Piše: Objavi.ba
Od 12. augusta 2026. u Evropskoj uniji se u punom kapacitetu primjenjuju nova pravila o ambalaži i ambalažnom otpadu i odnose se na proizvodnju i sastav sve ambalaže koja se stavlja na tržište EU. Ova pravila se odnose i na sve kompanije u BiH koje izvoze u EU.
Nova pravila imaju za cilj osigurati da se ambalažni otpad u EU postepeno smanji za najmanje 15 posto do 2040. godine u odnosu na 2018. godinu. Smanjenje treba biti 5 posto do 2030. godine i 10 posto do 2035. godine. To će promijeniti način pakovanja proizvoda kako bi se zaštitio okoliš i zdravlje ljudi, a istovremeno će stvoriti nove prilike za poduzeća, posebno ona koja proizvode ambalažu i ona koja se bave reciklažom.
Prema novim pravilima, ambalaža mora biti djelomično izrađena od recikliranog sadržaja, mora biti reciklabilna kako bi se njene komponente mogle koristiti za nešto drugo i imati jasne upute za recikliranje – od čega je napravljen, gdje se odlaže i kako vraća za ponovnu upotrebu. Istovremeno, pakovanja moraju biti bez više slojeva beskorisne ambalaže ili peleta, lagana i bez praznog prostora koji ne smije prelaziti 50 posto, s tim da se praznim prostorom smatra prostor ispunjen papirom, mjehurićastom folijom ili komadićima stiropora. Primjera radi, za transportnu ambalažu poput paleta, kutija, plastičnih sanduka, bubnjeva, kanistera i slično najmanje 40 posto mora biti ponovo upotrebljivo. Ovo praktično znači i da se na području EU više ne smiju koristiti kutije za hamburgere otporne na masnoću ili papir za pecivo koji sadrže određene štetne tvari, a na udaru su i kesice šećera u kafićima i ambalaže za kafu „za ponijeti“.
Uz to će biti pojednostavljen sistem kaucije i vraćanja pologa, ponovne upotrebe ili ponovnog punjenja kad god je to moguće i bez dodatnih troškova, a robne marke koje koriste materijale koji se ne mogu reciklirati ili su štetni za okoliš moraće platiti za njihovo čišćenje, dok će štetne i kancerogene hemikalije „zauvijek“ (PFAS) biti ograničene u ambalaži za hranu. Sve ove mjere i ciljevi moraju biti unaprijeđivani do 2030. i 2040. godine.
Od 2030. godine određena ambalaža za jednokratnu upotrebu bit će zabranjena tamo gdje su dostupne održivije alternative poput malih kesa kečapa ili mini boca šampona u hotelima. Ambalaža za jednokratnu upotrebu koja je neophodna za sigurnost hrane, javno zdravlje ili medicinske svrhe i dalje se može koristiti. Za usluge dostave i preuzimanja potrošači će moći birati između ambalaže za jednokratnu ili višekratnu upotrebu po istoj ili nižoj cijeni.
Ovim pravilom EU uspostavlja standarde za preduzeća na cijelom jedinstvenom tržištu i stvara prilike za preduzeća koja se bave recikliranjem i održivim rješenjima za ambalažu. Objašnjavaju da “manje ambalaže i usklađena pravila EU koja stvaraju jedinstveno tržište mogu smanjiti troškove za preduzeća jer, na primjer, preduzeća mogu koristiti istu ambalažu u svim državama članicama, a lakša i manja ambalaža može značiti niže troškove transporta što bi trebale osjetiti i potrošači.
Kompanije iz Bosne i Hercegovine koje izvoze u EU moraju ova pravila ugraditi u svoje poslovanje, a o tome se već razgovaralo u okviru mreže vanjskotrgovinskih komora zemalja zapadnog Balkana.
„Proizvođači se brzo prilagođavaju tržištu jer ili se prilagodite ili prestajete izvoziti. Najbolji primjer sposobnosti prilagodbe je neodvojivi čep na plastičnim bocama – svi koji izvoze su se vrlo brzo prilagodili tom pravilu“, kaže Amela Hrbat, direktorica kompanije EkoPak.
Hrbat objašnjava da Bosna i Hercegovina uspješno ispunjava svoje obaveze preuzete pred EU u pogledu reciklaže određene količine otpada.
„Od 2012. godine u Federaciji BiH imamo pravilnik i kvote koliko ambalažnog otpada treba reciklirati u odnosu na ukupne količine otpada i mi svake godine ispunimo zadate ciljeve. Mi smo jedan od operatera i imamo 25 sakupljača od čega 15 privatnih i 10 kantonalnih komunalnih preduzeća. Na taj način smo evropsku uredbu o reciklaži transponirali u naše zakonodavstvo, a kada će na red doći reciklabilna ambalaža – teško je govoriti“, kaže Hrbat.
Statistika Komisije (Eurostat) o ambalažnom otpadu za period 2010.–2021. pokazala je da se za ambalažu upotrebljava 40 % plastike i 50 % papira koji se ukupno upotrebljavaju u Uniji i da ambalaža predstavlja 36 % čvrstog komunalnog otpada koji završava na odlagalištima ili u moru. Velike i konstantno rastuće količine ambalaže i nizak nivo ponovne upotrebe, te skupljanja i recikliranja, ozbiljne su prepreke postizanju niskozagađujuće cirkularne ekonomije. Prema podacima EU, pola otpada u morima je ambalaža. Plastična ambalaža u EU godišnje generira više CO2 nego mala zemlja – godišnja proizvodnja je preko 180 kg godišnje po osobi i u porastu je.
Ovim pravilom EU uspostavlja standarde za preduzeća na cijelom jedinstvenom tržištu i stvara prilike za preduzeća koja se bave recikliranjem i održivim rješenjima za ambalažu. Objašnjavaju da manje ambalaže i usklađena pravila EU koja stvaraju jedinstveno tržište mogu smanjiti troškove za preduzeća jer, na primjer, preduzeća mogu koristiti istu ambalažu u svim državama članicama, a lakša i manja ambalaža može značiti niže troškove transporta. Ove uštede bi trebale osjetiti i potrošači.
