Sve je više vaših pitanja, poštovane čitateljice i čitatelji, našoj Almi Nuhić-Šišić, dipl. psihologinji i psihoterapeutkinji psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, pa već tradicionalno i ovog petka objavljujemo odgovore na tri koja su došla na red.
Ponovo naglašavamo kako je bitno da šaljete konkretna i sažeta pitanja koja se prevashodno tiču mentalnog zdravlja, borbe sa anksioznošću, napada panike, mogućih problema sa ponašanjem vaše djece u adolescenciji i slično.
Pitanja možete postavljati na storyje CPCD-a, Objavi-ba i facebook page: https://www.facebook.com/psihoterapijaalma, pri čemu vam redakcija objavi.ba garantuje anonimnost.
Odgovore na naredna pitanja čitajte narednog petka, 7. jula!
Pitanje br. 19
Moje poštovanje.
Ako nekada budete u mogućnosti da mi odgovorite mnogo će mi značiti. Radim u inostranstvu pet godina u firmi bez i jednog dana bolovanja, a sad kad su posle toliko vremena počeli da me psihički maltretiraju, odlučila sam da odem na bolovanje. U stranoj sam zemlji, imam pravo da adresu bolovanja pišem na svoju matičnu zemlju i da odem sa porodicom na odmor na more od 10 dana. Imam i pokriće, operisala sam rak na stomaku i doktor mi je bez problema napisao bolovanje jer i on misli da mi stresovi ne trebaju. Ali kako da odem na more psihički mirna ako znam da će pokušati na sve načine da me kontrolišu, iako sam pokrivena papirima? Danima zbog toga pijem bromazepam i ne mogu da se opustim i uživam sa mojom decom kući od silnog straha, šta ako… Stalno je ŠTA AKO. Mnogo se izvinjavam na uznemiravanju i veliko Vam hvala ako budete u mogućnosti da mi odgovorite. Nisam naučila da radim ništa u životu ako nije po propisu.
Odgovor:
Draga čitateljice,
na osnovu vašeg pitanja mogu da primijetim da se nalazite na jednoj prekretnici koja vam izgleda velika i strašna jer niste bili na bolovanju, a sada ste po prvi put za pet godina odučili da uzmete vrijeme za sebe ali se bojite posljedica. Da li da očekujete kaznu za to? Kad ne možete da se opustite iako imate sve preduslove za to onda se tu radi o nesvjesnoj krivici. Uzroci nesvjesne krivice sežu u djetinjstvo i obično je majka ta koja je posesivna jer nesvjesno onesposobljava djecu i nabija im osjećaj krivice oko odvajanja. Na taj način svaka aktivnost koju majka ne bi podržala ili svako zadovoljstvo u kojem majka ne učestvuje, postaje zabranjeno i nemoguće.
U situacijama kad krenete da radite nešto što želite, javlja se anksioznost i nejasan osjećaj da nešto nije u redu.
Moj savjet je da budete sami sebi roditelj kakvog ste željeli, a niste imali. Sami sebi dozvolite da odete na more, podržite se i bodrite. Taj unutrašnji glas koji vam govori da nešto nije u redu – nije vaš i nije dobar za vas. Pokušajte da mu se ophrvete i da ga savladate.
Za sva dodatna pitanja stojim Vam na raspolaganju,
Srdačno Vaša,
Alma
Pitanje br. 20
Moje pitanje je kako se izboriti s tugom? Odlazak djeteta u inostranstvo boli previše, uhvatim sebe u razmišljanju da ne mogu izdržati sve to. Sve njene stvari, njen glas, njena fizička odsutnost me ubijaju.
Odgovor:
Draga čitateljice, odgovor na vaše pitanje ću početi sa rečenicom da dobar roditelj je onaj od kojeg djeca mogu da odu jer, prema psihoanalitičkom shvatanju, uspješan je onaj razvoj u kojemu pojedinac izlazi iz faze simbiotskog odnosa s majkom i uspostavlja stabilan individualni identitet.
Djeca se trebaju odvojiti od roditelja, jer je to jednostavno proces sazrijevanja. Ukoliko odlučujemo sve za djecu, ukoliko radimo sve za njih, zapravo djeci šaljemo poruku da su nesposobna za samostalan život. Da nisu spremni da odrastu i preuzmu odgovornost za sebe i svoj život. A Vi sebi dopustite tugu jer to je zdravo. Važno ja da održavate kontakt, a u današnjem svijetu moderne tehnologije to nam je zaista olakšano. Ukoliko vaša tuga perzistira i ne vidite poboljšanje, bilo bi dobro da potražite pomoć psihoterapeuta. Za sva dodatna pitanja stojim Vam na raspolaganju,
Srdačno Vaša,
Alma
Pitanje br. 21
Pozdrav za Vas,
ja imam osjećaj, i to uvijek, da su svi bolji od mene, nemam nikakvo samopouzdanje. To me u životu koči, uvijek je neki strah u meni, ne znam vam to ni objasniti. Kad bih sama sebi mogla pomoći, da nekako dobijem samopouzdanje i da se ne bojim ljudi, da se barem obratim psihologu. Imam strah da neću da uspijem. Teško je živjeti sa tim.
Hvala Vam na odgovoru.
Odgovor:
Draga čitateljice,
hvala Vam na ukazanom povjerenju, i želim da vam kažem da ste već jedan korak napravili, uspješno. Obratili ste se psihologu jer uviđate problem koji vas koči u svakodnevnom funkcionisanju.
Samopouzdanje podrazumijeva pozitivno vrednovanje sebe i vjerovanje u svoje sposobnosti, a samopoštovanje je doživljaj samog sebe. Nisko samopouzdanje dovodi i do niskog samopoštovanja. Ako ne vjerujemo u svoje sposobnosti i mogućnosti da donosimo prave izbore i živimo život kakav želimo, vjerojatno nećemo ni imati dobro mišljenje o sebi.
Pitala bih Vas koje su osobine sa kojima ste zadovoljni?
Da li procjenjujete da vrline koje posjedujete ima i većina drugih ljudi i da se one jednostavno „podrazumijevaju“?
Samopouzdane osobe također doživljavaju neuspjehe, strahove, neprijatne situacije, i greške. Dok osobe sa visokim nivoom samopouzdanja uče iz grešaka, a neuspjehe ne poistovjećuju sa vrijednošću svoje ličnosti, nesamopouzdane osobe greške, neuspjehe, sugestije i kritike doživljavaju kao potvrdu svoje neadekvatnosti, u tome je ključna razlika između samopouzdanih i nesamopouzdanih osoba. Samopouzdane osobe uče iz grešaka, dok se nesamopouzdane povlače nakon greške i zbog toga se zatvaraju u sebe.
Ipak, postoji siguran i pouzdan način rada na sebi koji dovodi do porasta samopouzdanja i samopoštovanja. Zove se psihoterapija.
Za sva pitanja možete me kontaktirati na FB stranicu Psihoterapija Alma N.Šišić.
Srdačno Vaša,
Alma
