Piše: Aida Daguda
Slovenija će 6. decembra 2026. godine ponovo izaći na referendum. Građani će odlučivati o Zakonu o interventnim mjerama za razvoj Slovenije (ZIURS), jednom od politički najspornijih zakona posljednjih godina. Njegovi zagovornici tvrde da se radi o razvojnom paketu koji će potaknuti ekonomski rast, olakšati poslovanje i povećati konkurentnost države. Protivnici, međutim, zakon nazivaju „zakonom za bogate“ upozoravajući da najveće koristi od pojedinih rješenja imaju građani s višim prihodima i poslovni sektor. Upravo zbog tih podjela sindikati su prikupili više od 40.000 potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma, pa će konačnu odluku donijeti građani.

Referendum o ZIURS-u nije rezultat stranačkog nadmetanja, nego mobilizacije društva. Sindikati su bili nosioci inicijative za prikupljanje potpisa, ali iza kampanje stoji mnogo šira mreža aktera koji smatraju da zakon treba provjeriti na referendumu.
Posebno zanimljivo je da ovo nije prvi referendum ove godine. Samo dva mjeseca ranije, 11. oktobra, Slovenci su glasali na jednom zakonodavnom i tri savjetodavna referenduma. Odlučivalo se o izmjenama zakona o parlamentarnoj istrazi, uslovljavanju socijalne pomoći društveno korisnim radom, ograničavanju biračkog prava na lokalnim izborima samo na državljane Slovenije i Evropske unije te o ukidanju RTV pretplate. Najviše pažnje privukao je referendum koji su mnogi nazivali referendumom o „političkoj policiji“, a odnosio se na izmjene Zakona o parlamentarnoj istrazi. Protivnici zakona, među kojima je bio i Institut 8. marec, upozoravali su da bi predložene izmjene mogle otvoriti prostor za političke pritiske i zloupotrebe parlamentarnih istraga. Na referendum je izašlo gotovo 55 posto birača, a građani su na kraju odbacili predložene izmjene zakona o parlamentarnoj istrazi i ukidanje RTV pretplate, dok su podržali preostala dva prijedloga.
Takvi primjeri pokazuju da referendum u Sloveniji nije tek ustavna mogućnost koja se rijetko koristi. On je stvaran i živ mehanizam direktne demokratije. Kada građani smatraju da je neko pitanje dovoljno važno imaju priliku da ga vrate na javno odlučivanje i da o njemu sami donesu konačnu odluku.
U pozadini takvog sistema stoji snažno i dobro organizovano civilno društvo. Organizatori kampanje za ovaj referendum su udruženja Center za informiranje, sodelovanje in razvoj nevladnih organizacij (CNVOS), Institut 8. Marec, Danes je nov dan, Slovenska filantropija, Umanotera, Amnesty International i Pravni centar za varstvo človekovih pravic (PIC). Posljednjih godina posebno se istakao Institut 8. marec, organizacija koja je postala sinonim za uspješan građanski aktivizam u Sloveniji. Kroz kampanje za zaštitu okoliša, javnih dobara, ljudskih prava i demokratskog učešća građana pokazali su da organizacije civilnog društva mogu imati stvaran uticaj na političke procese. Posebno su se afirmisali tokom referenduma o zaštiti voda 2021. godine, kada su zajedno s brojnim partnerima mobilisali veliki broj građana i postali jedan od najprepoznatljivijih glasova civilnog društva u zemlji.

Za referendumske kampanje ove organizacije otvaraju posebne račune za donacije i javno pozivaju građane da podrže njihove aktivnosti. Za samo nekoliko dana su skupili više od 64.000 EUR preko stranice https://protiunicevanju.si, uz poštovanje zakonskih pravila da donacije smiju dati samo slovenačka fizička lica i udruženja, a bez podrške poslovnog sektora, stranih donatora ili političkih stranaka. Takav model ne samo da osigurava finansijsku nezavisnost, već dodatno jača osjećaj vlasništva građana nad procesima koje pokreću.
Goran Forbici, direktor CNVOS-a, ističe da ovo suprotstavljanje vlastima ima svoju cijenu. Naime, Fond za razvoj nevladinih organizacija praktično ne postoji otkako je 30. septembra 2026. godine Državni zbor Slovenije usvojio zakon kojim su sredstva namijenjena tom fondu preusmjerena u novi fond za liječenje rijetkih bolesti. Time je praktično ukinut jedini namjenski državni fond za finansiranje razvoja civilnog društva u Sloveniji.
“Nisu nas uplašile prijetnje krivičnim prijavama, parlamentarna istraga ili ukidanje finansijskih sredstava, pa nas neće uplašiti ni najava zabrane našeg referendumskog angažmana”, kaže Forbici.
Vrlo je važna kultura saradnje koja postoji unutar slovenačkog nevladinog sektora. Sindikati, građanske inicijative, stručna udruženja i organizacije civilnog društva često djeluju zajedno kada procijene da je ugrožen javni interes. Uprkos razlikama u ideologiji ili fokusu djelovanja, uspijevaju graditi široke koalicije oko zajedničkih ciljeva. Upravo ta sposobnost zajedničkog djelovanja daje im političku težinu koju je teško ignorisati.
Posmatrano iz Bosne i Hercegovine teško je ne primijetiti razliku. Nije riječ o tome da je Slovenija društvo bez konflikata ili političkih podjela. Naprotiv, referendumi često otvaraju veoma oštre rasprave. Razlika je u tome što građani imaju mehanizme kroz koje mogu uticati na odluke, a organizacije civilnog društva imaju snagu da te procese pokrenu i vode. Kod nas se građani često osjećaju nemoćno između izbora, dok je u Sloveniji sasvim normalno da se hiljade ljudi uključe u kampanju, prikupljaju potpise ili finansijski podrže inicijativu za koju vjeruju da je važna.
Možda je najvažnija lekcija upravo odnos civilnog društva prema politici. U Bosni i Hercegovini veliki dio nevladinog sektora i dalje zazire od političkog djelovanja plašeći se optužbi da se bavi politikom ili da podržava određene stranke. Međutim, slovenačko iskustvo pokazuje da postoji velika razlika između stranačke politike i borbe za javni interes. Institut 8. marec, CNVOS, sindikati i brojne druge organizacije aktivno učestvuju u najvažnijim društvenim raspravama, zagovaraju zakonska rješenja, organizuju kampanje i utiču na donošenje odluka, a da pri tome ne postaju političke stranke.
Upravo zbog toga slovenački model zaslužuje pažnju. On pokazuje da demokratija ne završava na izborni dan i da uloga civilnog društva nije samo provođenje projekata i pružanje usluga građanima. Uloga organizacija civilnog društva je i da učestvuju u najvažnijim društvenim i političkim procesima, da zastupaju interese građana i da budu korektiv vlasti. Slovenija danas pokazuje koliko snažno i organizovano civilno društvo može doprinijeti kvalitetu demokratije. To je iskustvo iz kojeg Bosna i Hercegovina ima mnogo toga naučiti.

