Početkom izraelskog odgovora na teroristički napad Hamasa od sedmog oktobra, dok je još cijeli svijet zdušno osuđivao Hamasov čin svjesno ili nesvjesno ignorišući grozotu intenziteta i razmjera odgovora IDF-a, prvi koji je snažno i argumentirano skrenuo pažnju svijeta na činjenicu da izraelske vlasti na teroristički napad odgovaraju genocidom bio je Bassem Youssef. Iako je nekima ovo ime prilično nepoznato, Youssef je izgradio svjetsku karijeru kao vrhunski komičar, a u dijelu svijeta koji govori arapskim jezikom je zapamćen kao kralj političke satire, nepoželjan svakoj vlasti u svojoj zemlji koju je na kraju morao i napustiti.
Rođen je u Kairu 1974. godine, gdje je završio medicinski fakultet i specijalizirao kardiotorakalnu hirurgiju. Trinaest godina je radio kao kardiohirurg prije nego se otisnuo u svijet političke komedije i satire. Do toga je došlo nenamjerno i, kako kaže, reputacija političkog komentatora mu je rasla u vrijeme kad je čekao vizu za Sjedinjene Američke Države gdje je dobio priliku za rad i usavršavanje na jednoj pedijatrijskoj klinici u Clevelandu. To je bilo vrijeme Arapskog proljeća, a Youssef je komentarisao političke promjene na svom YouTube kanalu.
„Nisam od toga ništa očekivao, možda desetak hiljada pregleda, ali u roku od dva mjeseca imao sam pet miliona ljudi koji me gledaju i ponudu za ugovor sa televizijom. S jedne strane sam imao ispraznu slavu i novac a sa druge hirurgiju, i naravno da sam odabrao novac jer sam prodana duša,“ satirizira i samog sebe Youssef. „U to vrijeme je Cleveland bio grad koji nije osvajao NBA titule, ni LeBron James još nije bio doveden, i rekao sam sebi da nema šanse da idem tamo,“ nastavlja se šaliti sa svojim neodlaskom u SAD.
No, kada govori ozbiljno, jasno je kako je želio ukazati egipatskom narodu na načine na koje se s njim manipulira i da je kao blagoslov doživio priliku da radi na podizanju demokratske svijesti i medijske pismenosti u svojoj zemlji, te da bude glas miliona Egipćana koji su kiptjeli od bijesa zbog načina na koji su mediji pokrivali Arapsko proljeće. Sa YouTubea je prešao na televiziju ONTV i tako je nastala emisija Al-Bernameg (البرنامج, “Program”) koja je bila primjer medijske slobode i koja je pružala platformu za nastup brojnih slobodnomislećih umjetnika i političara.
Koliko je uspio u svojoj ideji jasno je iz podatka da je Al-Bernameg postao prvi politički satirični show na Bliskom Istoku i da ga je pred kraj emitiranja sedmično gledalo oko 40 miliona gledatelja, što na TV-u što online, a preuzimala ga je i arapska filijala televizije Deutsche Welle. Konteksta radi, cijeli Egipat je u to vrijeme imao nešto više od 90 miliona stanovnika.
U drugoj sezoni je popularnost emisije eksplodirala i postala globalno poznata, a sam Bassem Youssef je dobio epitet arapskog Jona Stewarta, po dugogodišnjem voditelju najgledanije američke emisije političke satire u kojem je i sam Youssef vidio inspiraciju. Koliki nivo kvalitete i relevantnosti je imao Al-Bernameg pokazuje i podatak da je njegovog autora u periodu između 2012. i 2015. godine sam Jon Stewart čak četiri puta pozvao kao gosta u svoj Daily Show.
No, sa popularnošću su rasli i pritisci. Predsjednik Egipta Mohammed Morsi bio je dio Muslimanskog bratstva i bio je otprilike onoliko sklon islamističkoj viziji države koliko je bio nesklon transparentnosti u upravljanju njom. Za vrijeme Morsijeve vladavine Youssef je nekoliko puta optuživan za vrijeđanje islama i samog Morsija, te za remećenje javnog reda i mira u svojim emisijama zbog čega je bio privođen i saslušavan. No, Al-Bernameg se nastavljao i njegova kritika Morsijevog režima je bila hrana za liberalni dio društva.
Njegova upornost u kritici režima i zalaganje za slobodu medija donijelo mu je 2013. godine i Nagradu za slobodu medija koju dodjeljuje Komitet za zaštitu novinara (CPJ) a te godine je ušao i među 100 najutjecajnijih osoba u svijetu u izboru magazina Time. Ali, pritisak se nastavio povećavati.
Predsjednik Morsi je svrgnut u državnom udaru 3. jula 2013. godine, a na vlast dolazi general Abdel Fatah al-Sisi. Al-Sisijev režim je jednako bio nesklon kritici poput režima njegovog prethodnika, te su uslijedile nove optužbe protiv Youssefa – ovog puta za uvrede oružanih snaga, volje egipatskog naroda i simbola Egipta i egipatske vlasti, što predstavlja prijetnju za državnu sigurnost i stabilnost.
Šou je nekoliko puta prekidan, ometan mu je satelitski signal, tužbe su se gomilale i postalo je jasno da su omiljenoj televizijskoj zvijezdi dani u njegovoj domovini odbrojani. „Postalo je pitanje dana kada će mi biti zabranjeno napuštanje zemlje ili kada će mi montirati nešto zbog čega bih mogao izgubiti slobodu ili život. Ne bi to bilo ništa vezano za slobodu medija što bi moglo izazvati stranu reakciju, nego nešto tehničke ili finansijske prirode, neka optužba za utaju poreza ili slično. Jednostavno, dođe trenutak kada vam je jasno da morate misliti na sigurnost sebe i svoje porodice,“ kaže kad objašnjava razlog za napuštanje Egipta.
Dodatni razlog je bio i u tome što Sisijevi simpatizeri nisu mogli prihvatiti kritiku nove vlasti na način na koji je Youssef kritizirao i Morsija. „Istina je kako tolerancije nema ni kod Muslimanskog bratstva ni kod onih koji sebe nazivaju liberalima. Samo svako traži faraona po svojoj mjeri“, raočarano je sažeo stanje u egipatskom društvu a možda i u cijelom svijetu Bassem Youssef. Ni godinu nakon dolaska al-Sisija na vlast, objavio je prestanak emitiranja svoje emisije i preselio se sa porodicom u SAD.
No, prema vlastitim riječima, čovjek postane ovisan o tome da ne drži jezik za zubima pa je i u Americi nastavio sa kritikom društva. Dobio je priliku da snima serijal „Priručnik demokratije“ u kojem putuje Amerikom u prikolici, posjećuje desničarske skupove, razgovara sa islamofobima, kupuje oružje od rasista, diskutuje o imigraciji sa ekstremistima… Kardiohirurg koji je našao mjesto u srcima arapskog svijeta političkom satirom, i u „slobodnom svijetu“ nastavio je svoju misiju savjesti društva boreći se sa predrasudama i ksenofobijom.
„I ovdje u Americi vidim istu stvar, vidim ljude koji glasaju emocijama, koje vodi strah,“ kaže poredeći situaciju u Egiptu i SAD. Ali, on za taj strah ne zna i zbog toga se prvi javno zauzeo za prestanak zločina nad civilima Gaze, demontirajući pri tom mainstream narativ o prirodi sukoba na Bliskom Istoku u emisiji kod Piersa Morgana koja je naišla na masovno odobravanje javnosti.
