Među brojnim datumima koji se obilježavaju u novije vrijeme, devetom februaru je namijenjena uloga američkog Nacionalnog dana pizze. Naravno, kako se fenomeni popularne kulture ne zadržavaju u Sjedinjenim Američkim Državama, dobar dio dana danas obilježava slavljenju pečenog pljosnatog tijesta sa raznim nadjevima i dodacima.
To obilježavanje, prema onome što kaže internet podrazumijeva da pojedete svoju omiljenu pizzu, odete u lokalnu pizzeriju i čestitate im „praznik“, napravite pizzu u svom domu, postavite na društvene medije fotografije ili recepte, probate neki novi topping ili sos, pogledate neki talijanski film… Nejasno je otkud se pojavilo obilježavanje ovog dana, ali se barem jako dobro zna odakle dolazi pizza.
Originalna pizza se pravila još u antička vremena, u starom Rimu gdje se kao podloga koristilo pljosnato „placenta“ pecivo, nazvano tako jer podsjeća na posteljicu. Prema dostupnim izvorima, ime pizza datira iz desetog stoljeća, a prvi put se spominje u jednom rukopisu iz 997. godine koje je pronađeno u blizini talijanskog grada Gaeta.
Početkom novog vijeka pizza postaje naročito popularna u siromašnijim slojevima stanovništva, naročito na jugu Italije. U to vrijeme je iz Novog svijeta u Europu prenesen paradajz za kojeg su mnogi smatrali kako je otrovan, pa je zbog toga bio jeftin i dostupan. Naravno, sirotinja nije imala previše izbora, pa je paradajz, uz sir, postao osnova najpristupačnijeg obroka koji se mogao priuštiti.
U početku je pizza bila četvrtastog oblika, a oblik i recepti su se ustalili u osamnaestom i devetnaestom stoljeću kada nastaje pizza koja se ne razlikuje puno od današnje. Tada se, naprimjer, ustalio recept za pizzu napolitanu koju odlikuju samo tri dodatka na tijestu – paradajz, sir i bosiljak. Priča kaže da je bosiljak dodao kuhar koji je napravio pizzu za kraljicu Margaritu Savojsku prilikom njene posjete Napulju kako bi njegova zelena boja, crvena boja paradajza i bijela boja sira mozzarelle predstavljale boje talijanske zastave.
Zajedno sa talijanskim imigrantima, u Sjedinjene Američke Države je krajem devetnaestog stoljeća došla i pizza. Zanimljivo, ovo jelo nije naišlo na veliki odjek sve do Drugog svjetskog rata i povratka vojnika koji su se njime oduševili u Italiji. Tada je počela ozbiljna popularizacija pizze, koja će postati jedno od najpopularnijih jela u cijeloj državi, pa potom i u svijetu.
Najstarija aktivna picerija u SAD – Lombardi’s – radi u Njujorku još od 1905. godine, a najstarija picerija u svijetu je u Napulju, djeluje od 1830. i smatra se rodnim domom pizze Margarite koja je nazvana po spomenutoj talijanskoj kraljici Margariti.
Procjenjuje se kako se svake godine u SAD proda četiri milijarde pizza, što gotovih što smrznutih. Po glavi stanovnika to iziđe na nešto više od deset kilograma pizze po glavi stanovnika Amerike svake godine.
Oko 13% Amerikanaca pizzu jede svaki dan, a svake sekunde se u SAD pojede 350 kriški ovog jela. U cijeloj državi ima 70,000 picerija, od čega 9,000 samo u saveznoj državi New York. U zadnjih trideset godina samo zbog povećanje konzumacije pizze tržište sira je poraslo za 41%.
Inače, najskuplja pizza na svijetu može se pojesti u Italiji, namijenjena je za dvije osobe, a košta 12,000 dolara. Dodaci na njoj uključuju jastoga, bivolju mozzarellu, tri vrste kavijara, rijetke škampe bogomoljke i australsku ružičastu so. Posebno kreativni sa dodacima su Japanci koji na pizzu stavljaju lignje i majonezu, u Kambodži je specijalitet „vesela“ pizza sa marihuanom.
Nije sigurno da li odabir dana 9. februara za Nacionalni dan pizze ima veze sa finalnom utakmicom NFL lige u američkom nogometu, Superbowlom, koji redovno pada oko ovog datuma. To ne bi bilo slučajno pošto je Superbowl vikend koji nam upravo predstoji vrijeme kad se proda najviše pizza – na Superbowl nedjelju procenat dostavljenih pizza raste za 35%, a dostavljači tog dana pređu četiri miliona milja, ili više od šest i po miliona kilometara kako bi zadovoljili sve naručioce.
