Riad Avdić jedan je od prespektivnih bh. glumaca. Rođen je 1996. godine u Travniku, gdje svoje prve glumačke korake napravio u amaterskim predstavama. Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu upisuje 2017. godine nakon što je najprije studirao pravo, što mu je pomoglo da shvati šta je njegov istinski poziv.
Profesionalni debi imao je u februaru 2020. godine ulogom u predstavi „Vođa“ Narodnog pozorišta u Sarajevu, u režiji Admira Glamočaka. Snimio je i učestvovao u mnoštvu studentskih filmova, a neki/e od najistaknutijih režisera i režiserki sa kojima je radio su Danis Tanović, Aida Begić i Jasmila Žbanić. Uz glumu se bavi i pisanjem scenarija za filmove i predstave, njegova kratka predstava „The Life of Ours“ igrala je na „Festival of Shorts“ u Santa Monici, Holywood, a predstava „Novogodišnji poklon“ u režiji Damira Kusture mu je izvođena u Pozorištu mladih preko četrdeset puta.
Sa Riadom smo razgovarali o njegovoj karijeri ali i o drugoj strani glumačkog poziva, onoj bez sjaja reflektora i crvenog tepiha koja sa sobom nosi brojne izazove i odricanja.
OBJAVI.BA: Kako izgleda tvoj tipičan dan kao glumca? Koje su tvoje svakodnevne obaveze i rutine?
Svaki dan je drugačiji. Ako radim više projekata odjednom to obično znači da trčim sa seta na probu ili obrnuto. A nekad nema projekata nikako, pa se snalazim kako znam, kao i dosta mojih kolega i kolegica.
OBJAVI.BA: Kako se nosiš sa izazovima balansiranja između profesionalnog života glumaca i privatnog života? Koji su aspekti glumačke karijere koji mogu biti izazovni u svakodnevnom životu?
AVDIĆ: Sigurno je teže balansirati ako ste mega popularan glumac ili glumica. To je nešto što slava u ovom poslu donosi sa sobom, ali je svakako bitno znati odvojiti privatni od profesionalnog života. Jedini aspekt glumačke karijere sa kojim se nekad teško nositi je manjak vremena za bilo šta drugo, ali je u ovom poslu u ovo vrijeme to čak i dobro!
OBJAVI.BA: Koje su najveće radosti i najveći izazovi koje si doživio kao glumac u svakodnevnom životu? Kako se nosiš s tim?
AVDIĆ: Najveća radost je onaj trenutak kad na kraju predstave staneš pred publiku, kad izađeš sa kolegama na poklon. Zaboraviš na nekoliko trenutaka na sve, i postoji samo taj magični trenutak. Izazovi za mene mogu naprimjer biti nesigurnost da ću otjeloviti lika kojeg igram, ako se nađem u “mrtvoj ulici” po pitanju rada na ulozi i ako počnem smatrati da moja uloga neće imati dovoljan značaj u predstavi, filmu ili seriji.
OBJAVI.BA: Kako se suočavaš sa pritiskom i stresom koji mogu proizaći iz javnog nastupanja i kritika? Koji su tvoji načini za održavanje emocionalnog i mentalnog blagostanja u svakodnevnom životu?
AVDIĆ: Većina mojih kolega i kolegica nauči da se nosi sa stresom od javnog nastupa još za vrijeme studija, a tako i ja. To je nešto na šta svi pristajemo, da nekad možemo biti dobri, nekad loši, nekad izvanredni i nekad se može desiti da se prosto osramotimo. Doduše, za većinu nas, sve se to isplati… gluma je posao koji se živi i voli čitavim bićem. Mentalnu i emocionalnu snagu volim crpiti iz aktivnosti koje nemaju veze sa glumom. Koliko god uživao u tom poslu, ipak treba osvjestiti da se snaga ne može sticati tamo gdje se najviše i troši.
OBJAVI.BA: Kako se nosiš sa kritikama i da li se razvijaš kroz njih?
AVDIĆ: Svaka dobronamjerna kritika je dobrodošla. Tako znam na čemu trebam raditi, i na šta trebam obratiti pažnju sljedeći put. Naravno, zavisi i od koga kritika dolazi, a i velika je razlika između kritike koja je zasnovana na objektivnom i kritike zasnovane na subjektivnom doživljaju.
OBJAVI.BA: Kako se gradiš kao glumac izvan pozornice? Da li se baviš drugim umjetničkim ili kreativnim aktivnostima koja ti pomažu u glumačkoj karijeri?
AVDIĆ: Siguran sam da još mnogo kolega kao i ja “igra za sebe” po kući i stanu, skriveni od drugih pogleda. Kad zamislite djecu kako se igraju, potpuno u svom svijetu i svojoj priči, tako izgledam i ja kad me inspiracija natjera da nešto probam, zaigram i za svoju dušu odglumim. Nisam siguran koliko to pomaže mojoj glumačkoj karijeri, ali pomaže mom uvjerenju da radim na sebi i naravno… jako je zabavno!
OBJAVI.BA: Kako se odnosiš prema izazovima u industriji zabave, kao što su konkurencija, neizvjesnost/nepredvidljivost ili nedostatak prilika? Kako pronalaziš snagu i vjeru da nastaviš dalje?
AVDIĆ: Reakcija na nedostatak prilika nikad ne treba biti čekanje da se nešto samo od sebe desi i da padne sa neba. Bar sam ja takav da volim uvijek biti u nekim obavezama, pa kao što sam ranije spomenuo, ako nema projekata i ako nisam na setu ili u pozorištu, onda radim nešto drugo, obično su to neki freelance poslovi. Također je neizvjesnost veliki dio glume. Nikad ne znate šta sutra donosi, i ništa ne možete očekivati. Ta neizvjesnost je samo još jedna od onih stvari na koju svi glumci pristaju onog trenutka kad kroče prvi dan na akademiju kao studenti.
OBJAVI.BA: Koje su najčešće predrasude i izazovi sa kojima se svakodnevno suočavaš kao glumac?
AVDIĆ: Mislim da je glavna predrasuda ona da su svi glumci boemi, ili grublje, uličnim riječnikom – klošari. Volimo piti, drogirati se. To važi za stereotipnog glumca u očima onih koji nemaju puno dodira sa tim svijetom ili generalno dodira sa umjetnošću, pozorištem i filmom. Ipak, takva razmišljanja me više ne čude i što je najbitnije, ne dopiru do mene na način da bi me mogla uznemiriti.
OBJAVI.BA: Kako koristiš svoj glas i svoju glumačku platformu za promovisanje određenih društvenih pitanja ili promjena koje smatraš važnim?
AVDIĆ: Glas svakog umjetnika, glumca pogotovo, je najjači kada dolazi iz kolektiva. Predstave koje se bave aktuelnim društvenim i političkim pitanjima trebaju biti medij putem kojeg glumci komuniciraju sa publikom i tako daju svoj glas, u nadi da će dovoljno glasno odjeknuti da navede publiku na razmišljanje. A ja se lično nadam da iz tako pokrenutog razmišljanja neko može napraviti neke dobre i korisne promjene u svom životu, za sebe i za ljude oko sebe. To je automatski i moja pobjeda.
OBJAVI.BA: Kako bi opisao ulogu glumca u svakodnevnom društvu? Koji su potencijali i doprinosi koje jedan glumac može imati za širu zajednicu?
AVDIĆ: Osim što je posao glumca da obogati svoju zajednicu kulturom i umjetnošću, mi nosimo i veliku društvenu odgovornost koja se najviše može vidjeti u odgovoru iznad. Također uvijek trebamo težiti ka tome da svaki naš javni nastup nosi neko značenje, da se vidi da stojimo iza neke ideje, da je zastupamo sa punim uvjerenjem. U vremenu šunda, naopakih vrijednosti i trvijalnih trendova, glumac treba da zastupa sve ono suprotno od toga.
