Piše: Anto Domazet
Sutra bi zastupnici u Federalnom parlamanetu trebali raspravljati o prijedlogu Udruženja poslodavaca FBiH da se omogući rast plaća do 400 KM samo uz opterećenje od 11% za penzijsko osiguranje.
Nobelaovac Stiglitz rekao je da svaki poreski sistem mora zadovoljiti tri ključna kriterija. Prvo, biti funkcionalan, kako bi ostvario svrhu koja zadovoljava tri ključne društvene grupe: domaćinstva, poduzetnike i državu. Drugo, da bude socijalno pravedan, odnosno da oni koji imaju daju više, a oni koji nemaju plaćaju manje poreza. Treće, da je sistem provodiv i da neće izazvati poremećaje u funkcioniranju ekonomije i javnih prihoda.
Ponuđeni prijedlog ne ostvaruje nijedan od ovih kriterija.
Postoji samo jedan ispravan način u nastojanjima povećanja plaće radnicima kroz poreska rasterećenja plaća: bez odlaganja pristupite donošenju novog Zakona o porezu na dohodak, Zakona o doprinosima u FBiH i Zakona o minimalnoj plaći u FBiH. Njima treba smanjiti doprinose na plaće, podići nivo neoporezivog dohotka i omogućiti da uz ista izdvajanja iz dohotka za bruto plaće povećaju neto plaće zaposlenih. Kroz proširenje poreske osnovice (uključivanje oporezivanja dividendi, kapitalnih dobitaka, dobitaka iz igara na sreću) i progresivno oporezivanje visokih dohodaka treba osigurati da reforme poreza i doprinosa budu neutralne, odnosno osiguraju nepromjenjeni nivo prihoda za penzije, zdravstvo i podršku nezaposlenim.
Usvajanje palijativnog prijedloga za povećanje plaća od 400 KM samo je nova improvizacija sa nesagledivim rizicima i posljedicama. Navest ću samo tri razloga protiv prijedloga Udruženja poslodavaca FBiH koji bi trebalo da imate u vidu kada odlučujete o tom, naizgled primamljivom prijedogu. Prvo, poslodavci u FBiH poboljšavaju svoj položaj u raspodjeli bruto domaćeg proizvoda tako da imaju mogućnosti da vode aktivnu politiku plaća i da kroz nju rješavaju akutni problem na tržištu rada, a to je niska ponuda radne snage. Postoje dokazi da kapital poboljšava svoje mjesto u raspodjeli BDP, da rad pogoršava svoje mjesto, a da je država stabilna sa svojim udjelom u BDP u periodu 2010-2022. Poduzetnici su sa svojom dobiti imali udio u BDP u 2022. godini od 27%, a 2010. su imali 15,7%. Radnici su 2022. učestvovali u BDP sa svojim zaradama 45%, a 2010. sa 51%. Pa koga tu treba pomagati?! Predloženom mjerom se uskraćuje dohodak države za penzije, zdravstvo i nezaposlenost da bi se povećao radnicima, a kapital je pošteđen, kao da je on ugrožen i ne može učiniti ono što treba – povećati plaće radnika.
Drugo, svaka privremena mjera je za ozbiljne kreatore poreskog sistema neprihvatljiva jer ju je teško mijenjati nakon što se poslodavci i sindikati na nju adaptiraju.
Treće, usvajanjem ove privremene mjere lomi se i fiskalni i makroekonomski sistem i u neizvjesnost dovode javne financije ugrožavajući čitavu ulogu države u ekonomskoj i socijalnoj sferi.
Zato, federalni zastupnici, oprezno, zasucite rukave i počnite rad na tri nova zakona iz uvoda ovog teksta. Tako ćete na najbolji način pomoći i radnicima i poduzetnicima i državi (sami sebi).