Početkom dvadesetog stoljeća u Indiji se pojavio jedan skroman čovjek koji je utjelovio plamen nade za svijet zarobljen u okovima nepravde i ugnjetavanja. Njegov život i djelo će ostati obilježeni kao primjer moći nenasilnog otpora u suočavanju sa nedaćama, a Indija će ga zauvijek pamtiti kao oca nacije. On je Mohandas Karamchand Gandhi ili Mahatma Gandhi, heroj ljudskih prava.
Rođen je u hinduističkoj porodici u pokrajini Gudžarat, studirao je pravo u Londonu nakon čega će par godina bezuspješno pokušavati da otvori advokatsku kancelariju. Nakon toga odlazi u Južnu Afriku kako bi zastupao jednu stranku u sudskom postupku, ali ostaje tamo i u Južnoafričkoj Republici provodi dvadeset i jednu godinu.
Njegova misija borca za ljudska prava počela je po povratku u živopisnu Indiju, među narod koji je grcao pod teretom kolonijalne vladavine. Čvrst u svom uvjerenju kako se do pravde može doći mirnim sredstvima, upustio se u transformativno putovanje, naoružan samo principima istine, nenasilja i suosjećanja.
Njegov je glas odjekivao prašnjavim ulicama pozivajući mase da se izdignu iznad mržnje i predrasuda. Oružje kojim je mahao nije bio mač, nego filozofija koja je milione nadahnula da ustanu i bore se za svoja prava a da se pri tome ne okrenu krvoproliću.
Jedan od ključnih momenata na Gandhijevom putu bio je Marš soli, koji je održan 1930. godine u znak protesta protiv monopola Britanaca na so. Gandhi je predvodio marš do Arapskog mora dug četiri stotine kilometara, privlačeći hiljade Indijaca da mu se pridruže. Svijet je na njemu vidio jednog krhkog čovjeka odjevenog u tradicionalnu jednostavnu odjeću, kako stoji nasuprot velike britanske imperije naoružan samo snagom svojih uvjerenja.
Gandhi je sa sljedbenicima prehodao od Ahmedabada do grada Dandi na Arapskom moru, gdje su rukama sakupljali so, što je bilo kršenje zakona. Uslijedila su hapšenja hiljada ljudi koji su tražili slobodan pristup soli, a ovaj marš je postao simbol mirnog otpora, pokazujući koliki potencijal ima nenasilni protest kao snaga promjene. Takođe, ovo će označiti i prekretnicu u borbi Indije za nezavisnost, ujedno nadahnjujući pokrete za ljudska prava i pravdu širom svijeta.
Njegovo učenje je našlo plodno tlo širom svijeta – lideri pokreta za ljudska prava poput Martina Luthera Kinga Jr. i Nelsona Mandele nalazili su inspiraciju u njegovim govorima i utkali principe nenasilja u svoje borbe protiv rasne diskriminacije.
U turbulentnom svijetu obilježenom nasiljem, Gandhijeva filozofija je postala svjetionik koji upućuje na mirne obale suosjećanja i razumijevanja. Njegova predanost ljudskim pravima nije ostala ograničena samo na jednu zajednicu, naciju ili kontinent, nego ju je prigrlila cijela ljudska rasa.
Naslijeđe Mahatme Gandhija ostaje, osvjetljavajući put borcima za ljudska prava širom svijeta. Njegovo učenje nas podsjeća kako prava snaga ne leži samo u tome da nekoga nadvladate, nego u sposobnosti da se podignete i ujedinite. Dok razmišljamo o njegovom životu, nalazimo inspiraciju da se suprotstavimo nepravdi, naoružani vjerom kako svako ljudsko biće zaslužuje dostojanstvo, poštovanje, i pravo da živi slobodno.
Mahatma Gandhi je ubijen na današnji dan, 30. januara 1948. kada je tri metka u njega ispalio hinduistički nacionalista Nathuram Godse, koji je vjerovao da dekolonijalizacija zahtijeva nasilnu borbu i koji se nije slagao ni sa Gandhijevom politikom tolerancije prema muslimanima. Ali priča o njemu i njegovoj nenasilnoj borbi za slobodu služi kao stalni podsjetnik kako čak i kada se čini da je otpor nemoguć, ljudski duh vođen principima ljubavi i pravde može pobijediti i ostaviti svoj trag u historiji.
