Kapitalizam i fašizam – na prvi pogled se čine kao dva potpuno različita sistema. Kapitalizam se temelji na slobodnom tržištu i privatnoj svojini, dok fašizam podrazumijeva autoritarnu vlast koja kontroliše gotovo svaki aspekt života ljudi i potiskuje slobode. Ipak, tokom historije, čest je slučaj kako se ova dva sistema mogu spojiti u jedinstven entitet koji drži ljude pod kontrolom.
U stvarnom životu ova dva sistema mogu se upotrijebiti zajedno kako bi se stvorila kapitalističko – fašistički politički sistem u kojem kapitalizam postaje sredstvo za jačanje autoritarnih režima, dok fašizam koristi ekonomske strukture da bi učvrstio moć malih, privilegovanih grupa. Razumijevanje kako ovi sistemi mogu funkcionisati zajedno pomaže nam da bolje shvatimo društvene nepravde koje nastaju kada moć i bogatstvo ostanu koncentrisani u rukama elita.
Da bismo razumjeli kapitalistički fašizam, prvo je potrebno shvatiti osnovne karakteristike oba sistema. Kapitalizam je ekonomski model koji se temelji na privatnoj svojini, slobodnom tržištu i konkurenciji. U teoriji, kapitalizam bi trebao omogućiti slobodno tržište gdje ponuda i potražnja diktiraju ekonomsku dinamiku. Ipak, u stvarnosti, kapitalizam često dovodi do velikih nejednakosti jer bogate korporacije i pojedinci kontrolišu većinu resursa i profitiraju na račun običnih ljudi. Na drugoj strani, fašizam je politički sistem koji se temelji na autoritarnom režimu gdje je vlast koncentrirana u rukama jedne osobe ili male elite, a opozicija i slobode se guše. Fašizam se obično povezuje s ekstremnim nacionalizmom, militarizmom i agresivnom politikom u kojoj su sloboda govora, medija i političkih prava ozbiljno ugrožena.
Iako se kapitalizam i fašizam obično percipiraju kao suprotnosti, kroz historiju smo vidjeli brojne primjere gdje su se ova dva sistema ispreplitala, stvarajući dinamičan i opasan savez. U kapitalističkom fašizmu, kapitalizam ne samo da podržava autoritarne režime, nego ih ojačava i omogućava im da opstanu. Kako to funkcioniše u praksi? U mnogim autoritarnim režimima, političke elite i velike korporacije usko surađuju čime stvaraju sinergiju interesa dok obični ljudi ostaju bez osnovnih sloboda. Moćne korporacije ostvaruju profit zahvaljujući državnim subvencijama, povlasticama i monopolu, dok se radnička prava, sloboda govora i politička prava sistematski guše. U ovom kontekstu, korupcija postaje ključna komponenta sistema jer omogućava održavanje moći u rukama onih koji je već imaju.
Nacionalizam je često korišten kao alat za jačanje ovih autoritarnih režima. U kapitalističkom fašizmu, nacionalističke ideje mogu se iskoristiti za usmjeravanje bijesa običnih ljudi prema određenim grupama, kao što su manjine, dok istovremeno bogate elite i korporacije ostaju netaknute. Nacionalizam stvara osjećaj zajedništva ali to zajedništvo se često koristi da bi se prikrili ekonomski problemi uzrokovani nejednakostima u kapitalizmu. Također, kapitalizam može opravdati ove nejednakosti tako što postavlja društvene grupe u suparništvo i mržnju, čime stvara maglu oko stvarnih uzroka ekonomskih problema i sprječava jedinstven otpor protiv elitnih struktura moći.
U mnogim fašističkim režimima, korporativizam postaje ključni model gdje industrije i radnici nisu potpuno slobodni, već su pod državnom kontrolom. Iako ovo izgleda kao socijalistički model, u stvarnosti to je način na koji se stvara centralizovana moć koja koristi korporacije kao produženu ruku vlasti, dok radnička prava, socijalna sigurnost i osnovne slobode postaju sve slabije.
Jedna od glavnih karakteristika kapitalističkog fašizma je represija političke opozicije. U sistemima gdje je kapitalizam u savezu s autoritarnim režimima, sloboda medija i sloboda govora postaju ozbiljno ugroženi. U takvim sistemima, protesti, štrajkovi i političke kritike se smatraju prijetnjama i razbijaju se uz pomoć policijske sile ili vojne represije. Država koristi propagandu da bi kontrolisala informacije i uvjeravala građane i građanke da prihvate nepravedni sistem. U isto vrijeme, korporacije i političke elite nastavljaju ostvarivati profit i očuvati svoje privilegije, dok obični ljudi nemaju način da se bore protiv sistema koji im uskraćuje osnovna prava.
Kapitalistički fašizam je ozbiljna prijetnja društvenim slobodama jer omogućava koncentraciju moći u rukama malih elitnih grupa. Kada moćne političke elite i korporacije dijele zajedničke interese, obični ljudi gube prava, a društvena nejednakost raste. Stoga je bitno da budemo svjesni kako režimi mogu koristiti kapitalizam kao sredstvo za zadržavanje vlasti i moći. Ako želimo živjeti u demokratskom društvu, moramo se boriti protiv koncentracije moći jer kapitalizam i fašizam u simbiozi su vrlo opasan spoj za slobodu i jednakost svih ljudi.
