Izreka koja se pripisuje Philippeu Cousteau kaže “Ronjenje je podsjetnik da uvijek postoji nešto što možemo otkriti, naučiti i istražiti u svijetu oko nas.” Zaista, ukoliko ronimo u prirodi to se tiče svijeta koji živi u morskim dubinama, a ako ipak biramo ronjenje kao sportsku disciplinu, dobivamo priliku za otkrivanje i upoznavanje sebe i svijeta u sebi.
Mirela Kardašević, tridesetšestogodišnja Zagrepčanka, zapanjuje svojim rezultatima upravo u ronjenju. Ronjenjem na dah bavi se samo šest godina, a osim bazenskog ronjenja na dah bavi se i dubinskim ronjenjem na dah, što, kako kaže, nije čest slučaj jer je teško spojiti obje sezone u jednu, no njoj polazi za rukom. U ovom trenutku, Mirela je rušila 14 svjetskih rekorda u ronjenu i ponosno nosi višestruke nagrade i medalje, uključujući četiri titule prvakinje svijeta, četiri titule viceprvakinje svijeta, tri bronzane medalje na Svjetskom prvenstvu, dvije bronzane medalje na Europskom prvenstvu, te više medalja i rekorda u Hrvatskoj.
Za naš portal razgovarale smo s Mirelom upravo o njenoj karijeri i tome kako se odlučila baviti ronjenjem.
Šta Vas je inspiriralo da se počnete baviti ronjenjem?
Ronjenjem sam se počela baviti sa trideset godina, što je dosta kasno za nekoga da se počne baviti sportom, no ljepota ronjenja jeste da nema dobnu granicu tako da u ovom sportu mogu biti još dugo godina. Počela sam se baviti ronjenjem sasvim slučajno, nakon što sam krenula rekreativno plivati na bazenu i vidjela ronioce kako treniraju. Njihova mirnoća i ta tišina u vodi su me oduševili, odlučila sam istražiti o tom sportu i nakon toga sam se upisala u klub u Zagrebu. Ostalo je povijest (smijeh).
Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli i za koji događaj smatrate da je obilježio Vašu ronilačku karijeru?
Najveći izazovi sa kojima sam se susrela su svakako financijski, obzirom da sam samohrana majku dvaju sinova bilo mi je teško izvdvajati dodatne novce za natjecanja i ronilačku opremu, što zahtijeva jako puno novaca. Danas mi je malo lakše jer sam dobila određene sponzore. Mislim da mi je karijeru definitivno obilježila 2022. godina kada sam osvojila dva zlata i jedno srebro na Svjetskom bazenskom prvenstvu i srušila tri rekorda u bazenu, ujedno i svjetski rekord u dubini.
Rodna ravnopravnosti u sportu tema je koja se jako često javlja, da li smatrate da su žene dovoljno zastupljene u sportovima, kakvo je stanje u ronjenju, iz Vašeg iskustva?
Smatram da žene i dalje nemaju dovoljno medijskog prostora, niti mogu dobiti sponzore lako kao muškarci. Ženski uspjesi se i dalje manje cijene, a kada pogledamo da su sportašice nekada kao i ja, majke i vrhunske sportašice, smatram da bi trebalo više cijeniti ono što postižemo. No, vjerujem da se to polako mijenja i nadam se da će se nas se uskoro početi više cijeniti.
Imate li neku poruku za djevojčice i žene koje žele da se počnu baviti ronjenjem ili bilo kojim sportom?
Najbitnija je vjera u samu sebe. Kada sam počela roniti, nisam imala podršku jer se radilo o ekstremnom sportu i imala sam trideset godina, no moja vjera u ono što mogu postići i ljubav prema tom sportu pomogli su mi da ostvarim ono o čemu sam sanjala. Na putu prema uspjehu uvijek ima i uspona i padova, no kada se i dogodi pad odnosno neuspjeh na njega trebamo gledati kao blagoslov jer nam je pružio novu lekciju i pokazao što trebamo promijeniti. Na putu prema uspjehu nema skraćenica, nego samo rad, disciplina, ljubav i vjera. Često ni same nismo svjesne što smo u stanju postići. Zato nekada izađimo iz naše zone komfora i zavirimo u sve ostale mogućnosti koje se nalaze ispred nas.
Fotografije ustupila: Mirela Kardašević