“Ženama nije namijenjeno da vode, namijenjeno im je da prate”, poznata je izreka Andrewa Tatea, kontroverznog influensera. No, zašto je on važan i koja je njegova uloga u razumijevanju muževnosti?
Istraživanje Instituta za politiku King’s College u Londonu objavljeno početkom ovog mjeseca ukazuje na neobičnu pojavu. Naime, ono je pokazalo kako dječaci i muškarci koji pripadaju generaciji Z češće vjeruju da je feminizam donio više štete nego koristi u odnosu na baby boomer generaciju, to jeste muškarce starije od 60 godina. Dodatno, jedan od četiri Britanca u dobi od 16 do 29 godina vjeruje da je teže biti muškarac nego žena, a petina onih koji su čuli za Andrewa Tatea smatraju ga pozitivnom ličnosti.
Profesor Bobby Duffy koji je provodio istraživanje nazvao je ovakve rezultate novim i neobičnim generacijskim obrascem, uzimajući u obzir da su mlađe osobe generalno pokazale liberalnije stavove. Guardianov članak na ovu temu dotakao se i mišljenja nastavnog osoblja, trenera i trenerica, ali i roditelja djece – svi se slažu da se vrijednosti i ponašanje mladih intenzivno mijenjaju radi uticaja društvenih mreža.
Michael Conroy, bivši profesor koji je osnovao konsultantsku firmu Men at Work, osvrnuo se na iskustva edukatora s kojima radi koji tvrde da se desila velika promjena u načinu na koji dječaci govore o ženama, što pripisuje utjecaju upravo Andrewa Tatea, influensera protiv kog je u Rumuniji podignuta optužnica radi trgovine ljudima, silovanja, te osnivanja kriminalnih krugova za potrebe seksualne eksploatacije žena, ali i pornografskim sadržajima koji utiču na očekivanja dječaka i muškaraca.
Osim Andrewa Tatea, na listi osoba koje dječaci i muškarci generacije Z smatraju pozitivnim figurama našao se i Jordan Peterson, koji se, za razliku od Tatea koji nudi agresiju kao odgovor na probleme, zauzima za „demoralizirane mlade muškarce“.
No, profesionalci i profesionalke u polju rada s mladima, psihologije i pedagogije za pojave poput ovih, kako ih zovu, masculinity influencers (influenceri muževnosti) kažu da nisu nužno problem – oni su samo jedan od simptoma, a generalno zajednica stvara okruženje u kojem ne postoji dovoljno dobar sistem podrške dječacima i muškarcima. Bez izlaza iz svojih situacija, s povrijeđenom „muževnosti“, oni pribjegavaju načinima života, za njih najčešće nedostižnim, koje propagiraju osobe poput Andrewa Tatea.
Za potrebe našeg članka pitali smo muškarce iz BiH u dobi od 19 do 29 godina za njihovo mišljenje o Tateu. Odgovori i percepcija ovakve pojave među muškarcima generacije Z u BiH su različiti.
Jedan od njih nam je rekao: „Podržavam kad priča o tradiciji i porodici i tako nekim bitnim vrijednostima. To mi je ok. Ali mislim da je licemjer i poprilično mi je iritantan način na koji govori. U svakom slučaju, ne doživljavam ga nešto previše.“ Sljedeći ispitanik tvrdi da Tate samo dobro koristi marketing, znajući šta kod mladih danas prolazi: brza zarada, hustling, alfa mužjaci, podređenost žene.
Neki se, s druge strane, u potpunosti identificiraju s Tateom: „Top G! (alfa muškarac, sposoban, izraz koji Andrew Tate koristi za sebe, op.a.) Protivnik sistemskog feminizma koji nema veze s pravim feminizmom. On je, faktički, feminista – motiviše mlade izgubljene muškarce da rade na sebi i unapređuju se, a mlade žene da poštuju prvo sebe da bi ih drugi poštovali, a ne da se razvlače s trideset likova u mjesecu.“
Ono čega su ubjedljivo svi svjesni jeste uticaj Andrewa Tatea, riječima jednog od muškaraca ispitanih za naš portal: „Znam da je bio kikbokser pa je prešao u biznis svijet. Mislim, čovjek nije zanemariv, evidentno je da ima uticaj u svijetu, pogotovo ovom online, mada nisam baš stoposto saglasan sa svim njegovim stavovima.“
Dio ih tvrdi da su Andrew Tate i drugi influenceri rak rana našeg društva. Ostali u potpunosti kritički posmatraju cijeli diskurs oko Tatea i njemu sličnih: „On je frontmen muškaraca koji nisu sigurni u sebe, pa radi svojih kompleksa napadaju sve i lažu se da su bolji“.
Među boomerima iz BiH situacija je drukčija. Većina ih uopće ne zna ko je Andrew Tate niti su se susretali s njegovim radom. Međutim, oni koji znaju za njega imaju veoma negativnu percepciju ove pojave. Jedan od njih s nama je podijelio svoj utisak: „Mislim da je Andrew Tate bolestan i bezobrazan, izabrao je ogavan način za zaradu. Siguran sam da ima problem identiteta, da ne ulazim u frustracije iz djetinjstva. Muškarci koji svaki dan žele isticati da su muškarci su jako nesigurni i nezadovoljni sobom, on upravo to radi. Od bavljenja „muškim sportom“, do odnosa spram žena i inače nakaradnih stavova.“
Dakle, teza iz Velike Britanije o generacijskoj razlici u percepciji influensera muževnosti mogla bi se primijeniti i u BiH. No, nejasni su dalji koraci u sprečavanju identifikacije mladih muškaraca s osobama upitnog kredibiliteta i kriminalne prošlosti (a i sadašnjosti), na šta upozoravaju psiholozi, osobe koje rade s mladima i roditelji. Neke od savjeta u ovom smislu podijelila je organizacija Next Gen Men iz Kanade koja se bavi upravo ovom tematikom. Savjete možete pronaći na njihovoj web stranici.
