Adnan Dupanović – Dado je slikar i grafičar iz Bihaća iza kojeg je više samostalnih i kolektivnih izložbi. Najnovija, posvećena dječačkim uspomenama na aerodrom Željava, bit će otvorena u petak, 19. aprila u bihaćkoj Gradskoj galeriji.
Izložba je nazvana „Rupa“ po žargonskom nazivu za vojni aerodrom Jugoslovenske narodne armije (JNA) koji je bio smješten u blizini Bihaća, na granici Bosne i Heregovine i Hrvatske. Iako je zvanični naziv objekta bio Objekt 505, narod ga je jednostavno zvao bihaćki aerodrom ili aerodrom Željava, dok nadimak Rupa duguje činjenici da je većina njegove infrastrukture bila smještena u utrobi planine Plješevice.
Ovaj aerodrom je izgrađen na vrhuncu Hladnog rata, i riječ je po svemu jedinstvenom vojno-strateškom objektu na čiju su izgradnju bačene basnoslovne sume novca. Novac je doslovno bačen, pošto aerodrom nikad nije poslužio namjeni i uništila ga je sama JNA početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu. No, priče o ovoj avio-bazi su još žive, a sjećanja se pretaču i u slike.
„Cijela priča je isključivo o Željavi. To je autobiografska priča, moja priča, priča o mom odrastanju i svemu što se desilo u zadnjih trideset godina kroz motiv Željave“, kaže Dupanović.
Na pitanje zašto Željava, autor kaže kako je riječ o dječačkoj fascinaciji koju će prepoznati i razumjeti svako ko se sjeća Bihaća iz tog vremena. „Rupa“ je bila pokretač razvoja grada u kojeg su dolazili ljudi iz svih krajeva Jugoslavije i činili ga značajnim privrednim, kulturnim i sportskim središtem.
„Mi smo svi kao djeca ovdje u Bihaću odrasli pod utjecajem tog aerodroma, divili se svemu što ima veze s njim i bili zaljubljeni u avione koji su prolazili našim nebom. Kao najznačajniji detalj iz djetinjstva pamtim kad smo u trećem razredu osnovne škole išli na ovaj aerodrom na aeromiting, pamtim u detalje čak i harmonika-autobus kojim smo išli tamo, zatim susret sa avionima, ulazak u kokpit MiG-a, crvene stepenice kojima se penje u avion.
U meni je ostala ta fascinacija tim avionima, i onda dolazi momenat kada se sve to okreće protiv nas, protiv mene. Sjećam se eksplozija kada je kompleks miniran, kao dječaku mi je to sve izgledalo kao nešto iz SF filmova i taj zvuk filmskog zla je ustvari označio kraj moga djetinjstva i početak rata, odnosno novog levela u mom životu“, govori Dupanović o sjećanju na Željavu i vlastitim refleksijama o njenoj simbolici.
Izložba „Rupa“ je u potpunosti autorska, a na njoj će biti prikazano dvadesetak djela koja su rađena kombiniranim tehnikama na različitim podlogama – uljem i akrilikom, na platnu, papiru i lesomalu. Autor uz smijeh kaže kako je ona od početka do kraja one man show, budući da je – osim što je autor djela koja će biti izložena – dizajnirao katalog, uradio fotografije, pa čak i ručno uradio ramove za slike. „Samo tekstove za katalog nisam radio, za to su se na krasan način pobrinuli Hrvoje Jurić, Ramiz Huremagić i Sadko Hadžihasanović“, kaže Dupanović.
Cijela serija se sastoji od tri pod-ciklusa. Prvi je Uzgon koji je inspiriran avionskim kokpitima i prikazuje ih u prvom planu tako da promatrača uvlači u slike stvarane na osnovu fragmenata autorovih dječačkih sjećanja. Slijedi Utroba, dio posvećen podzemnim hangarima nekadašnjeg vojnog aerodroma, te treći dio ciklusa nazvan Najava za kojeg su kao inspiracija poslužile kugle radara karakteristične za pejzaž planine Plješevice dok je služila kao dom za vojnu avio-bazu.
„Za mene to predstavlja nezaboravan dio vizure Bihaća tog vremena, te kugle radara su se nad njega nadnosile kao u filmu Trumanov Show i slutile na ono što će uslijediti, na kraj tog doba“, pomalo nelagodno opisuje autor.
Ističe kako su o ovome u katalogu izložbe sjajne osvrte napisali Jurić i Huremagić, te Hadžihasanović kojeg navodi kao svog mentora i inspiratora cijelog ciklusa: „On mi je jednim svojim ciklusom ‘ubacio crva’ i zainteresirao za ovu temu. Riječ je o ciklusu ‘So Beautiful, So Frightening’ nastalom na iPadu u kojem su motiv bili vojni avioni po fotografiji sa Željave. To je na neki način bio trigger koji je u meni probudio razmišljanje o ovoj seriji.“
Iako kao direktnu inspiraciju navodi Hadžihasanovića, ponekom posmatraču će neka djela iz ciklusa sigurno probuditi asocijacije na poznata djela pop-arta Roya Lichtensteina, ako ništa drugo onda barem zbog motiva vojnih aviona.
Dupanović ističe kako ovaj ciklus njegovih djela, kao ni predstojeća izložba nemaju veze sa nostalgijom ili jugonostalgijom, nego je riječ isključivo o njegovoj želji da prepriča vlastita sjećanja i atmosferu iz tog perioda. „Ona su možda malo romantizirana jer su sjećanja na djetinjstvo uglavnom takva, ali sjećanje i njegova romantizacija ne moraju nužno značiti i nostalgiju. Riječ je jednostavno o doživljaju i njegovom opisivanju“, naglašava bihaćki umjetnik.
Izložba „Rupa“ će se moći pogledati u bihaćkoj Gradskoj galeriji do 7. maja ove godine. Jedan dio radova već 11. maja ide na izložbu u njemački grad Markbreit, na umjetnički festival ARTBREIT, a u planu su i gostovanja u drugim gradovima.
