Kada je krajem jula prošle godine Narodna skupština Republike Srpske usvojila izmjene zakona o geološkim istraživanjima, svi smo znali zašto je to urađeno ekspresno, odnosno znali su bar oni koje je to zanimalo. Sve veće udruživanje građana i otpor sve većem pljačkanju prirodnih bogatstava natjeralo je vlasti u RS da sramno izmijene zakon da se ništa ne pita onog ispod čijeg prozora se kopa.
Piše: Jelena Jevđenić, Impuls portal
Taman poslije januarskog odmora, Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske zasukalo je rukave i bacilo se na posao. Polovinom januara ovo ministarstvo produžilo je dozvolu firmi SNK Metali da vrši geološka istraživanja na području opštine Jezero na još tri godine.
Sve je urađeno promptno, 3. januara SNK Metali su podnijeli zahtjev za produženje dozvole, već 15. januara ministarstvo je odobrilo.
Da budemo iskreni, vlasti u RS su radili punom parom i prošle godine da bi ove godine otimanje i uništavanje prirode išlo glat, sa što manje uplitanja mještana, aktivista i ekologa.
Donijeli su izmjene zakona, izignorisali su i amandmane civilnog sektora, promijenili količinu sirovine koja može biti uzeta iz zemlje u svrhu istraživanja tako što su je povećali i isključili lokalnu zajednicu iz odlučivanja.
Iako je u Jezeru održano nekoliko protesta mještana koji ne žele nikakvu vrstu rudarenja, a nezadovoljstvo zbog geoloških istraživanja izrazili i opštinski odbornici, privatna firma i dalje kopa.
Prije izmjene zakona ovaj projekat se možda i mogao zaustaviti.
Sada već „sve je po zakonu“ jer „institucije rade svoj posao“.
A taj posao je da se mijenjaju zakoni i pravilnici kako odgovara pojedincima.
Samo još da dokuče kako da „po zakonu“ javnost nema pravo uvid u dokumentaciju, ali to za sada Ministarstvo energetike i rudarstva RS uspjeva tako što ignoriše presude suda.
Aktivisti iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke su do sada dobili četiri presude u njihovu korist jer ministarstvo uskraćuje informacije o geološkim istraživanjima u Jezeru.
Da je ministarstvo privatna firma tajkuna, a ne institucija koja treba da brine o dobrobiti javnih dobara, govori činjenica da ministarstvo odbija da izvrši odluke suda.
Četiri odluke suda.
Pozivaju se na povjerljivost podataka zbog „mogućnosti nastanka štete po rad kompanije SNK Metals“.
A šteta po prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine, ljude, domove i zajednicu izgleda da nije u njihovoj nadležnosti.
U Jezeru su čak podigli i nosivost mostova starih više decenija, sa početnih 12 tona, na 40 tona.
Zašto?
Odgovor na ovo pitanje ukazuje se samo. Još 2022. druge godine, Impuls je, u jeku prvih istraživanja, pisao da kamioni za ovo istraživanje, teški i po 30 tona, prelaze preko mosta, čija je nosivost projektovana na 12 tona.
Tako u nedogled se mogu prilagođavati zakoni i propisi.
Kada dođe do neke tragedije, odgovorni uvijek mogu da računaju na pamćenje građana na nivou zlatne ribice.
Već smo zaboravili na rudnik u Bukovoj Kosi i da je rudarenje i odvoz uglja počelo prije nego je „Drvo-export“ dobio koncesiju.
Već smo zaboravili i da je u Bistrici isto urađeno.
Da je u Jablanici život izgubilo 18 građana zbog nelegalnog kamenoloma.
Da je „slučajno“ posječeno oko 3000 kvadratnih metara državne šume u Varešu.
A sve te nelegalne radnje nosioci vlasti nazivaju „ekonomskim razvojem“, računajući na bijedu i siromaštvo građana (u koje ih je gurnula ista politička garnitura koja sada prekraja zakone), da će mirno i podanički okretati glave dok im milioneri rudare u dvorištu, zbog mogućeg boljeg sutra koje nikako da dođe.
Priča o ekonomskom razvoju je bajka jer se javno dobro ustupa privatnim firmama, a naknade su sramno niske.
Mada, možda i jeste ekonomski razvoj.
Možemo nagađati koga.
Države BiH nije sigurno.
