskog rata i u korist ljudskih prava, posebno prava pripadnika LGBTQ zajednice. Tako je 1978. godine nastala i čuvena zastava sa duginim bojama koju je kreirao upravo Gilbert Baker.
Sa porastom interesa za pokret za prava seksualnih manjina, Milk i njegovi saradnici među kojima je bio i Baker došli su na ideju da kreiraju simbol ovog pokreta. Odlučili su se za zastavu, a zadatak da je kreira pao je na Bakera.
Želio je da zastava pokreta za prava LGBTQ osoba bude lijep, jedinstven, te da odražava njihovu zajednicu. Originalna zastava ponosa sastojala se od osam pruga koje su predstavljale različitost: žarko ružičasta (seksualnost), crvena (život), narančasta (zdravlje), žuta (sunce), zelena (priroda), plava (umjetnost), indigo (harmonija) i ljubičasta (ljudski duh).
Uz pomoć volontera, Baker je napunio osam kanti za smeće prirodnim bojama i organskim pamukom na tavanu Gay Community Centera u San Franciscu, te je na svojoj šivaćoj mašini sašio prve dvije zastave koje su se vijorile na Paradi povodom Dana slobode gay osoba u San Franciscu 25. juna 1978. godine.
Nakon što je Harvey Milk ubijen u atentatu 27. novembra 1978. ova zastava je doživjela snažnu popularizaciju i nevjerovatnu potražnju. Nedostatak i skupoća ružičaste tkanine dovele su do redukcije zastave najprije na sedam boja, a potom i na šest zbog praktičnosti i simetrije. Trenutna zastava ponosa duginih boja sa šest pruga simbolizira raznolikost LGBTQ zajednice i prikazuje se širom svijeta kao simbol podrške LGBTQ osobama.
Baker je nastavio sa promocijom zastave duginih boja kao umjetnik u kompaniji Paramount Flag, koja je zaslužna i za njenu prvu masovnu proizvodnju. Tokom osamdesetih Baker postaje istaknuti umjetnik kojeg angažuju za pripremu scenografije na velikim događajima, uključujući i nacionalnu konvenciju Demokratske stranke 1984. godine, te posjete raznih visokih svjetskih dužnosnika.
Osim toga, svoje tekstilne zastave u duginim bojama, fotografije, uljane slike i druga umjetnička djela podijelio je s publikom diljem svijeta, uključujući Svjetsku paradu ponosa u Rimu (2000.), New York Gay Community Center (2002.), javnu knjižnicu San Francisca (2003.) i u San Francisco LGBT Community Center (2003). Njegov originalni dizajn zastave našao je svoje mjesto u prestižnoj kolekciji dizajna MOMA-e u New Yorku.
Svoj dizajn zastave duginih boja je odbio zaštititi kao intelektualno vlasništvo, budući da ju je smatrao simbolom svih pripadnika LGBT zajednice i svoj poklon njima. Devedesetih se preselio u New York, gdje je 1994. za potrebe obilježavanja 25. godišnjice pobune u Stonewallu napravio najveću zastavu ponosa do tad, veliku 1,600 sa 90 metara. Sedam godina kasnije, da bi obilježio četvrt stoljeća postojanja zastave same, napravio je još veću, dužine dva kilometra i sa svih originalnih osam boja, a razapeta je preko Key Westa na Floridi povezujući tako Atlantski okean i Meksički zaljev.
Osim što je za LGBT zajednicu dizajnirao jedan od najprepoznatljivijih simbola na svijetu, Baker je do svoje smrti 31. marta 2017. bio jedan od najprominentnijih aktivista za prava seksualnih manjina. O njegovom životu je 2013. snimljen i film Rainbow Pride, a originalna šivaća mašina na kojoj je kreirao prvu duginu zastavu danas služi kao muzejski eksponat u LGBT Historijskom društvu u San Franciscu.