Piše: preuzezo od https://www.brystkreftstatue.no
Evo jedne stare, ali uvijek aktuelne priče: u centru Osla nalazi se prvi kip na svijetu posvećen ženi koja živi s neizlječivim rakom dojke. Naziv skulpture je “Cecilie – žena s neizlječivim rakom dojke”, a nastao je kako bi skrenuo pažnju na žene kojima medicina više ne može ponuditi izlječenje, ali kojima život – unatoč dijagnozi – i dalje traje. Autor skulpture je norveški kipar Håkon Anton Fagerås, a prikazuje Cecilie Flatval, majku troje djece kojoj je rak dojke dijagnosticiran kada je imala 42 godine. Cecilie je preminula u aprilu 2023. godine, no dočekala je da budu završeni skulptura, dokumentarni film i knjiga koji čuvaju njenu priču.
Spomenik je osmišljen kako bi skrenuo pažnju na grupu žena koja je često u sjeni snažnog fokusa na preživljavanje raka dojke. Pružio im je podršku i doprinio boljem razumijevanju njihove stvarnosti. Skulptura će biti mjesto susreta i simbol za sve koji su pogođeni rakom dojke, a istovremeno prikazuje Cecilie, majku troje djece kojoj je u 42. godini dijagnosticiran metastatski rak dojke. Cecilie Flatval preminula je u aprilu 2023. godine. Doživjela je da vidi završetak ovog spomenika, dokumentarnog filma i knjige, koji danas predstavljaju njeno naslijeđe.
„Smrt će prije ili kasnije doći u život svakoga od nas. Tako jednostavno jeste. Oduvijek sam smatrala da je smrt prirodan dio života i da bismo o njoj trebali mnogo više razgovarati. Na taj način joj oduzimamo dio straha. Znam da je smrt teška tema, ali jedan od razloga zbog kojih sam pristala da budem prikazana ovom skulpturom bio je upravo taj – da smrt učinim manje zastrašujućom i da pokažem da je u redu razgovarati o njoj. Za moje najbliže ova skulptura će značiti da imaju mjesto kojem se mogu vratiti. Nešto poput mjesta sjećanja. Iako danas želim živjeti ovdje i sada, smrt će jednog dana doći. Nadam se da će ovaj spomenik imati vrijednost i za druge – da će otvoriti prostor za razgovor o teškim temama. Šta vidimo? Mene, djelimično razodjevenu. To samo po sebi nije neuobičajeno. Ali istovremeno vidimo i nešto mnogo više. Iza ove skulpture, koja predstavlja metastatski rak dojke, stoje žene svih životnih dobi, različitih porodičnih prilika, etničkog porijekla i društvenih okolnosti. Svi ljudima pokazujemo samo dio sebe, nikada cijelu priču. Ovim projektom pokazujem dio sebe i svojih vrijednosti. Posebno to činim zbog svoje djece, koja odrastaju uz majku oboljelu od raka. Kao majka želim biti uz njih kad god me budu trebali. Ali znam da neću uvijek biti tu da im kažem da će sve biti u redu. Ovom skulpturom želim poslati poruku velikom broju pacijentica, majki i njihovih porodica: ovdje smo samo onoliko dugo koliko smo ovdje, a poslije ostaje sjećanje. Upravo kao i ovaj projekat – spomenik, uspomena i prilika za razmišljanje. Dio mene kao žene koja živi s metastatskim rakom dojke. Dio mene kao sasvim obične žene. Ovaj projekat daje mi priliku da učinim vidljivom zajednicu osoba koje žive s metastatskim rakom dojke. Mi smo mnogo više od same dijagnoze. To je možda i najvažnija poruka ove skulpture. Zahvalna sam što sam imala priliku učestvovati u ovom projektu. Priliku da nešto kažem svojim najbližima, ali i ljudima koje nikada nisam upoznala. Priliku da pomognem da osobe s metastatskim rakom dojke postanu vidljivije. A svim divnim ljudima koje sam upoznala tokom ovog procesa želim reći: imate srce na pravom mjestu, kako kaže norveška izreka. Tokom cijelog projekta prema meni ste se odnosili s pažnjom, poštovanjem i ljubavlju. Hvala“, rekla je Cecilie Flatval.
„U njenoj hrabrosti postoji nada“
„Ne znam kako je ova skulptura mogla izgledati drugačije. Od samog početka zamišljao sam je upravo ovakvom. U velikim projektima obično postoji mnogo mogućih rješenja, ali ovoga puta nije bilo tako. Ideja je bila jednostavna – prikazati Cecilie onakvom kakvom je ja vidim. Nisam želio stvoriti lik žrtve niti prikaz bolesne žene nalik motivima Edvarda Muncha, koja se pred našim očima raspada i nestaje. Umjesto toga, pokušao sam pokazati način na koji se nosi sa svojom bolešću – snagom volje, životnom energijom i smirenošću u suočavanju s otporom. Nisam želio da izazove sažaljenje. Također nisam želio stvarati metafore niti naglašenu simboliku. Nedostatak dojke sam po sebi govori dovoljno. Nisam želio dramatične, sentimentalne ili teatralne geste. Radije sam prikazao Cecilijin prirodan govor tijela, jer vjerujem da upravo tako poruka dolazi do ljudi na najsnažniji način. Trudio sam se da što manje izmišljam, a što više posmatram i vjerno prenesem ono što sam vidio. Njen stav pokazuje da se ne osjeća samo ugodno u vlastitom tijelu – prije svega odražava snagu. Prkosi neizvjesnosti i svima koji posjete ovaj spomenik pokazuje njenu izuzetnu hrabrost da prihvati bolest i suoči se s njom. Bio je to zahtjevan, ali duboko smislen zadatak. Cecilie je snažna uprkos okolnostima i hrabro gleda u ono što je neizvjesno. U toj hrabrosti nalazi se nada“, rekao je Håkon Anton Fagerås
Posjetite spomenik
Spomenik se nalazi ispred trga Spikersuppa u Oslu, okrenut prema ulici Karl Johans gate, jednoj od najprometnijih i najznačajnijih lokacija u gradu. Smješten je između Kraljevske palače i zgrade Parlamenta, mjestom kojim svakodnevno prolaze hiljade ljudi. Na taj način „Cecilie“ postaje dio svakodnevnog života i dio priča svih ljudi koji prolaze pored nje. Spomenik postavljen u samom središtu grada doprinosi tome da teme bolesti i smrti postanu prisutnije u javnom prostoru, prirodnije i manje zastrašujuće.
„Svi ćemo jednog dana umrijeti. Učinimo razgovor o smrti normalnim, rekla je Cecilie.
Ako odete u Oslo pronađite spomenik ovdje.
Skulptura je poklon kompanije Eiendomsspar AS Norveškom udruženju za borbu protiv raka dojke. Kompanija Pfizer Norway finansijski je podržala aktivnosti na predstavljanju i promociji skulpture.
Norveško udruženje kipara raspisalo je konkurs za izradu skulpture, koji je proveden u dvije faze. Prva faza bila je otvoreni poziv na koji su svi umjetnici mogli iskazati interes za učešće u projektu. Nakon toga uslijedio je zatvoreni konkurs za tri umjetnika koja su pozvana da, na osnovu susreta s Cecilie, izrade trodimenzionalni prijedlog spomenika. Nakon pažljivog razmatranja, umjetnički žiri projekta povjerio je izradu skulpture Håkonu Antonu Fageråsu. U narednoj fazi procesa kipar je upoznao Cecilie, uzeo njene mjere i izradio glineni model u polovini prirodne veličine radi odobrenja. Završna faza obuhvatila je uvećavanje glinenog modela na prirodnu veličinu u Pietrasanti u Italiji nakon čega je skulptura izlivena u bronzi. Po završetku livenja skulptura je transportovana u Oslo gdje je postavljena na svoje postolje.
