Piše: objavi.ba
Pozivamo medijsku zajednicu na zajedničko promišljanje kako izvještavamo o seksualnom iskorištavanju djece. Taj jezik mora biti precizan, razumljiv i osjetljiv na položaj djece koja su preživjela nasilje.
foto: Milena Đorđević / Novinarke protiv nasilja
Svjedočimo sudskom postupku u Tuzli protiv osoba optuženih za trgovinu ljudima i seksualno iskorištavanje dvije maloljetne djevojčice. Riječ je o izuzetno osjetljivom predmetu koji s razlogom privlači veliku pažnju javnosti i medija. Mediji imaju važnu ulogu u informisanju javnosti, ali i obavezu da svojim izvještavanjem ne nanose dodatnu štetu djeci koja su preživjela nasilje.
Pravna kvalifikacija krivičnih djela i jezik kojim mediji o njima izvještavaju nisu isto. Zakonska terminologija ima svoju preciznu funkciju u krivičnim postupcima, dok mediji imaju odgovornost da široj javnosti jasno i razumljivo prenesu prirodu počinjenog djela, bez umanjivanja njegove težine ili odgovornosti počinilaca. Čak i kada određeni izrazi proizlaze iz pravosudnih dokumenata, njihovo nekritičko preuzimanje u naslove i novinarske tekstove može stvoriti pogrešnu predstavu o seksualnom nasilju nad djecom.
Svjesni smo osjetljivosti izvještavanja o sudskim postupcima koji uključuju seksualno nasilje nad djecom, kao i profesionalnih dilema s kojima se novinari i urednici suočavaju. Upravo zato smatramo važnim otvoriti stručni dijalog o jeziku, uredničkim odlukama i odgovornosti medija u ovakvim predmetima.
Urednici i urednice imaju posebnu odgovornost da preispitaju jezik naslova, podnaslova i najava na društvenim mrežama. Čak i kada se određena formulacija pojavljuje u pravosudnim dokumentima, njeno prenošenje u medijski sadržaj zahtijeva profesionalnu i etičku procjenu.
Svjesni smo i da odgovornost za javnu komunikaciju ne pripada samo medijima. Pravosudne i druge nadležne institucije trebaju voditi računa o tome kako javnosti predstavljaju predmete seksualnog iskorištavanja djece, uključujući izbor terminologije, obrazloženja odluka i informacije o mjerama zaštite.
Fondacija Mediacentar Sarajevo i Neformalna grupa novinarki i aktivistica iz BiH, pozivaju medijsku zajednicu da preispita postojeće prakse i razgovara o tome kako unaprijediti izvještavanje koje istovremeno štiti prava i dostojanstvo djece, tačno informiše javnost i dosljedno preispituje odgovornost institucija.
Način na koji govorimo o nasilju oblikuje način na koji ga društvo razumije. Nasilje treba imenovati, a ne prikrivati jezikom.
U izvještavanju o sudskom postupku u Tuzli, koji se odnosi na trgovinu ljudima i seksualno iskorištavanje dvije maloljetne djevojčice, pojedini mediji koriste formulacije poput:
„Koristio seksualne usluge dvije maloljetne djevojčice, za šta im je davao novac.“
Ovo nije primjeren jezik za opisivanje seksualnog iskorištavanja djece.
Djeca ne pružaju seksualne usluge. Kada odrasla osoba seksualno iskorištava dijete, ne govorimo o korištenju usluga niti o dobrovoljnoj novčanoj razmjeni, nego o nasilju i iskorištavanju. Izraz „seksualne usluge“ ne prepoznaje položaj djece kao žrtava krivičnog djela i odgovornost odraslih počinilaca.
Korisne smjernice za izvještavanje o seksualnom nasilju nad djecom upozoravaju upravo na ovakve formulacije.
Preporučuje se izbjegavanje izraza koji impliciraju pristanak djeteta, njegovo dobrovoljno učešće ili odgovornost za pretrpljeno nasilje. Umjesto izraza poput „dječija prostitucija“, „seksualne aktivnosti“ ili „seksualni odnos“, preporučuje se precizan jezik koji jasno imenuje seksualno zlostavljanje, seksualno nasilje i seksualno iskorištavanje djece.
Pri izvještavanju o ovom slučaju seksualnog iskorištavanja djece, uz informaciju o presudi i ukidanju pritvora osuđenom, potrebno je provjeriti i pojasniti pravni osnov i obrazloženje tih odluka, izrečenih kazni, zaštiti žrtava i odgovornosti institucija. To su pitanja od javnog interesa koja zaslužuju odgovore.
Pozivamo novinare, urednike i medijske organizacije da u izvještavanju o seksualnom nasilju i iskorištavanju djece dosljedno primjenjuju nekoliko osnovnih profesionalnih principa:
Imenujte nasilje precizno. Ne koristite izraze koji mogu seksualno iskorištavanje djece predstaviti kao uslugu, dobrovoljan odnos ili komercijalnu aktivnost.
Jasno označite odgovornost počinilaca. Jezik ne smije prebacivati odgovornost na djecu niti sugerisati njihov pristanak na seksualno iskorištavanje.
Zaštitite privatnost i dostojanstvo djece. Izbjegavajte nepotrebne pojedinosti koje mogu dovesti do njihove identifikacije, stigmatizacije ili dodatne traumatizacije.
Ne završavajte izvještavanje prenošenjem sudske odluke. Tražite obrazloženja, postavljajte pitanja i pratite postupanje institucija, uz jasno razlikovanje pravosnažnih presuda od postupaka koji su još u toku.
Ovim preporukama pozivamo medijsku zajednicu na zajedničko promišljanje kako izvještavamo o seksualnom iskorištavanju djece. Taj jezik mora biti precizan, razumljiv i osjetljiv na položaj maloljetnica koje su preživjele nasilje.
Saopštenje je dio Inicijative Neformalne grupe aktivistica i novinarki iz BiH koju čini više od trideset osoba koje djeluju kroz medije i ženske nevladine organizacije oko zajedničke misije prevencije nasilja nad ženama, jačanje institucionalnog odgovora, boljeg medijskog izvještavanje i jačanja saradnje novinarki i aktvistkinja. Inicijativa je oformljena kroz program “Ispričajmo priču kako treba” u koordinaciji Fondacije Mediacentar Sarajevo i Kvinna till Kvinna.
