Ovih dana se u Japanu vodi prilično sadržajna polemika o pitanjima rase, kulture, identiteta ali i ljepote. Razlog za to je izbor za Miss Japana u kojem je pobjedu odnijela Carolina Shiino, naturalizovana Japanka čiji su roditelji Europljani, preciznije – Ukrajinci.
Shiino, dvadesetšetogodišnjakinja iz Nagoye, postala je prva Miss Japana koja nema apsolutno nikakve japanske korijene, nijedno od roditelja joj nema japansko porijeklo, a državljanstvo zemlje izlazećeg sunca je stekla tek prije nešto više od godinu dana. Rođena je u Ternopilju u zapadnoj Ukrajini, sa pet godina je preselila u Japan zajedno sa majkom koja se udala za Japanca i otad živi u ovoj zemlji noseći očuhovo prezime.
Za sebe kaže kako je Japanka „i govorom i mislima“ i kako želi stvoriti društvo u kojem se ljudima neće suditi na osnovu izgleda. „Živim kao Japanka ali bilo je rasnih prepreka i mnogih mjesta gdje nisam bila prihvaćena. Ispunjena sam zahvalnošću jer sam danas stvarno prihvaćena kao Japanka“, rekla je prilikom dodjele titule u ponedjeljak.
Ali mnogi se u zemlji pitaju da li Carolina Shiino stvarno može biti lice Japana. Takvi komentari su preplavili X i druge platforme na kojima su se korisnici pitali – da li neko ko nema niti kapi japanske krvi i ko nema crte lica karakteristične za taj narod može predstavljati ideal japanske ljepote?
S druge strane stoje argumenti korisnika koji smatraju kako svako ko živi u Japanu i ima japansko državljanstvo ima i pravo da predstavlja tu zemlju, te kako se i Japan mora navikavati na globalizaciju, multikulturalizam i kosmopolitizam. Ovi argumenti dobijaju na težini ukoliko se zna da ova azijska zemlja godinama unazad sve više i više liberalizira politiku useljavanja i otvara vrata strancima kako bi kompenzirala svoju nisku stopu nataliteta koja je među najnižima u svijetu.
Ovo nije prvi put da izbor za Miss Japana izaziva kulturološke kontroverze. Takav slučaj bio je i kad je za misicu godine 2015. izabrana Ariana Miyamoto, tamnoputa kćerka Japanke i Afroamerikanca i prva hāfu sa tom titulom. Inače, hāfu je riječ kojom se u Japanu označava osoba miješanog porijekla i dolazi od engleske riječi half, odnosno polovina. Već iduće godine je lentu ponijela još jedna hāfu – Priyanka Yoshikawa čiji je otac Indijac, ali, za razliku od ovogodišnje misice, i Miyamoto i Yoshikawa su uz tamnu put imale i karakteristične japanske crte lica naslijeđene od majki.
Carolina Shiino izgleda potpuno europski, a njeno ukrajinsko porijeklo je u polemiku uvuklo i još jedan element. Brojni komentatori su špekulisali kako je na izbor utjecala solidarnost i podrška Ukrajini, te kako ona nikad ne bi bila izabrana da je nekim slučajem Ruskinja.
Osim polemike o identitetu u kojoj se raspravlja o tome šta je to što nekoga čini Japancem, odnosno Japankom, razvila se i polemika o rasnoj dimenziji estetike. Prema nekima, izbor djevojke europskog izgleda za najljepšu Japanku šalje pogrešnu poruku drugima u zemlji, te zapadne standarde ljepote izdiže iznad azijskih.
U svakom slučaju, Shiino će ponosno nositi titulu Miss Nippon do iduće godine iako, kako je napisala na svom Instagram profilu, ne izgleda japanski ali je odrastanje u Japanu od nje napravilo pravu Japanku u duhu i u glavi.
S obzirom na trend imigracije, u Japanu se mogu očekivati sve intenzivnije debate poput ovakvih koje su ih do sad zaobilazile zbog geografske izoliranosti i specifične kulture koja nije poticala diverzitet. No, vrijedi obratiti pažnju i na riječi organizatora natjecanja, Ai Wade, koji je nakon proglašenja rekao kako je ovo prilika da se iznova razmisli o tome šta je to japanska ljepota, te da ona nije samo u izgledu ili krvi, nego u srcima ljudi.
