PSIHOLOG ODGOVARA PETKOM: U toku psihoterapije uloga klijenta je neprocjenjiva

    Sve više vaših pitanja stiže našoj Almi Nuhić-Šišić, dipl. psihologinji i psihoterapeutkinji psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji.

    I dalje ćemo svakog petka objavljivati odgovore na tri koja su najranije stigla, a sva ostala pitanja ćemo prebacivati za naredni petak.

    Pitanja možete postavljati na storyje CPCD-a, Objavi.ba i Facebook stranicu: https://www.facebook.com/psihoterapijaalma, a redakcija Objavi.ba vam garantuje anonimnost.

    Ovoga petka objavljujemo nova tri i odgovore naše Alme na njih, a naredna – u naredni petak, 21. jula!

    Foto: Alma Nuhić-Šišić, dipl. psihologinja i psihoterapeutkinja psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji

    Pitanje br. 25

    Dobro jutro, jako bi mi značio Vaš odgovor. Jedno veče kuma me je nazvala i rekla da ju je neko nepoznat nazvao da joj kaže da me je vidio kako razmjenjujem nježnost sa jednim čovjekom i da su nas slikali. Prepala sam se i sve priznala mužu. On je dobro odreagovao na to jer smatra da se nije dovoljno bavio našim odnosom i da sam zbog toga našla drugog čovjeka. Od tada kuma me zove samo da čuje kako mi je mama, s tim da mi je rekla da sumnja u rodbinu mog muža, da su je oni zvali vezano za mene i te slike. Imam želju da pitam muževu rodbinu u vezi toga, ali on to ne dozvoljava. Ovde je jako poljuljano moje povjerenje prema njoj, prema mom mužu i njegovoj rodbini. Mislim da moja kuma to ne bi izmislila tek tako, ali moj muž ne želi da pitam njegove, a ja jako želim. Stalno mi nadolaze te opsjedajuće misli: „Zašto mi to neko od muževe rodbine nije rekao u lice, a ne preko kume.“ I protiv moje djece su govorili, da sam ja kriva i da ne valjaju. Osjećam krivicu, jer sam se pohvatala sa tim kolegom а moj odnos s mužem je bio tada nikakav. Da vam kažem, ja baš nemam prijateljice pa me povuklo muško društvo, kontakt i priča. Hvala na odgovoru.

    Odgovor:

    Draga čitateljice, iz vašeg upita se može primjetiti da ste izgubili povjerenje prema kumi, rodbini i mužu i da vas to dira.

    Asertivni govor je u ovakvim slučajevima jako poželjan jer na taj način vi izražavate misli, osjećanja i uvjerenja na direktan, iskren i socijalno adekvatan način, uz uvažavanje drugih. U vašem slučaju asertivan govor u kojem biste se obraćali mužu bi bio: „Osjećam nepovjerenje u priču koju sam čula i želim da saznam istinu, a to mogu ukoliko pitam rodbinu da li su oni zvali kumu i prenijeli informacije. Zbog toga želim da me podržiš u tome.“ Na taj način možete da dobijete ono što želite, poštujući sebe i bez straha da iskažete svoje nepovjerenje. Napisali ste da osjećate krivicu zbog razmjenjivanja nježnosti s kolegom. Sam osjećaj krivice je nezdravo osjećanje jer vas može voditi u samokažnjavanje, depresivnost ili potpuno poricanje lične odgovornosti, a iz toga proizilazi da ako ste pogriješili – onda ste loša osoba, što nije realno mišljenje.

    Ono što jeste zdravo je osjećanje kajanja. Osoba koja se kaje, prihvata ličnu odgovornost za sopstvene postupuke,  ali ne precjenjuje svoju odgovornost i ne generalizuje procjenu svog ponašanja na procjenu cjelokupne ličnosti.

    Savjetovala bi vam partnersku psihoterapiju kako biste poradili na odnosu izmedju vas i muža jer odnos koji sad imate šteti kako vama kao partnerima, tako i vašoj djeci.

    Vaša Alma

    Pitanje br. 26

    Poštovana Alma, kako da lakše prebrodim smrt bliske osobe? Hvala na odgovoru.

    Odgovor:

    Draga čitateljice, jako mi je žao zbog vašeg gubitka bliske osobe. Bol i patnja koju osjećamo jako e neugodna i ljudi bi voljeli da je ne moraju proživljavati. Ti negativni osjećaji upravo su ključ uspješnog prorađivanja gubitka te ih je jako važno prihvatiti i pokušati ih prebroditi kako bismo mogli nastaviti s daljim životom. Prihvatanje nove stvarnosti bez voljene osobe, ali zadržavanje iste u unutrašnjem svijetu, glavni je cilj tugovanja. Koliko dugo će osoba tugovati i u kom intenzitetu će biti taj proces – razlikuje se od osobe do osobe. Faze kroz koje tugujuća osoba prolazi su:

    1. Prva faza je negiranje koje se javlja kao mehanizam odbrane gdje se osoba pokušava spasiti od šoka zbog gubitka osobe.
    2. Druga faza je ljutnja koja se javlja kao reakcija na događaj, a oslikava je potreba za traženjem krivca u sebi ili drugima.
    3. Treća faza je faza pregovaranja, gdje se javlja nada da se smrt može poništiti.
    4. Četvrta i posljednja faza je tugovanje u kojoj se osoba koja je doživjela gubitak miri sa tim i prihvata realnost bez osobe koju je izgubila.

    Kod većine ljudi taj se proces odvija bez većih posljedica, ali postoje slučajevi u kojima se neki ljudi jednostavno ne mogu pomiriti s gubitkom. Tada je dobro javiti se psihoterapeutu kako biste zajedno raspetljali tu nesvjesnu čežnju za povratkom izgubljene osobe.

    Vaša Alma

    Pitanje br. 27

    Lijep pozdrav, sumnjam da imam postpartum depresiju. Bebica je rođena u januaru ove godine, nakon 6 mjeseci ja se i dalje ne osjećam bolje. Imam od prije dijagnozu depresije koju sam dugi niz godina stavljala pod tepih. Nadam se Vašoj pomoći, iako, evo iskrena ću Vam biti, u mojoj glavi stalno odzvanja ona misao: „Ne može ti nitko pomoći ako sama sebi ne pomogneš.“

    Srdačan pozdrav

    Odgovor:

    Draga čitateljice,

    preuzimanje roditeljske uloge sa sobom donosi nove odgovornosti i stresove, a u kombinaciji sa depresijom dodatno smanjuje resurse roditelja za brigu o bebi. Veliki broj porodica se bori i prolazi kroz postporođajnu depresiju, ali nisu u mogućnosti ili ne žele potražiti pomoć. Tjelesne simptome karakteriše  nedostatak sna, manjak energije i apetita, glavobolja, bolovi u prsima, problemi sa srcem i hiperventilacija. Anksioznost i pretjerana briga, zbunjenost, tuga, osjećaj beznađa i suicidalne misli su neki od emocionalnih simptoma koji se mogu javiti. U ponašanju se mogu primijetiti prekomjerno plakanje, pretjerana osjetljivost i razdražljivost i napadi panike. Kriteriji iz DSM-5 zahtijevaju da najmanje pet simptoma bude prisutno najmanje pet sedmica, gotovo svaki dan da bi mogli da dijagnostikujemo postporođajnu depresiju. Želim da vas podržim i ohrabrim da potražite pomoć psihoterapeuta, a u toku psihoterapije itekako pomažete sebi, jer tražite pomoć, razgovarate, slušate i djelujete. Vaša uloga kao klijenta je tu neprocjenjiva, a uloga psihoterapeuta je da vas sluša, da poštuje vašu autonomiju, vjeruje u proces, da vam pomogne da bolje vidite svoju istinu i da bude tu za vas dok se osnažujete, da vjeruje da možete sami da vidite svoje kontradiktornosti, i onda zajedno sa vama da nosi vašu bol. Radim online psihoteraiju i možete mi se javiti ukoliko se odlučite za takvu vrstu pomoći.

    Vaša Alma

     

    Socijalne mreže

    6,325LjubiteljiSviđa mi se
    402SljedbeniciPratite
    294SljedbeniciPratite
    1,690PretplatniciPretplatite se

    Pretplatite se

    Povezani članci

    DOSIJE PLAĆENICI: Wagner i normalizacija zločina

    Vjerovatno ništa osim loše iskorištenog vremena ne može tako...

    Kako napraviti savršenu fotografiju hrane u uslovima inflacije?

    Svjedoci smo žestoke borbe inflacije i turizma koja se...

    INFLACIJA U FRIŽIDERU: Kako se hraniti zdravo u vrijeme poskupljenja?

    Građani Bosne i Hercegovine veći dio svojih prihoda troše...

    KULTURNI TURIZAM U BiH: Izazovi i potencijali

    Kulturni turizam posljednjih godina doživljava svoj procvat. Sve više...

    U ZAGRLJAJU: Međunarodni koncert horova posvećen Jovanu Divjaku

    Međunarodni koncert „U zagrljaju“ posvećen uspomeni na Jovana Divjaka koji...