Uprkos snažnoj medijskoj kampanji i svesrdnoj podršci politike, rudnik kompanije Adriatic Metals u Varešu obilježavaju kontroverze – od zaobilaženja zakona do devastacije okoliša. OBJAVI.BA donosi serijal tekstova o ovom rudniku i svega što ga prati. Nakon prvog nastavka koji je govorio o političkoj podršci ovom projektu i prilagođavanju legalnog okvira investitoru, danas objavljujemo drugi u kojem možete čitati o počecima projekta i zagađenju okoliša koje je počeo uzrokovati.
PIŠE: Dejan Rakita
Počelo je, kao i svaki veliki projekt u maloj sredini, sa nadom u bolje sutra. Ta nada je pratila dolazak kompanije Eastern Mining kada je 2013. godine ona preuzela MM Project d.o.o. iz Kreševa, preduzeće koje je godinu dana ranije dobilo koncesiona prava na istraživanje i eksploataciju metalnih ruda barita, cinka i olova na području opštine Vareš.
U oktobru 2013. godine osnovnom koncesionom ugovoru dodan je i prvi aneks u kojem je izvršena izmjena naziva i sjedišta dosadašnjeg koncesionara MM Project d.o.o. u novog titulara – Eastern Mining. Do tada pozitivna slika o rudniku u javnosti se počinje mijenjati sa objavama u medijima da je Eastern Miningu koncesiona naknada sa 10.000 KM po hektaru spuštena na 150 KM!
Jednokratna koncesiona naknada je u 2013.godini iznosila 10.000 KM po hektaru, ali se to mijenja 2018. godine, kada tadašnji odlazeći premijer kantona Miralem Galijašević u Odluci o dodjeli koncesije za istraživanje i eksploataciju mineralne sirovine – olova, cinka i barita na proširenom ležištu „Rupice-Borovica“ i „Veovača-Orti-Selište-Mekuše“ u opštini Vareš obračunava naknadu po nekadašnjoj cijeni od 0,15 KM/m2.
Ukupna površina novog koncesionog prostora koji je dobila kompanija Eastern Mining iznosi cca. 585 hektara, za koji su uplatili iznos 876.489,15 KM za stavku jednokratne koncesione naknade. Prema tada važećoj odluci, oni su bili dužni uplatiti oko 5,85 miliona KM. Tako je tadašnja Vlada ZDK na čelu sa premijerom Galijaševićem oštetila vlastiti budžet za oko pet miliona KM.
Zlato i srebro kao „prateće rude“
Zanimljivo je da je Galijaševićev nasljednik na mjestu premijera ZDK Mirza Ganić 23. januara 2020. godine donio spornu odluku kojom na novim ležištima u općini Vareš dodjeljuje koncesiju „i za eksploataciju zlata, srebra i bakra kao pratećih minerala ruda olova, cinka i barita, čije je prisustvo utvrđeno u osnovnom istražno-eksploatacionom polju Rješenjem o potvrđivanju geoloških rezervi broj: 06-18-405/18 od 24.08.2018. godine i Rješenjem o potvrđivanju geoloških rezervi broj: 06-18-182/19 od 29.03.2019. godine izdatih od Federalnog ministarstva energije, industrije i rudarstva za ležišta Veovača I, Veovača II i Rupice-Juraševac, Brestić u opštini Vareš.“
Time su zlato i srebro postali “prateće rude” olova, cinka i barita a nepoznatom formulom je propisano da je koncesionar bio dužan da plati 780.000 KM mada se u odluci uopšte ne navodi koju površinu zauzimaju koncesiona polja zlata i srebra.
Iako je visina kontinuirane koncesione naknade blago podignuta na 3,90 KM po rovnoj toni rude, to se i dalje smatra za izuzetno mali iznos. Zanimljivo je da je koncesiona naknada za cink i srebro ista, iako je cijena tone srebra oko 700.000 eura čime je skoro 300 puta skuplja od tone cinka!
I sam generalni direktor kompanije Adriatic Metals Paul Cronin priznao je medijima da su koncesije preniske. “Moja kompanija i svaka druga rudarska kompanija u BiH, državna ili privatna, ne plaćaju dovoljno. I to je krivica vlade“, rekao je Cronin u intervjuu za portal Naratorium.
Uloga Miloša Bošnjakovića
Ime koje se najčešće dovodilo u vezu sa Eastern Miningom je Miloš Bošnjaković, koji je jedan od osnivača ove firme i koji je na čelu firme bio do početka 2020. godine kada se povukao iz kompanije i osnovao novu firmu ” Seven Plus d.o.o. Sarajevo”.
Za Bošnjakovića se kaže da je tvorac “zlatne groznice” u BiH, a o njemu se ne zna mnogo osim da je iz Tuzle i da je sa završetkom rata otišao u Australiju odakle se vratio 2012. godine kada je pokrenuo Eastern Mining, čija je sestrinska kompanija Adriatic Metals osnovana u Velikoj Britaniji i izlistana je na londonskoj berzi.
Nakon otkrića zlata u Varešu osnovao je još dva preduzeća u Bijeljini i to Medeni brijeg d.o.o., kompaniju koja je ishodovala saglasnosti za rudna istraživanja u ozrenskoj opštini Petrovo a koja su u međuvremenu propala nakon pobune lokalnog stanovništva, te SNK Metali d.o.o. sa kojom želi da istraže područje Sinjakova kod Mrkonjić Grada.
Šta je sa ekologijom i zaštitom životne sredine?
Hajrija Čobo stanovnica je obližnjeg Kaknja i aktivistica koja tvrdi da je kompanija Adriatic Metals devastirala prirodu i ugrozila pitku vodu u tom području.
“Provlače nama nekakvu zelenu energiju, hoće da gase naše termoelektrane jer njima zagađuje vazduh, a istovremeno nam donose rudnike teških metala i to preko svojih ambasadora koji to podržavaju, pa evo i preko Christiana Schmidta. Nekakva zelena energija, a mi vidimo samo zagađenje“, kaže Hajrija Čobo.
Slučajno ili ne, javna rasprava za ocjenu Studije o procjeni uticaja na okolinu podzemne eksploatacije rudnika Eastern Mininga (kasnije Adriatic Metalsa, op. ur.) koju je organizovalo Federalno ministarstvo okoliša i turizma održana je 31. avgusta 2020. godine u udaljenom selu Borovica, i to u jeku pandemije virusa korona.
Iako se rudnik nalazi tek nekoliko stotina metara od rijeke Bukovice iz koje se Kakanj napaja vodom, predstavnici lokalne zajednice nisu pozvani na javnu raspravu.
“U skladu sa odredbama člana 61. i 62. Zakona o zaštiti okoliša blagovremeno smo obavijestilo i pozvali sve zainteresirane subjekte na javnu raspravu za ocjenu Studije o procjeni uticaja na okoliš za podzemnu eksploataciju kompleksne rude olova, cinka, barita i pratećih mineralnih komponenti na lokalitetu „Rupice“, opština Vareš investitora „Eastern Mining“ d.o.o. Sarajevo (danas Adriatic Metals op.a.)“, navodi se u dopisu Federalnog ministarstva okoliša i turizma.
A upravo je u susjednom Kaknju zabilježeno povišeno prisustvo teškog metala kadmija u rijeci Bukovici iz koje se ova opština snabdijeva pitkom vodom. Cronin kaže da je upoznat sa problemom kadmija u vodi i tlu, ali tvrdi da uzrok toga nije rudnik nego industrija koja je ranije postojala, kao i ilegalna sječa šume.
Enormno povećanje prisustva kadmija u vodi
“Rudnik Rupice ima suhu jamu i ne može da uzrokuju zagađenje Bukovice“, kaže direktor Adriatic Metalsa. On dodaje da je njegova kompanija tri mjeseca puštala obojenu tečnost u podzemne stijene ali da se ta tečnost nije probila podzemnim kanalima do rijeke.
Načelnik Kaknja Mirnes Bajtarević (SDA) nije ubijeđen u ove tvrdnje.
“Sumnjamo da određeni podaci koji su obrađeni prilikom ishodovanja tih dozvola nisu onakvi kakvo je stanje na terenu i iz tog razloga su vijećnici donijeli odluku da se zaduži preduzeće Vodokom da pratiti situaciju. Javno preduzeće Vodokom je pred sudom u Mostaru uputilo upravni spor na rješenje jer smo smatrali da podaci u njihovim elaboratima nisu adekvatni“, izjavio je Bajtarević u izjavi za portal Naratorium.
Granična vrijednost kadmija u vodi je 5 µg/l prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, a 13. aprila prošle godine u vodi koju piju stanovnici Kaknja je zabilježeno 5.5 µg/l. Prema podacima kakanjskog Javnog preduzeća Vodokom, samo dvije godine ranije, u aprilu 2021. godine, vrijednost ovog teškog metala je bila manja od 0,001 µg/l.
“Kakanj sa svojom gradskom vodovodnom mrežom (kojom upravlja javno preduzeće), prije ’slučaja Vareš’, nije imao naročitih problema sa pitkom vodom, kao što, prema posljednjim analizama, ni trenutno nema. Mišljenja smo da bi dalje određene aktivnosti (eksploatacija, izgradnja pogona, krčenje šuma itd.), mogle dodatno dovesti u opasnost normalno funkcionisanje postrojenja za preradu vode“, navode iz Vodokoma.
Konstatacija JP Vodokom Kakanj o povećanom prisustvu kadmija u vodiIako iz Ministarstva okoliša i turizma FBiH tvrde da aktivnosti na lokaciji rudnika Rupice ne mogu uticati na kvalitet rijeke Bukovice na kojoj se nalazi vodozahvat za opskrbu vodom grada Kaknja, jer lokacija nije u slivu rijeke Bukovice, aktivisti i građani Kaknja su sumnjičavi jer im nije jasno kako voda nije bila zagađena prije radova na rudniku.
Aktivistica Hajrija Čobo tvrdnje Adriatic Metalsa kako je voda bila zagađena i prije njihovog djelovanja odbacuje kao sramotne. Ona kaže kako se aktivisti pozivaju upravo na analize vode same kompanije koje dobijaju sa njihove internetske stranice i od njihovih uposlenika.
“Uzimamo njihovu analizu i vidimo rezultate. Dakle, od nulte tačke 2021. do sada neke vrijednosti drastično su porasle i o tome govorimo. One su ispod granice, da, za sada. Ali koliko dugo? Da sačekamo da se poveća do neke crvene tačke da reagujemo!? Ne! Vrijeme je da reagujemo, vrijeme je da to zaustavimo, što možemo odmah, prije nego što bude prekasno“, kaže Hajrija Čobo, ekološka aktivistica.
[nastavak na linku]
