Piše: Damir Nikšić (preuzeto s Facebooka uz odobrenje autora)
Iako se ni do dan-danas nismo sreli i lično upoznali, a zajednički smo izvojevali jednu veliku pobjedu za našu zemlju, ja sam prvu put čuo za Hajriju Čobo nakon što ju je 12. decembra 2023. Adriatic Metals BH d.o.o., kompanija koja je tada upravljala rudnikom Rupice kod Vareša, tužila za navodnu klevetu i narušavanje ugleda uz zahtjev za 2.000 KM naknade i javno izvinjenje. Zapravo sam tada načuo da je neka aktivistica tužena od strane korporacije zbog nekih tvrdnji koje je javno iznijela.
Informisao sam se o kakvim se tvrdnjama radi i prvo što sam napravio početkom 2024. je bilo da sam se na prvoj narednoj redovnoj sjednici javio za riječ na prvoj tački dnevnog reda (a to su pitanja i inicijative) i ponovio otprilike sve iste tvrdnje (navodne “klevete i narušavanje ugleda”) koje je iznijela Hajrija Čobo, ali iz poslaničke klupe Predstavničkog doma parlamenta Federacije BiH. To je, po nekoj mojoj, demokratskoj, a pretpostavljam i pravnoj, logici, trebalo biti dovoljno da kompanija povuče tužbe protiv Hajrije Čobo ili da pokuša isto tako tužiti i mene zbog istih tvrdnji.
Ali pošto ja uživam zastupnički imunitet za sve što kažem iz klupa, za razliku od Hajrije, mogao sam sve to isto slobodno reći bez straha da budem tužen.
Namjerno sam iskoristio tu svoju privilegiju i tu razliku između mene kao parlamentarca i “obične” građanke kako bih ukazao na važnost i mogućnost parlamentarizma. Najbitnija razlika je sadržana u činjenici da su “klevete i narušavanje ugleda” zbog kojih je Hajrija Čobo tužena tim činom postale dio legitimne demokratske javne rasprave, a prestale biti samo i jedino predmetom privatne parnice privatne (strane) kompanije kao sredstva ušutkivanja i zastrašivanja pojedinaca, naših slobodnih i suverenih građanki i građana.
Zbog toga je važan parlament i važno je sjetiti se kome on služi.
Zbog toga je važno koja su pitanja i inicijative na tačkama dnevnog reda.
Ako problemi građana nikada ne dolaze na dnevni red – onda taj parlament i ta država ne služe prvenstveno svojim građanima, zar ne? A država bi trebala služiti tome da brani svoju imovinu, ali da i svoje građane brani od drugih i od sebe, pogotovo ako oni brane njenu imovinu.
Računao sam na činjenicu da jedna strana kompanija ne može tužiti parlament zbog pitanja i diskusija koje se u njemu slobodno i demokratski vode ili predsjedavajućeg koji mi je dao riječ da ih povedem jer bi to značilo kraj slobode, demokratije i suvereniteta ove zemlje i svih ljudi u njoj.
Samo zbog toga vrijedi imati parlament i parlamentarce – zbog tog imuniteta, zbog te borbe, zbog slobode da postavimo neka pitanja i povedemo neke diskusije u parlamentu.
Doduše nakon Zakona o južnoj interkonekciji za koji su glasali gotovo svi zastupnici Predstavničkog doma, a koji u sebe uključuje i kompaniju koja će da krči šumu i državnu imovinu nisam ni u to više siguran. U ovoj koloniziranoj i porobljenoj zemlji su sve tekovine revolucije i civilizacije, pa tako i parlamentarizam (možda naročito parlamentarizam) obezvrijeđeni, srozani i prezreni kako od strane beskrupuloznih i bezobzirnih investitora, korporacija, tajkuna i oligarha, tako i od strane njihovih vjernih sluga i kmetova kod svojih domova ili u predstavničkim domovima i domovima naroda.
Sa velikim entuzijazmom smo tadašnja stranačka kolegica Sanela Klarić i ja već 13. februara 2024. predali u proceduru prijedlog Zakona o građanskoj inicijativi i zaštiti građana i aktivista koji bi zabranio te iste SLAPP tužbe sa kojim se suočila i Hajrija Čobo, prijedlog koji je izradio Aarhus centar u BiH i koji je Predstavnički dom usvojio zaključkom 26. juna, da bi ga 18. jula na insistiranje HDZ-a skinuli sa dnevnog reda na Domu naroda Parlamenta FBiH, a godinu dana kasnije, 28. jula 2025., kada je konačno ponovno stavljen na dnevni red Doma naroda, HDZ oborio zajedno sa SDA.
Svi ostali su glasali ZA, ali SDA i HDZ su bili u većini i srušili ga.
U oktobru 2025. godine, skoro tačno godinu dana prije nego što ovo danas pišem, 7. oktobra 2025. sam u nekoj prepisci u komentarima predložio Hajriji Čobo da iskoristim svoju poziciju zastupnika u Federalnom parlamentu, da skupim potpise kolegica i kolega zastupnica i zastupnika i da predam zahtjev za ocjenu ustavnosti rudnika u Varešu Ustavnom sudu BiH.
U januaru, tačnije 19. januara ove 2026. godine sam to i učinio nakon što sam od Hajrije na email adresu dobio materijale, isprintao ih, uvezao, prikupio potpise i došao, kao što vidite na podacima fotografije, da pri kraju radnog vremena predam zahtjev.
Nije bilo nikog na šalteru pa sam pričekao da neko siđe i uspio sam predati na vrijeme. Bilo mi je važno da se datumi na zahtjevima i materijalima podudaraju. I tako je i bilo.
Prođe od tada osam mjeseci i mene poče hvatati neka nervoza. Prije nekoliko sedmica sam se zaista počeo brinuti i pitati šta se desilo sa tim zahtjevom pošto nikada ništa od tada nisam dobio, nikakvo pismo u sandučetu nisam zatekao, nikakav email nije došao… Provjeravao sam inbox da vidim da mi nije nešto promaklo, gledao arhive, spam… Ništa!
A onda iznenada, 25. septembra, u jeku predizborne kampanje, dođe vijest da je Ustavni sud presudio u našu korist.
Ne mogu opisati taj osjećaj.
Moram reći da mi je drago što se ovaj moj mandat u Federaciji završio takvom jednom značajnom pobjedom za sve kolegice i kolege koji su potpisali zahtjev, za sve aktiviste i čuvare naše prirode i prirodnog bogatstva, kao i čuvare nekoć društvene, a sada državne imovine. Drago mi je da sam, skupa sa svojim kolegicama i kolegama potpisnicima, bio od koristi aktivistima. Drago mi je i to da su neki od građanskih aktivista konačno prevazišli generalizaciju i pobijedili predrasude koje ovo jadno društvo potlačenih građana gaji prema “političkoj klasi”, “političkoj eliti”, prema “političarima” kao nekakvim vladarima, vladajućoj klasi, što sam osjetio i što me je veoma žalostilo i frustriralo tokom zastupničkog mandata. Drago mi je da je to na kraju izdobrilo i da smo, nadam se i želim vjerovati, shvatili da mi nismo i nipošto ne smijemo biti zavađeni i vidjeti se kao da smo na različitim stranama jer upravo to investitori i žele.
Zato, ako mogu dati neki savjet kolegicama i kolegama koji dolaze na moje mjesto i pomoći da se prevaziđe taj antagonizam, bih poručio svima koji su osvojili mandat da naredne četiri godine služe narodu, služe građanima, služe svojoj bazi, svojoj raji, svojim zemljacima – to je sav smisao demokratije. Oni su vam dali svoj glas i vi budite njihov. Budite njihov glas, budite njihovi poslanici, njihovi predstavnici, zastupnici njihovih potreba, želja i htijenja. Ničijih drugih. Slušajte aktivistice i aktiviste, sugrađanke i sugrađane, ljude koji rizikuju, koji su izloženi; u svakoj prilici koristite svoj zastupnički imunitet da ih zaštitite od surovog, predatorskog, ekstrakcijskog kapitalizma.
Slušajte običan narod, radni narod. Ne odrodite se od njega, ne uznesite se, ne povedite se krupnim kapitalom i investicijama, visokim društvom i visokom politikom. Ne dozvolite da vas opiju slatkorječivi i prepredeni poduzetnici, da vas zavedu i podmite novcem, luksuzom, životom na visokoj nozi, vladajuće elite, luksuznim apartmanima na planinama i plažama. Ne dozvolite da vam napune glavu raznim biznis prilikama i mogućnostima i vrtoglavo brzom zaradom. Ostanite na zemlji, uzemljeni – ostanite sa svojim zemljacima.
Sjetite se da oni imaju samo vas i nikog drugog i da vam od svoje crkavice plaćaju da se brinete za njih.
Sjetite se da vi imate njih.
Pustite turistička putovanja. Putovaćete i uživati poslije mandata. Svoj mandat provedite u zemlji, na zemlji, sa svojim zemljacima, građanima, radnicima i seljacima.
Ne služite šefovima stranaka, ne služite lobijima, korporacijama i investitorima, pa makar vas zbog toga stranački PR-ovi i centrale marginalizirali, proglasili problematičnom budalom, nekooperativnom, ludakom, izdajnikom koji nije “timski igrač”.
To su sve ljudi od krvi i mesa sa svim ljudskim slabostima i manama, povodljivi i podložni korupciji, lakomosti, pohlepi, oportunizmu, štaliveć.
Sjetite se svojih predizbornih obećanja. Sjetite se da niste zbog njih u politici, da niste zbog njih i zahvaljujući njima u parlamentu, već da ste tu zahvaljujući ljudima koji su vam dali glas; da ste tu zbog svih onih nemoćnih koji nemaju svoj glas.
Budite njihova moć i njihov glas.
Naročito bih vas zamolio da budete glas prirode – prirode koja nam se obraća, ali je mi ne slušamo ili ne čujemo od buke koju proizvodimo u gradovima.
Branite našu zemlju, naše ljude, naše rijeke, šume, našu prirodu i našu divljinu od podivljalih s mašinama i bušilicama; branite ih od investitora, eksploatatora, zagađivača – ako to već neće naše stranke, naši lideri.
Budite taj glas prirode, artikulišite ga u konkretne politike.
Budite revolucionari koji se bore za “prirodnu republiku” protiv korporacijskog industrijskog tehnofašizma, njegovih domaćih sluga i saradnika.
Budite džedaji, vitezovi “prirodne republike” na svetom zadatku.
Borimo se zajedno protiv otrovnog zla i uništenja.
Smrt fašizmu – sloboda prirodi!
