U RITMU DJ RAZIJAN: Moj “veliki dan” suočavanja sa traumom

    Danas je veliki dan.
    Ne kažem to olako.

    Imam ispit.
    Imam završnu radionicu na temu prve pomoći mentalnog zdravlja.
    I imam nervozu koja me trese kao espresso na prazan stomak.

    Ali, to nije sve.

    Na radionicu dolazi cura koja me maltretirala u srednjoj školi.
    A tema o kojoj želi da pričamo? Traume. Da, čujete dobro – TRAUME.

    Zamislite taj paradoks: ja, na čelu prostora gdje se priča o traumi, gledam direktno u jednu od svojih.

    Zvuči kao loš scenario, znam.
    Ali hajde da pričamo o tome šta se dešava kad teorija mentalnog zdravlja dođe da ti pokuca na vrata, u praksi.

    Kad ti trauma sjedi u istoj prostoriji

    Jedna stvar koju rijetko čujemo u edukacijama o mentalnom zdravlju jeste:
    Šta raditi kad moraš da budeš “ok” dok nisi ok.

    Ja danas pričam o traumama, dok gledam u osobu koja je bila izvor jedne moje.
    To nije metafora. To je stvarnost.

    I evo šta sam naučila:
    Možemo znati sve definicije, sve tehnike disanja, sve teorije o samopomoći.
    Ali u nekim trenucima, sve što imaš jeste drhtav glas i odluka da ne pobjegneš.

    Trauma nije samo ono što se dogodilo već i ono što ostaje

    Trauma nije uvijek film u kojem se nešto strašno desilo.
    Ponekad je to svakodnevno izbjegavanje pogleda.
    Zatvaranje u sebe.
    Ili strah da kažeš nešto glasno jer znaš da će neko to iskoristiti protiv tebe.

    I zato je važno da pričamo o tome kako trauma može da izgleda i kad je ne zovemo tim imenom.
    Kako izgleda kad je nosimo u sebi i kad je ne vidimo dok nam neko ne pritisne dugme.

    Prva pomoć mentalnom zdravlju = prvi korak prema sebi

    Na radionici govorim o alatima koji mogu pomoći kad se suočimo s težinom, bilo da dolazi iz prošlosti, iz odnosa, ili iz nas samih.
    I danas, više nego ikad, vjerujem u ono što pričam:

    Postoji snaga u priznanju da ti nije lako.
    Postoji hrabrost u tome da se pojaviš i kad najradije ne bi.
    Postoji pobjeda u tome da ostaneš tu.

    Kad sve prođe večeras, neću slaviti rezultate.
    Slaviću prisutnost.
    Slaviću to što sam ostala. Što sam se pojavila. Što nisam pobjegla.

    I zagrliću samu sebe.
    Jer ponekad je to najvažnije što možemo da uradimo za svoje mentalno zdravlje.

    Ako si danas na svom “velikom danu”,  bilo da ideš na ispit, na terapiju, kroz napad panike ili kroz suočavanje s prošlošću, zagrlite sebe. I znaj da nisi sam/a.

    Socijalne mreže

    6,325LjubiteljiSviđa mi se
    402SljedbeniciPratite
    294SljedbeniciPratite
    1,690PretplatniciPretplatite se

    Pretplatite se

    Povezani članci

    AEDES ALBOPICTUS: Opasni azijski tigrasti komarac

    Piše: Husein Ohran Jedna od najozbiljnijih posljedica klimatskih promjena jeste...

    NAŠE BLAGO: Bh. autohtone domaće životinje

    Piše: Husein Ohran Bosna i Hercegovina je zemlja koja se...

    “Eco-friendly” goveda

    Piše: Husein Ohran Iako mnogima ovaj podatak nije poznat –...

    Kako naša ishrana utiče na globalno zagrijavanje?

    Piše: Husein Ohran Očekuje se da će do 2050. godine...