Neko je nekad rekao kako je svaka sjena prema tamnijoj sjeni svjetlost, ali da je i svako svjetlo prema jačoj svjetlosti sjena. Može biti da je to istina i da se stvari mogu tako posmatrati, jer je svjetlost stvar fizike i može se mjeriti nekim instrumentima pa se izraziti u nekim jedinicama. Ali kad je u pitanju ljepota… teško da se može primijeniti isti rezon.
Ljepota je ljepota i nema aparata za njeno mjerenje, nema neke mjerne jedinice nazvane po nekom naučniku koji je otkrio ljepotu i svoje nalaze zabilježio, za to dobio neku nagradu i zaslužio da se u međunarodni sistem mjernih jedinica upiše i njegove ime. Zato, možemo govoriti o manje ili više lijepim stvarima jedino kad ih međusobno poredimo i tu je priroda bila često nepravedna stavljajući prelijepe stvari jedne toliko blizu drugima da čovjek od ljepote jedne stvari potpuno zanemari ljepotu druge.
E, takav je slučaj sa Malim slapom u Martinom Brodu. Upravo tako, ne u Martin Bodu kako smo navikli izgovarati ime starog mjesta Rmanj nego u Martinom Brodu koji je Martin na isti onaj način na koji su oni vinogradi u Americi – Martha’s Vineyards – od neke američke Marthe. Dakle, ako ima još neko ko nije čuo tu priču – ono „Martin“ u „Martin Brod“ nije muško ime „Martin“ niti bilo šta slično, nego prisvojni pridjev od imena Marta, po djevojci koja je onomad pokušala pregaziti rijeku na tom mjestu pa… uglavnom, nije dospjela do druge obale, da skratimo crnjak.
Nego, Mali slap u Martinom Brodu je imao taj belaj da ga dragi Bog, Majka Priroda, geotektonika, geomorfologija ili šta li već, posade na svega par stotina metara od njegovog poznatijeg brata, Velikog slapa, koji je – kao što mu ime da nagovijestiti – značajno veći i raskošniji. I dok se turisti iz cijelog svijeta slikaju na Velikom slapu, kače te slike po fejsbucima, instagramima i štokuda, te prepričavaju taj doživljaj prijateljima, Mali slap stoji usamljen sa druge strane mosta i malo mu ko dođe da se slika s njim.
Nepravda pa to ti je. Da se ne nalazi toliko blizu Velikom slapu ljudi bi ga primjećivali, isticali njegovu ljepotu, slikali se s njim… Ali ovako je sjaj njegove ljepote nekako zagasit u poređenju s bljeskom ljepote Velikog slapa, baš kao što je ona slabija svjetlost sa početka teksta u poređenju sa jačom svjetlosti sjena.
Tako se priroda ogriješila o Mali slap i ostavila ga u sjeni ljepote velikog brata, iako je njegova ljepota bliža i pitomija. Njemu se može lako prići, on se da dodirnutii pomilovati i sreća je što je svijet pun ljudi koji znaju da je za slap bitna svaka kap. Zato, kad ste u Martinom Brodu, nek vam ne bude teško preći mostić i prošetati još par stotina metara do Malog slapa, dodirnuti ga prstima, pustiti mu da vas umije i odmoriti oči na ovom nepravedno zapostavljenom malom čudu prirode.
