Petkom popodne većinom želimo pročitati tekstove o tome kako provesti vikend, šta pogledati, gdje otići ili pak nešto o novogodišnjim odlukama i koliko se istih (ne) pridržavamo?
No, ovaj vikend donijet će i 100. dan zločina koji se danonoćno odvijaju u pojasu Gaze i na širem području Palestine. U međuvremenu, pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu, održava se saslušanje po po južnoafričkoj tužbi za genocid protiv Izraela. Tužba je podnesena u decembru, a danas se odvija i odgovor Izraela na optužnicu.
Države koje su zvanično podržale južnoafričku tužbu lako je nabrojati, a još lakše vidjeti njihovu dodirnu tačku.
Turska, Malezija, Jordan, Bolivija, Maldivi, Namibija, Pakistan, Venecuela, Kolumbija, Brazil, Arapska liga. Kolonijalna historija ili diskriminacija ili nepovjerenje koje im ukazuje Zapad – samo su neke od karakteristika ovih država. Zapad – još čekamo. Ili ne čekamo, jer je nedovoljno važno pitanje za njih.
I tako, dok mi iza malih (ili velikih) ekrana pratimo suđenje i dok nam se bude uspomene na naša djetinjstva i živote kada se na istoj geografskoj širini i dužini govorilo o onome što mi proživljavamo, neke tako velike države umjesto nas hodaju ove korake ka slobodi jednog naroda, negdje tamo daleko.
No, šta čini Južnu Afriku ovako posvećenoj borbi za slobodnu i mirnu Palestinu?
Historijski, Južnoafrička Republika podržava rješavanje takozvanog palestinskog pitanja iz nekoliko razloga. Prvi od njih je iskustvo ove države sa apartheidom, odnosno rasnom segregacijom i diskriminacijom, u čemu vide osnov za solidarnost s palestinskim narodom. Nakon perioda kolonizacije, Južna Afrika zauzima antikolonijalne i antiimperijalističke stavove, naglašavajući važnost palestinskog samoodređenja i nezavisnosti. Uz ove faktore, važno je napomenuti jako i aktivno civilno društvo i pritisak istoga na vlasti Južne Afrike koji vlasti podsjeća da su dužni reagirati u ovakvim trenucima.
No, zanimljivo je nešto što često prolazi nezapaženo, a isti je slučaj i u tužbi protiv Izraela. Južnoafrički politički predstavnici kao osnovu za svoje djelovanje spominju ubuntu. Kako je rekao ministar pravde Južne Afrike, Ronald Lamola, nakon jučerašnjeg saslušanja:
„Južnoafrička Republika je multikulturalna, višeslojna i multirasna zemlja koja je prihvatila koncept ubuntu kao način definiranja toga ko smo i našeg odnosa prema drugima. Ubuntu znači ja postojim jer ti postojiš. Naša historija dio je naše principijelne solidarnosti s narodom Palestine.“
Šta je zapravo ubuntu?
Ubuntu je južnoafrički etički koncept, ideologija gotovo, koja se fokusira na odanost osoba i međusobne odnose. Riječ dolazi iz jezika Zulu i Xhosa. Ubuntu se smatra tradicionalnim afričkim konceptom, smatra se jednim od temeljnih načela Južnoafričke Republike i povezan je s idejom afričke renesanse. Grubi prevod osnovnog principa ovog koncepta “humanost prema drugima”, dok ga mnogi/e objašnjavaju kao vjeru u povezanost cijelog čovječanstva.
Dakle, ovih i narednih dana, možda i sedmica i mjeseci, ubuntu spašava svijet dok Zapadna demokratija, EU vrijednosti, slobode – čekaju. A palestinski aktivisti i aktivistkinje šalju pismo zahvalnosti Južnoj Africi, govoreći kako sada vide da je ključ u solidarnosti, da njihova borba nije uzaludna, ali i da im je Južna Afrika prekinula ciklus očaja koji su osjetili zbog apatije svjetske javnosti. Makar neko.
