Piše: Maša Fazlić
[nastavak teksta sa linka: https://objavi.ba/vijece-ministarki-bih-dio-prvi/]
…
A šta je sa riječima koje imaju svoj ženski gramatički rod, a vrlo rijetko se koriste? To su pedagoginja, dramaturginja, vatrogaskinja, sutkinja itd. Postoji uvriježeno opravdanje za njihovo nekorištenje, a to je da zvuče čudno ili smiješno. I to nije samo slučaj sa našim starijim građanima/građankama. Nedavno sam pitala prijateljicu koja je DJ (engleski: Disc Jockey) zašto ne koristi izraz DJane, termin koji se u zadnje vrijeme koristi za žene koje se bave tim poslom, a ona mi je odgovorila zato jer zvuči manje efektno. Pomislila sam upravo suprotno. Jezički diskurs bi trebao biti takav da žene u njemu budu vidljive. U slučaju DJ-inga, englesko govorno područje ponudilo je novi termin i time učinilo žene vidljivim u jednom, relativno novom zanimanju.
Gramatika našeg jezika je vrlo bogata i ona nudi punu slobodu za korištenje ženskih rodova. Prema Zlotrg i Čaušević (2011): „Gramatička struktura našeg jezika takva je da sve imenice imaju rod koji se određuje prema nastavcima i tipovima deklinacije. Bosanski, hrvatski, srpski jezik bogat je mocijskim sufiksima (sufiksima za izvođenje imenica ženskog roda iz muškog i obratno), a na svakoj osobi je da odabere iz postojećeg inventara riječi onu jezičku formu za ženski oblik koja odgovara njenom osjećaju za jezik.“ Dakle, ne postoji gramatička već samo isključivo sociološka pozadina jezičke diskriminacije.
Uloga obrazovnih institucija ima ključnu ulogu u postavljanju standarda o ispravnosti jezičkih normi i svaki učitelj/ica, nastavnik/ica i profesor/ica morali bi voditi računa o svom izražavanju, jer oni nisu ništa drugo do figura i autoritet od kojih djeca uče. Ne postoje dostupni statistički podaci u kojoj mjeri predavači/ce zaista koriste rodno odgovoran jezik u svakodnevnoj interakciji sa učenicima/cama, ali je velika vjerovatnoća da se i oni ponašaju sukladno jezičkim navikama većine. Čak i krovne obrazovne institucije, koje izdaju diplome, imaju jezički pogrešno formulirane titule. Pa tako imamo doktore oralne medicine, inžinjere mašinstva, magistre marketinga itd. iako su ta zvanja stekla i žene.
Veliku ulogu u mijenjanju jezičkih navika imaju i mediji, koji bi morali aktivno koristiti rodno odgovoran jezik. Najobičnije pretraživanje medijskih portala, na dan kada sam pisala ovaj esej, ukazao je da naši mediji vrve jezičkim muškocentrizmima. Kada god se trebala koristiti množina, bez obzira na rodnu izmješanost određene grupe, po pravilu se preferira muški rod: „privrednici su počeli tražiti drugi model“, „mještani sela blokirali put“, „u fokusu su kako naši klijenti, tako i naši zaposlenici“, „ poslodavci neće dobiti oslobođanje poreza“… Neki smatraju da nema ništa loše u ovom pristupu jer upotreba muškog roda treba se smatrati rodno neutralnom, te prema ovom tumačenju žene se podrazumijevaju u pojmovima „privrednici“, „mještani“, „klijenti“, „zaposlenici“, „poslodavci“. To je pogrešan pristup jer žene ostaju nevidljive iako su bile, u gore navedenim medijskim izvještavanjima, prisutne na sajmu privrednika, sa svojim muškim suseljanima blokirale su put, ravnoprave su klijentice i uposlenice banke ili su, kao čelne osobe svojih kompanija, tražile izuzeće od poreza. Njihovo učešće, u medijskom istraživanju koje sam provela za potrebe ovog eseja, ostalo je potpuno neprimjetno.
Prema riječima Begović: „Pod diskriminacijom prema polu, odnosno seksizmom, u smislu jezika podrazumeva se ustaljena praksa upotrebe forme muškog roda za profesije i titule koje obavljaju žene. Prijedlog za otklanjanje seksizma prema ženama je upotreba forme ženskog roda. Na ovaj način bi jezik odražavao političku korektnost onoga ko ga koristi i zalaganje za ukidanje diskriminacije. Zalaganje za dosljednu upotrebu formi ženskog roda za zanimanja (profesije) i titule (statusnog obilježja) žena, važno je prvenstveno zato što je veliki broj žena u mnogim profesijama i na mnogim odgovornim mjestima u društvu. Ukoliko je propisano da se koristi muška forma da označi zanimanje ženske osobe, žena će jezički ostati nevidljiva u društvenoj i političkoj sferi, što potkrepljuje patrijarhalno shvatanje žene u društvu.“
[nastavak na: https://objavi.ba/vijece-ministarki-bih-dio-treci/]
