Obilježavanje Međunarodnog dana ljudske solidarnosti je prilično nova tradicija, uspostavljena tek prije nekih dvadesetak godina. Tačnije, Međunarodni dan ljudske solidarnosti uvela je Generalna skupština Ujedinjenih naroda tokom Svjetskog samita 2005. godine, kao dan kada se slave građanska i politička prava pojedinca u modernom dobu. Za datum kada će se obilježavati određen je 20. decembar, a sve je to lijepo utvrđeno u Rezoluciji 60/209 koja priznaje solidarnost kao fundamentalnu i univerzalnu vrijednost.
Prema Ujedinjenim narodima, Međunarodni dan ljudske solidarnosti je dan kada se slave ujedinjenost u različitosti, dan kada se vlade podsjećaju da poštuju obaveze preuzete međunarodnim sporazumima, dan kada se podiže svijest javnosti o značaju solidarnosti, kao i dan kada se potiče dijalog o promicanju solidarnosti u cilju ostvarenja Ciljeva održivog razvoja, te dan kada se djeluje na ohrabrivanju novih inicijativa za smanjenje siromaštva. Svaki pojedinac može uzeti učešća u obilježavanju ovog dana na razne načine – od doniranja potrebitima do volontiranja u aktivnostima koje traže solidarnost.
Dakle, ono što se posebno podvlači prilikom spominjanja definicije Međunarodnog dana ljudske solidarnosti jesu građanska i politička prava pojedinaca. U godini u kojoj je Bosna i Hercegovina zabilježila nazadak na međunarodnim ljestvicama građanskih prava i sloboda nemamo na šta biti ponosni. Relevantni CIVICUS Monitor ocijenio je kako građanski prostor u našoj zemlji opada i kako je to rezultat brojnih napada na one koji misle drugačije, te restriktivnog zakonodavstva.
Navodi se kako je sveukupna ocjena rezultat incidenata i parlamentarnih „aktivnosti“ u entitetu Republika Srpska ali su ugrozili sve u zemlji. I to je jedan vid solidarnosti – kad zbog poteza jednih trpe svi zajedno, jer nemoguće je da se dešavanja u jednom dijelu države ne osjete u drugom. Administrativne granice možda jesu jasne i fiksne, ali društvo je živo i fluidno.
Upravo zbog toga, koliko god da političke razlike i razlike u poimanju prošlosti i sadašnjosti između društava u dva entiteta Bosne i Hercegovine bile izražene, zbog poimanja bolje budućnosti odgovor na regresiju u stanju građanskih prava i sloboda mora biti progres u solidarnosti i borbi protiv ugrožavanje prava na mišljenje, izražavanje, okupljanje i djelovanje. Dobre primjere za to nalazimo u civilnom društvu, pogotovo kod ekoloških aktivista. Ekolozi su ljudi koji ne trpe granice i čiji je svijet jedna, jedina i zajednička planeta Zemlja.
Zato čak i u ovakvom društvu kakvo je bosanskohercegovačko, višestruko podijeljeno i u višestrukoj tranziciji, ekolozi predstavljaju vrijednosti koje su ukorijenjene u principima zbog kojeg obilježavamo Dan solidarnosti. Oni čuvaju međunarodne sporazume, oni primjerom pokazuju solidarnost, oni rade na ciljevima održivog razvoja… I šta je ono što političari i interesne grupe koje oni zastupaju vide kao najiritantniju tačku kad su ekološki aktivisti u pitaju? Upravo njihovu solidarnost.
Na nedavno održanoj konferenciji Civilka u organizaciji Centra za promociju civilnog društva u BiH jedan se učesnik, ekološki aktivista iz RS, požalio kako im podrška kolega iz Federacije u velikoj mjeri odmaže. Autokratski režim Milorada Dodika ih ionako redovno naziva stranim plaćenicima, i ima li po tome boljeg dokaza da ekološki aktivisti za spas rijeka, zraka i tla u RS rade za tuđe interese od činjenice da ih podržavaju organizacije i aktivisti iz Federacije?
Ono što posebno razočarava jeste šutnja građana i jednog dijela civilnog sektora u RS, koji oklijevaju sa podrškom organizacijama i aktivistima koje vlast ciljano proziva. Vjerovatno je dobar dio njih u strahu od vlasti i ne žele na sebi stigmu „izdajnika i plaćenika“, ali sigurno je da ih ima i puno koji vjeruju u ono što im vlast govori. Tu dolazimo do paradoksalne situacije poput one u kojoj se stranim plaćenicima nazivaju ekološke organizacije iz RS i njihovi saradnici iz FBiH koje žele zaštititi čovjekov okoliš, iako su pravi strani plaćenici oni koji za šaku dolara dopuštaju stranim kompanijama da uništavaju okoliš i gospodare unosnim resursima upravo tog naroda koji bira takvu vlast!
„Više bi nam pomoglo kad bi iz Federacije govorili ‘nek vas Dodik sve tamo pozatvara i pobije’. Ne šalim se, možda bi se tada neko i podigao da nas brani“, kaže aktivista iz RS. Ove riječi odslikavaju svu tugu stanja solidarnosti u Bosni i Hercegovini danas ali i ukazuju na to da se ona mora jačati više nego ikad. Sretan nam Međunarodni dan ljudske solidarnosti!
