Piše: Sabina Jukan
Nedavno sam imala priliku da posjetim ZERA – Zero Waste Shop and Space u Sarajevu, a na poziv prijateljice Alme Mirvić, koja je u ovu ideju unijela svoju kreativnu energiju, s obzirom da je prethodnih godina sarađivala sa nekoliko obrta na kreativnoj prenamijeni, odnosno apciklaži, PVC banera i drugih sličnih predmeta. Unutrašnjost same prodavnice odiše jednostavnim dizajnom, gdje preovladavaju prirodni tonovi, a namještaj je napravljen od drvenih paleta i OSB ploča. Posvuda su postavljene saksije sa biljkama a u šarenilu boja prepoznaju se ruksaci, torbe, neseseri. Na samom izlogu su gajbice sa uzorcima proizvoda koji se mogu naći u radnji. Otkud ideja za takvo nešto, pročitajte u nastavku…
Kako se rodila ljubav prema zašiti okoliša, postoji li neka posebna priča?
Na postdiplomskom studiju sam se opredijelila za pisanje teze na temu okolišnog zakonodavstva i EU integracija i to mi je dosta proširilo moje vidike i saznanja o ovoj temi. Tada, 2006. godine, desio se poseban zamah u BiH jer smo dobili čitav set okolišnih zakona u oba entiteta, koji su bili međusobno usklađeni i bilo je mnogo pažnje prema toj temi. Kasnijim radom u različitim organizacijama i volontiranjem u domaćim ekološkim nevladinim organizacijama, osvijestila sam i probleme koji postoje u različitim dijelovima BiH, a posebno kad se to tiče učešća u odlučivanju, načina na koji uprava odlučuje o okolišnim pitanjima i kako ostvariti svoja ekološka prava pred sudom.
Da li je bilo teško spajati redovan posao, koji nekad nije imao direktne veze sa zaštitom okoliša i tvoj mogu reći hobi-ljubav prema okolišu?
Ja mislim da kada radimo ono što volimo, bilo na poslu ili mimo posla, za to nađemo vremena i energije jer postoji dovoljna motivacija i pokretačka energija.
Kako se rodila ideja o kreiranju novih predmeta od već korištenih stvari metodom upcyclinga?
Moj prvi dodir sa apciklažom bio je u Beču, gdje sam vidjela nekoliko prodavnica koje izrađuju i prodaju takve proizvode. U njihovom slučaju, oni često imaju podršku gradske uprave pa u radionicama za izradu naprimjer upošljavaju ljude koji dolaze iz rehabilitacijskih centara i slično. To me je značajno inspirisalo pa sam pokušala da testiram kako bi bilo uraditi neke proizvode u BiH. Imala sam sreću da sam kroz poslovne i privatne kontakte došla do obrta koji su bili voljni da eksperimentišu sa takvim materijalima, a prvi veliki test je bio ruksak koji je nastao od banera dokumentarnog festivala Al Jazeera Balkans (AJB DOC) koji sam našla na travi pored trotoara, oprala i obrisala.
Da li si imala podršku porodice u tome?
Od početka me je podržala porodica i prijatelji koji su prvi željeli da testiraju proizvode i da vide šta je to u stvari. Drug Damir je kumovao imenu radionice ekotvorine.ba. Moj suprug Hilmo je danas menadžer prodavnice ZERA i vodi računa o svakodnevnom radu i izuzetno mi je drago što u ZERI se mogu pronaći i drugi bh. brendovi poput Organlooka i Naturalno.ba. Ova lista naših partnera će se proširiti vrlo brzo!
Kako ljudi reagiraju na stvari kreirane od starih predmeta, da li obični građani to razumiju?
Za ovakve predmete najčešće su zainteresirani oni koji već imaju usvojene eko navike u svom životu a sada imaju priliku da proizvode koji su im dragi kupe na jednom mjestu, znajući da su osmišljenji i napravljeni u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući društvenim kanalima, priča o apciklaži i zero waste proizvodima polako se širi i dalje.
Neka poruka za kraj?
Pritisak koji danas kao zajednica i kao čovječanstvo vršimo na našu prirodu je preveliki i značajno ugrožava kvalitet našeg okoliša. Zato se nadam da ćemo našim radom i saradnjom sa bh kreativcima omogućiti da se i u BiH promijeni svijest o iskorištavanju resursa, o ovisnosti o materijalnom i brzoj modi i u uživanju u čistoj i netaknutoj prirodi koju smo dužni svi čuvati.
