Prošlog vikenda je u Sarajevu boravila Tawakkol Abdel-Salam Khalid Karman, jemenska novinarka, aktivistica i dobitnica Nobelove nagrade za mir 2011. godine. Karman je učestvovala na konferenciji „Demokratska transformacija u arapskom svijetu: Mapa puta“, gdje je govorila o težnjama naroda Afrike i Azije za demokratijom i otporu koji tome pružaju autokratski režimi.
Upozorila je kako svjetski trendovi idu na ruku protivnicima demokratije, te kako ekonomski i politički interesi diktiraju podršku Zapada autoritarnim režimima, naročito u arapskom svijetu. „Globalna regresija prema ratovima, mržnji, rasizmu i ekstremističkim rasnim ideologijama je svakako produžetak slične globalne regresije čiji je primarni faktor izdaja vrijednosti slobode, pravde i demokratije od strane demokratskih zapadnih sila koje ih zagovaraju,“ rekla je ovom prilikom Nobelovka koja je jako dobro spoznala cijenu vrijednosti o kojima govori.
Tawakkol Karman je u fokus javnosti u Jemenu dospjela 2005. godine kao predvodnica grupe od osam novinarki koje su se udružile i osnovale organizaciju Novinarke bez lanaca (Women Journalists Without Chains, WJWC). Kao misiju su istakle promociju ljudskih prava, naročito slobodu mišljenja i izražavanja, zbog čega je Karman odmah u početku bila izložena prijetnjama i ucjenama, te se našla na meti jemenskih vlasti.
Ministarstvo informisanja je odbacilo aplikaciju Novinarki bez lanaca da legalno uspostave svoje novine i radio stanicu a Tawakkol Karman je mjesecima odbila primiti ovo rješenje. U to vrijeme su u Jemenu bilo jako popularno širenje vijesti SMS-porukama, i jedini servis kojem je Vlada uskratila licencu za ovo bio je povezan sa WJWC.
Ovo je samo još više učvrstilo kasniju Nobelovku u borbi za slobodu govora, pa je sa svojom organizacijom dokumentovala kršenja ove slobode i 2007. godine objavila opširan izvještaj o kršenju medijskih sloboda u Jemenu. Dvije godine poslije toga je pokrenula kampanju protiv Ministarstva informisanja zbog sudskog progona novinara a predvodila je i redovne proteste na trgu Tahrir u glavnom gradu Jemena.
Ujedno je kao znak prkosa tradicionalni nikab zamijenila hidžabom šarenih boja koji joj je otkrivao lice i na svaki način je ukazivala na podređenost žena muškarcima u jemenskom društvu – od toga da su djevojčice često pothranjene kako bi dječaci dobijali obilnije obroke, preko upozoravanje na praksu maloljetničkih brakova, pa do pismenosti, budući da dvije trećine Jemenki nisu znale čitati i pisati.
Kad je konflikt u Jemenu eskalirao, Karman je bila glasna protivnica i pokreta Huti i al-Kaide zbog toga što je oba ova pokreta vidjela kao prijetnju jemenskom suverenitetu. Hutije je optuživala za saradnju sa Iranom i bila je protiv njihovog uključivanja u snage jemenske vojske u borbi protiv al-Kaide dok god ne polože oružje prije toga. Osuđivala je i saudijsku intervenciju i američke napade dronovima – ukratko, bila je dosljedna u zagovaranju nenasilja i kritici svih strana koje su se borile za supremaciju isključivo iz svojih interesa, a ne zbog jemenskog naroda i njegove države.
Kad je 2011. talas protesta u arapskom svijetu poznat kao Arapsko proljeće zahvatio i Jemen, Tawakkol Karman je organizovala studentska okupljanja u glavnom gradu Sani. Uhapšena je u januaru, a njeno hapšenje je pokrenulo veće proteste koji su se pretvorili u masovne demonstracije protiv režima Ali Abdullah Salaha. Nakon što je puštena iz pritvora, Karman je postala vođa pokreta i zahvaljujući njenoj organizaciji hiljade demonstranata je zaposjelo prostor univerziteta u Sani gdje su studenti i drugi demonstranti mjesecima sjedili i pružali miran otpor Salahovom režimu.
Za svoju ulogu predvodnice protesta u Jemenu, te za svoju borbu za prava žene i slobodu govora u Jemenu, Tawakkol Karman je 2011. godine nagrađena Nobelovim nagradom za mir, koju je podijelila sa Ellen Johnson Sirleaf i Leymah Gbowee, mirovnim aktivisticama iz Liberije. U tom trenutku je bila najmlađa dobitnica Nobela za mir i prva Arapkinja koja je dobila tu nagradu. Vijest da je izabrana za Nobelovku zatekla ju je na protestima, a pola miliona dolara koje je dobila kao nagradu donirala je fondaciji koja pomaže ranjenima i porodicama ubijenih tokom Arapskog proljeća u Jemenu.
Nakon što su hutijski pobunjenici preuzeli vlast u Jemenu i zauzeli glavni grad Karman je napustila zemlju i otad živi u Istanbulu. Ne prestaje se boriti za slobode u arapskom svijetu ali zna da one nisu samo stvar rata i mira: „Mir ne znači samo zaustaviti ratove, već i zaustaviti represiju i nepravdu.“
