Piše: Objavi.ba
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je utvrdio da je Kantonalni sud u Sarajevu gotovo četiri godine neopravdano odugovlačio odlučivanje u predmetu koji nije bio složen, naglašavajući da preopterećenost sudova i problemi u organizaciji pravosuđa ne mogu biti opravdanje za kršenje prava na suđenje u razumnom roku.
„Kod pristupa informacijama vrijeme je ključni element. Informacija koja se traži 2019. godine, a dobija ili se o njoj odlučuje tek 2023. ili 2024. godine, često gubi svoj smisao, aktuelnost i korisnost za apelanta“, navodi Ustavni sud BiH u obrazloženju odluke.
Transparency International BiH je 12. avgusta 2019. godine pokrenuo upravni spor protiv JP „BH Pošta“ Sarajevo jer su im djelimično odobrilo pristup traženim informacijama. Kantonalni sud u Sarajevu je 5. jula 2023. godine, gotovo četiri godine nakon podnošenja tužbe, donio presudu kojom je poništio osporeno rješenje i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Spor oko pristupa informacijama nastavljen je jer je uprava JP „BH Pošta“ ponovo odbila zahtjev TI BiH zbog čega su pokrenuti novi sudski postupci. Zbog povrede prava na pravično suđenje iz Ustava BiH i člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima Ustavni sud je naložio isplatu 300 KM naknade nematerijalne štete u korist TI BiH.
“Ova odluka Suda predstavlja još jednu potvrdu problema na koje TI BiH godinama ukazuje kroz sudske postupke protiv javnih institucija koje uskraćuju informacije od javnog interesa”, saopštili su iz ove organizacije.
Ovo je druga odluka Ustavnog suda BiH u korist Transparency Internationala u BiH tokom 2026. godine kojom je utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku u postupcima pristupa informacijama. Podsjećanja radi, TI BiH je nedavno dobio sličnu odluku u slučaju protiv Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata. Uprkos višestrukim presudama u korist TI BiH, tražene informacije nisu bile dostavljene ni nakon više od deset godina od prvobitnog zahtjeva što je Ustavni sud BiH takođe okarakterisao kao povredu prava na pravično suđenje.
“One potvrđuju dugogodišnja upozorenja TI BiH na neefikasnost sudske zaštite u postupcima u vezi s pristupom informacijama. Posebno je značajno što je Sud prepoznao da ovi predmeti zahtijevaju hitnost jer se odgađanjem odluke ne produžava samo postupak već se dovodi u pitanje i sama svrha traženja informacija. Ovakva praksa posebno otežava rad novinarima i organizacijama civilnog društva koje informacije koriste za praćenje trošenja javnih sredstava, otkrivanje nepravilnosti i pozivanje institucija na odgovornost. Zbog toga je neophodno osigurati efikasniju sudsku zaštitu i prioritetno rješavanje sporova koji se odnose na pristup informacijama kako višegodišnji postupci ne bi postali dodatna prepreka javnoj kontroli rada institucija”, saopštili su iz TI BiH.
U ovom slučaju Ustavni sud Bosne i Hercegovine je utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog višegodišnjeg čekanja na odluku Kantonalnog suda u Sarajevu u predmetu pristupa informacijama. Ustavni sud posebno naglašava da je vrijeme ključni element ostvarivanja prava na pristup informacijama jer informacije koje se dobiju tek nakon nekoliko godina često gube svoju aktuelnost, smisao i korisnost.
„Ovakvo obrazloženje posebno je značajno jer jasno ukazuje da pravo na pristup informacijama podrazumijeva da su sudovi u obavezi da osiguraju pravovremenu zaštitu tog prava. Pristup informacijama nije samo pitanje donošenja zakonite odluke već i vremena u kojem se ona donosi“, saopštili su iz TI BiH naglašavajući da kada postupci traju godinama – i presuda u korist podnosioca zahtjeva može doći prekasno da bi informacija imala prvobitnu svrhu.
Istraživanje koje su proveli Transparency International u BiH (TI BiH) i Udruženje Vaša prava BiH (VP BiH) je pokazalo da “gotovo svaki treći zahtjev za pristup informacijama u BiH ne bude riješen u zakonskom roku dok približno trećina zahtjeva ne rezultira dostavljanjem svih traženih informacija”. Posebno loša praksa zabilježena je kod ministarstava u Republici Srpskoj gdje je svega 10% odluka doneseno u zakonom propisanoj formi, što je najniži nivo formalne usklađenosti među posmatranim kategorijama institucija. Istraživanje je obuhvatilo 278 zahtjeva upućenih javnim organima širom BiH i pokazalo da je, uprkos određenom napretku u odnosu na 2024. godinu, primjena zakona i dalje neujednačena.
