U knjizi „Nepodnošljiva lakoća postojanja“ čuveni Milan Kundera je napisao kako se prava dobrota čovjeka vidi u njegovom tretmanu onih koji nemaju nikakvu moć, odnosno konkretno u tretmanu životinja. Ako je Kundera bio u pravu, onda se jedan od najboljih ljudi koji su ikad koračali kuglom zemaljskom zvao Henry Bergh.
Rođen 29. augusta 1813. godine u New Yorku, Bergh je bio sin bogatog graditelja brodova njemačkog porijekla, koji je gradio brodove i za američku državnu flotu. Nastavio je očev posao poslije njegove smrti a veliko bogatstvo koje je naslijedio omogućilo mu je da se bez egzistencijalnih briga posveti filantropiji i zootropiji.
Na pragu pedesete godine života, godine 1862., stupio je u državnu službu i predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Abraham Lincoln ga je imenovao članom diplomatske misije SAD u carskoj Rusiji. Henry Bergh je služio u St. Petersburgu kao vice-konzul ali je nakon dvije godine dao ostavku zbog nepodnošljivo hladne ruske klime. Nastavio je putovati po Europi, a na njegov život će snažan pečat ostaviti susret sa Lordom Harrowbyjem, predsjednikom britanskog Kraljevskog društva za prevenciju okrutnosti prema životinjama.
Harrowby ga je upoznao sa misijom svog društva, i život Henryja Bergha otad dobija novi smisao. Vraća se u New York i 1866. osniva američki pandan udruženju Lorda Harrowbyja – Američko društvo za prevenciju okrutnosti prema životinjama (American Society for the Prevention of Cruelty to Animals – ASPCA), te postaje predsjednik tog udruženja pro bono.
Početna sredstva za rad ASPCA su osigurali Bergh i njegova supruga, ali ubrzo nakon osnivanja dobio je pismo u kojem ga jedan stariji čovjek poziva da se sastanu u bolnici u kojoj je ležao. Bio je to bogati francuski trgovac krznima Louis Bonard koji je bio oduševljen plemenitošću Berghove ideje, te mu je ponudio donaciju 100,000 dolara uz uslov da djelovanje proširi i na divlje životinje šuma i prerija. Bergh je prihvatio ovu obavezu, i ogranci ASPCA su se ubrzo počeli otvarati širom SAD i Kanade.
Pod njegovim vodstvom, već na samom početku svog djelovanja ASPCA se bavila brojnim pitanjima od značaja za zaštitu životinja, od rada klaonica i transporta stoke, preko brige o konjima koji su tad bili glavno sredstvo prijevoza, pa sve do zabrane eksperimenata na životinjama, borbi pijetlova, borbi pasa i upotrebe golubova u streljačkim treninzima i takmičenjima. Ne zaboravimo kako govorimo o kraju 19. stoljeća, kada je bavljenje ovakvim stvarima predstavljalo pravu malu revoluciju i izuzetan domet humanizma.
U svega desetak godina Bergh i ASPCA su uspjeli promijeniti procedure u transportu i klanju stoke, poboljšati brigu o konjima, a njegova je direktna zasluga što su se u streljaštvu počeli koristiti tzv. glineni golubovi koji se i danas koriste u ovom sportu. Osim direktnog uključivanja u rješavanje problema sa okrutnošću prema životinjama, Bergh je predano radio i na podizanju društvene svijesti o potrebi za njihovim humanim tretmanom, te je godine provodio putujući po Americi i držeći predavanja po američkom Zapadu, gdje je čak uspio Episkopalnu crkvu navesti da jednu misu godišnje posveti životinjama.
Iako po oblasti kojom se bavio njegov rad odudara od standardnog tipa ljudi koje opisujemo u serijalu #HerojiLjudskihPrava, Henry Bergh nije djelovao samo na polju zaštite životinja. Naprotiv, uzimao je učešće i u kampanjama za ljudska prava a najpoznatiji je u tom smislu kao suosnivač Njujorškog društva za prevenciju okrutnosti prema djeci (New York Society for the Prevention of Cruelty to Children – NYSPCC), kao prvu takvu organizaciju u SAD i primjer kojeg će uskoro slijediti i brojne druge američke savezne države.
Ovaj dobročinitelj je preminuo 1888. godine, a pjesnik Henry Wadsworth Longfellow mu je posvetio stihove: „među najplemenitijima u zemlji, iako sebe ne smatra takvim, čovjek je kojeg poštujem i slavim, koji bez ičeg zauzvrat i bez straha, u velikome gradu usuđuje se biti prijatelj svakoj zvijeri koja prijatelja nema.“ Nepunih stotinu godina poslije smrti, o njemu je Syd Hoff napisao knjigu „Čovjek koji je volio životinje“ a prilikom postavljanja spomenika na njegovom grobu 2006. godine, vlasti grada New Yorka su po prvi put dopustile ulazak životinja na groblje.
